Upotreba reči probudi u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Utome zalaja pas u hodniku, a glas gospođe senatorovice probudi me iz mojih sanjarija: „Zar još nisi otišla?... Hej, Palčika, teraj ovu prosjakinju odavde!“ Ja odoh kući...

Obradović, Dositej - BASNE

Mogaše ga lasno spačati, no videći podalje jelena, pusti se za njim. Zec se probudi i pobegne, a jelen uteče. Onda se lav vrati k zecu, al' nađe mesto čisto.

„Ja sam tome vrlo pad, dražajšaja lisice”, — odgovori petao — „no uđider u šupljinu i probudi vratara moga.” Uđe ova. „He, ko tu spava” vikne. Skoči pas na nju, ščepa je za grkljan, i učini konac prijateljstvu.

Dođe sreća pod vidom žene, probudi ga i prošiba. Piša dete, šlačući, zašto ga bije. „ Eto zato“ — odgovori ona — „što spavaš kod bunara, gdi lasno možeš

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

Zar je malo drugi̓ ljudi da i̓ šalje, kuda vidi da i̓ treba slati?” — Probudi mene Popović Pavle: „Ajde — veli, — zove te gospodar”. — Ustanem, umijem se, dođem.

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Gazda Milun popio kafu dole u kući i popušio lulu, pa tek zovnu neko od čeljadi: »Idide, dete, probudi Sretena, lek dođe amo!« i stade zadovoljno usukivati brkove i iskašljivati se.

— A što, da nije slab? — Nije, nego je presedeo tako na krevetu sos puška. — S puškom?... Idi, more, probudi ga; može te psovati. Momak ode u sobu, a Tiosav i Vitomir prsnuše u smeh.

Imao je još i tu osobinu da veruje u snove, vradžbine, čini i predskazivanje, rašta je uvek kad se probudi čitao »Sanovnik«; da posti, ide svakog praznika u crkvu i prilaže, da se umiljava oko vlasti i da joj u svakoj prilici

To je bilo za nj i suviše. Prući se onako mokar na krevet pa se čisto obeznani... Neko žestoko tištanje u jedno bedro probudi ga... Pogleda na prozor, već svanuće... »Ih, šta li me to tišti? Mora da sam se ubio negde sinoć.« Ono tišti jednako.

Dugo je spavao kao zaklan. Kad se probudi, požali se kako ga bole krsta i kako mu je zima. Kad bi veče, spopade ga kao neka groznica i trabunjanje — ništa za se

beše jedno jutro, rano, namestio njegov sinovac Vujo s nekakvom debelom iglom i koncem u ruci da prišije, Dok se pop ne probudi, još jednu zakrpu na svoj već sasvim pocepan gunj.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

— Hoću - veli on. Popa ga povede do svoje postelje, pa mu reče da legne. On je spavao prilično, a kad se probudi, on sasvim mirno priđe popinoj ruci i reče: — Hvala neka je bogu pa tebi!... I ode s ljudima kyći, miran kao jagnje.

Vatra sa ognjišta osvetljavala je xan. Hadžija i panduri subašini spavahu oko vatre. Marinko probudi jednog pandura, reče mu da javi subaši da je našao onog čoveka i doveo ga.

Neću mu dati da ode Turcima... Jer ako pođe, Hrista mi, ja ću ga ubiti!... Podne beše prevalilo kad se Lazar probudi. Spavao je čvrsto, da se ni okrenuo nije... Diže se i sede. San ga je prilično okrepio. On premišljaše kuda će.

Jedan starac reče: — Ovo se i bog — bože oprosti — digao na nas zajedno s Turcima!... Ta graja probudi ranjenike. Stanko otvori oči i pogleda nada se.

— reče jedan. — Bogami će trajati! — Ja spavao u šarampovu, pa me probudi voda! — I mene! Lepo podli poda me!... — O brate! Ko bi pre tri dana rekao da će ovako zahladniti?

Dučić, Jovan - PESME

Kô svileni crni noćni galeb, tako Moja duša pada na talas, polako, I zaspi u svojim suzama, kô dete. A kad je probudi srebrnasta zora, U njoj vas dan šumi noćna pesma mora, Puna jedne bolne neutešne sete.

Sve probudi šumom tvojih koračaj i, I svemu si dala smisao i cenu; Sva tajna zakona u tebi se taji, Kao zlatni konci protekli

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Kapetan otrča napred u mehanu da probudi Blagoja. Svet se raskloni u dva reda, puštajući invalida; krasnog, jedrog momka.

Pred noć, istina, pade u vatru, ali ona ne drža dugo, i on tvrdo zaspa. Probudi se u samu zoru i iziđe u avliju. Mara mu poli da se umije, i starac, iako oslabio, ipak stalnim korakom prijeđe ulicu

Ikonija s crvenim očima utače se: — Spava još dijete! To bješe prepona. Ko može stegnuti srce, pa sada probudi dijete?

Pavao mu priđe i šanu još nešto. Matija opali i sam iz pištolja: — Upomoć, braćo, povede se roblje! Pop se probudi, pa uplašen potrča prvo u Marinu sobu: — Ustaj, sine, nekaka buna! Ali iz Marina kreveta niko se ne odazva.

Ali iz Marina kreveta niko se ne odazva. Pop priđe krevetu i pipaše po njemu da probudi Maru, ali krevet bješe prazan. On istrča napolje. Već se bješe prikupilo nešto seljaka.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Eh! Šta bi kazala sada Jula da sme od mame, da se, to jest, ne boji da je probudi. Zar bi manje poezije bilo u rečima Julinim nego u ovim gotovim stihovima, sad posle ponoći, kad sve selo, pa i sam

koji ispušio beše lulu I krenuo se da prilegne malo, naredivši da se ona lubenica ne vadi iz bunara pre nego što se on probudi. — dakle, vi znate da sam ja prijateljica i gospoja-Sidi i gospoja-Persi; ne znam već, gnedige, koju većma i više volem.

Pop Spira izađe napolje da naredi Peri Tocilovu kad da ih probudi, i dok se on napolju bavio, a domaćica u kujni nešto cunjala, dotle se domaćin upustio s pop-Ćirom u drugi jedan

Kad taj jedared zaspi i zahrče, može mu slobodno pored kreveta sto i jedan top ispaliti, — ne probudi se taj lako. ’Ajde, dakle, idi... Domaćina nestade u gostinskoj sobi.

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

Dakle, tako je on zevao izjutra, u podne, u veče, noću kad se probudi i uvek kad se seti onoga što je za sobom ostavio.

Afrika

U pola sedam ulazi moj boj da me probudi. Ne pitajući ništa, i veštije no što bih to činio sâm, on skuplja i pakuje moje stvari, sređuje sapune i brijače.

Dogodilo se da se moj sused probudi, da primeti da se ja koristim njegovom toplotom, da sam mu možda smetao, pa ipak on nije hteo da me liši tog poslednjeg

Slušam kako je sve dalje iza mene potmuli udar tam–tama i larma. N. već spava. On se za trenutak samo probudi kad uđem, i kad mu kažem da sam video celu svadbu, i da sam radostan što živim, on mi kratko odgovara: „Utoliko bolje!

Kada sam se opet probudio, jutro beše uveliko. Ono je nosilo prijatno iznenađenje koje čovek ima kada se probudi u novome predelu ili sobi, čije pojedinosti nije dovoljno upoznao veče ranije.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Nudio se, noću, da dete ljuljuška. A umeo je da se budi. Veli, sutra ću da se probudim kad zapevaju kokoti. Pa se probudi. Veli, ustaću kad sat fratarski odbije četiri. I ustane, u četiri.

– dogura sto do njihovih postelja, i do nogu Pavlovih, tako da Isakovič nije mogao učiniti ni korak, dva, a da ga ne probudi. Isakovič se na to smeškao. Zdrav Osmane – kaže da je pomislio – ako ti ostane!

Zaspaše tako u utrobi dereglije, brzo, a kirasir uskoro zahrka, a kad zahrka, sam se od sebe prenu, probudi, pogleda uokolo, kao da traži nekoga. Pavle je na svom krevecu, očigledno, spavao snom pravednika.

a košulju oko glave, Pavle se spusti u vodu, kroz prozor, naježen od straha da svež vazduh, kad je digao poklopac, ne probudi kirasira, Utonuo je u vodu, nečujno, i otplivao od dereglije, kao da je u detinjstvu, u svojoj Crnoj Bari, istrčao da,

A taj debeljko, koji se budio kad je hteo, pa i pre nego što kokoti zapevaju, nije umeo, to jutro, da se probudi, kad je trebalo.

kad bi je iz kola skidao, kako mu gospoža Evdokija pada, hotimice, u krilo, kao da želi da u njemu potpali utrobu i da probudi u njemu, mušku, požudu, koju već davno nije osećao.

Forajteri, pred poštanskim kolima, morali su da ga zadrmaju, za njegove široke, posuvraćene, oficirske, rukave – da se probudi i skloni.

Nek mu traži sve bogatstvo ovog sveta. Pa onda? Onda se, jednog dana, žena probudi, i vidi da je taj isti čovek ostavlja, kao kad se menja kobila. Ne, nikad se neće vratiti u kuću tog čoveka. Dockan je.

da šapće sama sebi da je dosad, u braku, sanjala, kao što devojke sanjaju, pre udadbe, ali da je eto došlo vreme da se probudi. Sve što je, dosad, brbljala, o ljubavi, samo su uobraženja, devojački snovi i muške laži.

Iznenada, kad joj domaćica predloži da sve to zbaci, ona se kao probudi. Vide pred sobom tu, skoro golišavu, lepu, crnu, ženu, koja joj se učini sasvim nepoznata, pa se trže, i poče, brzo,

Dešavalo mu se, kaže, da je sanja tako, pa da se probudi, a u svojoj ruci oseti njenu ručicu, hladnu, ledenu, kako drhti.

se ona javila u snu – šaputao nešto, prevrtao se nemirno, i, mada na danu ni za šta ne bi suzu pustio, imao je, kad se probudi, u očima, suzu.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Uz to se njihovo interesovanje za materijalne stvari probudi samo onda kad su u pitanju njihovi lični interesi, i tada se pokaže onaj sebičan, uski „bošnjakluk“ muslimanskih begova i

Uz to se njihovo interesovanje za materijalne stvari probudi samo onda kad su u pitanju njihovi lični interesi, i tada se pokaže onaj sebičan, uski „bošnjakluk“ muslimanskih begova i

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

- rekla je Rašida zagrcnuvši se. - Mali dečaci spavaju vrlo dugo. - Ne Emilijan! On spava najviše jedan sat. Kad se probudi, doći će da mu pokažem ribe, ona stvorenja s repom što žive u vodi, pričao mi je o tome, nedavno, jedan gospodin.

Verovatno su i Rašidi i Vesni govorili nešto slično. To je uobičajena pesma. Mislim da bih, i da me neko probudi u ponoć, mogao da je izrecitujem a da ne ispustim nijedno slovo. - Misliš li da ćeš nastaviti školovanje, Rašida?

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

Dođu do prvog naznačenog sela. Gospodar Sofra probudi Čamču. — Hej, Čamčo, evo sela! Kuda ćemo sad? — Šta si me budio?

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

nekom šarenilu u nepreglednu daljinu, u nedoglednu visinu i bezdanu dubinu, dok ga kiša, što kroz trsku prokišnjava, ne probudi.

oslobodi nekih čaršava u koje se bio zapleo, i da se izvuče ispod koža, oznojen i go, jer go je uvek spavao, ona se probudi i skoro bezumna od straha napipa ognjište, duhnu u pepeo i nađe žar.

Prevalivši čanak osvećene vodice i bosiljka, koji je sinoć bila spremila, da bi mogla ujutru, kad se probudi, da ga poškropi, teturajući se, kao da je dizao i nosio prazno bure, on stiže do vrata i otrgnu ih.

Nije se budila ni kada se probudi sva kuća oko nje, svojim lađama, lađarima, ovčarima, i svinjarima, škripom đerma i rikom oko valova, kao ni tada kad joj

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

« – »Probudi se, lutko mala, život sam ti darovala« – zapevuši devojčica. Nije čuo kad je žena isključila gramofon. Oprala je čaše

Matavulj, Simo - USKOK

I to primiše, pa se poslije ručka, raziđoše. VII Janka probudi klepanje. Trebalo je njekoliko trenutaka da se osvijesti, a kad se osvijesti da se nalazi u Dolćijevoj ćeliji, da je

Janku, nenaviklu hoditi u opancima, briđahu tabani, a onako sustala, neispavana za mnogo noći, uhvati tvrd san, te se probudi pošto sunce granu. Domaćica je mijesila. Ona viknu s vrata malog Đuzu i reče: — Zdrav osvanuo, Janko!

— Jeste li zadovoljni? — zapita ga najposlije Petrović. Janko se trže kao da se probudi iza sna: — Oprostite, gospodine, ja... ja... — Razumijem ja to dobro.

Kad sunce stiže do pola neba, jedan se probudi, sjede i, onako trapovijesan, pogleda po družini, pa na nebo, pa se prekrsti i ustade. Bješe Marko Jokašev.

— pa neka presretaju zvanice i neka ih vraćaju! — Hoću, kneže, da je i što više! — reče medik i otide. Janko se probudi tek u njeko doba noći, te ga nahraniše prženijem jajima i zapojiše vinom. Medik je sâm te noći bdio.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

najmlađe publike, uspeo da nametne novo gledanje na ovu vrstu pesama, da u tom pravcu usmeri jedan broj čitalaca, da probudi neke još nerazvijene potrebe.

Milićević, Vuk - Bespuće

On se kadgod boji da korača glasnije da ne uznemiri nekoga što spava i koji može svaki čas da se probudi. Njega dira i vrijeđa u mozgu kad zaškripe, pod njegovom težinom, stare daske na podu; kad pomakne sa lupom stolicu; kad

Činilo joj se sve kao san, dok ona zna da će da se probudi i da se raduje životu koji je dobar i pun sreće. I ono malo vremena što joj je preostajalo, ona razdijeli u hiljade i

Radičević, Branko - PESME

Odo dole, dole — ali kuda? Ja se streso, stra mi stište grudi, Pa iz teška sanka se probudi. Probudi se, izbavi se strave, Fala, Bože, te nije na jave!

Odo dole, dole — ali kuda? Ja se streso, stra mi stište grudi, Pa iz teška sanka se probudi. Probudi se, izbavi se strave, Fala, Bože, te nije na jave!

ga vrže, I vernome ne ostavi drugu Ništa drugo do na srcu tugu, Tuga jadna samo muči grudi, Al' ne može mrtve da probudi. Zato, braćo, budimo veseli, Blago onom kom se dan još beli! Grobnica je kućica opaka, Zato mrtvim budi zemlja laka.

— — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — VI Kad se probudi, još je bilo rano, U istoku se zora već razvila, Iz njenoga rumenoga krila, Još beli danak ne beše ogranô.

moga se više protiviti, Ja poiti ka njojzi itreno, Da obuvatim telo milo njeno: Rukom nebu ona pokaza tade, — Ja se probudi, a sanak nestade. 55.

na nju nevoljnicu, U nj se uzda, dalje sniva; Već je vidi u zdravljicu: Kako li će, sanče ludi, Biti jadnoj, kad s' probudi? XXV Pa možda se sad probudi, Pa ustade, pa njoj iti, Njoj, za kojom tako žudi — Ao Bože straoviti!

XXV Pa možda se sad probudi, Pa ustade, pa njoj iti, Njoj, za kojom tako žudi — Ao Bože straoviti! — „Zbogom, mati, prosti, prosti, To za suze

“ XXV Ona vuče: „Odi! odi!“ Uzaman se jadan trudi, Već je eto, već u vodi... Pomoz', Bože! Da l' s' probudi? Da li beše sve to sanak? Zorica se eto sprema, Sunce granu, eto danak, A u dvori njega nema; Dođe podne, ali sade?

“ Sluzi plao progovara. „Brže, brže, sedlaj smesta!“ — I iz izbe sluge nesta. Iz nesvesti sad s' probudi. Tamo-amo okom s' čudi! „De je ona, de je mila? Ona s' nije utopila.

Oj, Srbine, pazi, pazi, ludi!... Nešto sevnu, a on se probudi, Silni Turčin doru na nj'ga navi, Srbin pali, ne mož' da sastavi, Onda trže sablju okovanu, Jer već turska nad

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Odležao sam dva-tri dana, blijed i zamukao, a jednog jutra probudi me glasan šum spolja i ja istog trenutka skočih iz kreveta zdrav, lagan i radostan.

— razvika se Munižaba. — Kakva je to pjesma, a? Misliš ti da se ovdje sastavlja antidržavni letak, je li? Pjesnik se probudi i zbunjeno se osmijehnu. — Ama, ponijelo me, đavoli ga derali. Znaš, nema ti ništa slađe neg ovako ...

To li je, dakle, taj prvi korak u slavu, pun sjaja, kad čovjek prosto obnevidi i čeka da ga prvi složan aplauz trgne i probudi. Zastao je, čekao i — tišina.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

OD toga ništa nisam video. Samo često, u noći, trgnem se iz sna, probudi me svetlost sveće. I ja se tada dižem i gledam, gde se ona skupila, na leđa bacila staru, čohanu gunju; nagnula se k

Njene su kite vezane crvenom vrpcom i u svakoj ima po jedna lala. — A vaše? — E, ti to ne treba da znaš. Nego hajde probudi tetu. — Dobro, dobro. A smem li i ja tamo, među vas, da dođem? — U tvom je dvoru, pa možeš!

NUŠKA Već uveče i kojekako. Zabunite se, zaboravite i zaspite. Ali kad vas noću probudi mesečevo sijanje — a on baš upro u lice — ne znate da se jedva diše. Gledate, gledate, pa...

strahom, sluša kako noć prolazi, kako joj mati sve lakše i osetljivije spava, i čisto kao da čeka da joj se mati probudi, čim zora počne, i kao uvek: odmah, kao bežeći od nje, vrati se natrag kući, ocu, braći joj, i opet je ostavi samu.

Majka joj dotrči. dete se probudi. Poče ono da cvili, obi grava oko nje. A ona ništa ne zna. U košulji, gotovo luda od straha, samo cima za rešetke, a

Kostić, Laza - PESME

Probudite ga zboru skupljenom! Zar ne vidite tvrd kako je san? Već treći dan što spava, treći dan. Probudite ga! Probudi l' se sam, rasrdiće se, karaće vas ljut, toliko spati što ga pustiste, toliko njega, što je svaki čas neobrađen što veku

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

U tom svane: ali braća jošte spavaju, ništa nijesu znali šta je najstariji brat učinio. On ih probudi a ne kaže im ništa. Otale se podignu i stanu putovati dalje.

Kad se iza toga sna probudi i dan svane, a on dozove sinove svoje i pripovedi im kakav je san usnio, pa im reče: — Deco moja, ne žalite truda ni

Pa onda otide u galiju, te je brže bolje krenu, pa beži! Kad budu već daleko od grada, carica se probudi, i oseti odmah šta je, pa skoči iz sobe i stane vikati na onu devojku što grad poleva: — Tamo ona ovakvica n onakvica!

smrkne, on otide pod jabuku, pa legne pod njom da je čuva, ali kad jabuke već počnu zreti, on zaspi, pa kad se u zoru probudi, a to jabuka obrana. Onda on otide ocu i kaže mu sve po istini.

Tada se ponudi drugi sin da čuva jabuku, ali i on prođe kao i onaj: zaspi pod jabukom, pa kad se u zoru probudi, a to jabuka obrana.

Kad bude ispred ponoći, on se probudi pa pogleda na jabuku, a jabuka već počela zreti, sav se dvor sjaji od nje. U taj čas doleti devet zlatnih paunica, osam

ustaj, dušo! A on ništa ne zna kao da je mrtav. Paunice, pošto se okupaju, odlete sve zajedno. Onda se on odmah probudi, pa zapita slugu: — Šta je, jesu li dolazile?

I tako opet odlete. Tek što one odlete, probudi se carev sin, pa pita slugu: — Jesu li dolazile? A sluga mu odgovori: — Jesu i poručile su ti da ih još sutra možeš

S otim odlete sve paunice. Kako one odlete, a carev sin se probudi, pa zapita slugu: — Jesu li dolazile? A sluga odgovori: — Dolazile su, i ona što je bila pala tebi na konja rekla mi

Tako je sedeo na kobili jednako, a kad bude oko ponoći, on zadrema na kobili i zaspi, a kad se probudi, a on opkoračio nekaku kladu, pa sedi na njoj i drži ular u rukama.

Kad ujutru svanu, kraljica pođe da svoje šćeri probudi, kad ima šta viđeti: sve tri zaklane. Odmah zakuka. Kralj kad ču kukanje iziđe da vidi šta je.

Ali se ovaj zatim brzo probudi iz sna. Doseti se ko mu je devojku odneo, pa poleti za njima u poteru što je brže mogao. Brat zmajev što bijaše vešt

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

i svakojako: šta je bolje da čoveka jede: „stenica ili „žena“; pa sam mislio: stenica jede noću, žena jede danju, kad se probudi. Obdan možeš kako-tako i pobeći, a obnoć nikako. No sad vidim kako sam se prevario.

No zato se ona ne srdi, no jošt ga poljubi. Nego, znate šta? Neka ostane jedan namesto magarca, i kad se seljak probudi, neka ga prevari, da ga je volšebnik jedan na to osudio, i sad mu je istekao rok.

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

Okrenem se prema njemu, kad imam šta i da vidim — on nina-nana! Ujutro me probudi neka strašna škripa. Časovnik iznad nas cvileo je kao da ga kolju.

To ne mogu da dozvolim! — Neka te zove: tata! — Nisam mu je otac! — viknu, ali ga maman ućutka, da me ne probudi. — Opet, ako bude učtiv i hladan, to takođe može da me iznervira, da znaš!

Presedala. Posle ti se oni pokriju zavesom, pa buji baji sve do sutra po podne. U šestaka po podne probudi ti se najpre mačka iz unutrašnjosti; neko joj, to jest, priča odmah povrh glave. Ko je šta je?

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Dati je tebi, bio bi grijeh . . .“ Probudi Ćosu rođeni smijeh. Ustao Ćosa i trlja oči u čudu gleda bogatstvo bajno, kud okom krene ili nogom kroči: žito i

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Zvezde su nevino žmirkale.. Gotovo da zaspim, kada me probudi neki šum oko šatora. Neko zadiže šatorsko krilo. — Podnaredniče, evo, našli smo. — Šta to? Trailo se probudi.

Neko zadiže šatorsko krilo. — Podnaredniče, evo, našli smo. — Šta to? Trailo se probudi. — A-ha, je li sve? Dobro, ostavite i odmah lezite. — Dobro, molim te, kako su našli? — More, ko te pita?...

Vratio sam se u zemunicu i od šuma šatorskoga krila potporučnik Aleksa se probudi. — Šta je?! — zapita unezvereno, pa se onda opet okrete na drugu stranu i zaspa.

— Šta je?! — zapita unezvereno, pa se onda opet okrete na drugu stranu i zaspa. Beše mi čudno kako se sada lako probudi od slabog šušnja, misleći svakako da je ušao ordonans sa zapovešću. A, međutim, uspavljuje ga prasak pušaka.

Pred zoru prestade sasvim paljba i začu se žagor ljudi. Potporučnik Aleksa se probudi te se i ja digoh i iziđoh iz rupe. Zapahnu me zadah amonijaka i vlažne zemlje...

— Slušaj!... Da cucnemo i mi njega sada — veli Dušan, i obrati se dežurnome vojniku: — Probudi komandanta. Ne potraja dugo, a iz zemunice iziđe komandant potpuno obučen i zakopčan.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

— Kako to? reče ona tihim glasom, kao da se boji da ga ne probudi. Svaki ko je preživeo mladost, mora znati za nju, sećati se pojedinih trenutaka i, razume se, to su najlepša sećanja...

Izjutra se probudi s jakom nesvesticom i glavoboljom, ustade te se umi, pa htede skloniti one ukrase sa stola. Ostavi časovnik u fijoku i

Tako i bolesnik gleda u snu sebe zdrava i vesela... trči, juri nekoga ili podiže ogromne terete... Probudi se i nastavlja na javi takve iste pokrete, ali ga žigne ljuti bol, i on odmah saznaje svoju gorku nevolju: nema više

Prionuše oboje na posao... Oko ponoći Gojko se trže; probudi ga nekakvo neobično stenjanje. Protrlja oči, posluša... jest, to je ona. Ponekad joj se otme iz grudi i zagušen jauk.

lepo, čisto; spremila sve što treba da je gotovo, kad joj novi gospodar ustane, pa sad, vesela i srećna, čeka da se on probudi. Sedi tako, sva blažena i zanesena u sreći svojoj, pa pretura preko glave poslednje događaje, i smeši se zadovoljno.

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

28. Nevestice, rosice, Kapni vojnu na lice — Da se vojno probudi, Da ti lice poljubi! ĐURĐEVSKE PESME 29. Đurđevo leto, proleto, Đurđa mi cveće beraše, Majka ga u skut bacaše,

Gr’ota mu se učinila mladu, Da je ljubi al’ da je probudi; No izvadi od zlata jabuku, Te je meće Mari u njedarca. Kada se je probudila Mara, U njedarca nahodi jabuku.

Puhnu mi vjetar s planine, Obruni cv’jetak s naranče, I pade mladoj na lice; Plaho se mlado probudi, Naranču stade proklinjat: “Narančo, Vojko, nevojko, Ti puno cv’jeta ćetala, A malo roda rodila!

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

I zaslužio je ljubav narodnu. Slušam te hvale na sve strane, pa se tek i u meni probudi junačka krv srpska. I naši su stari junaci, i oni su umirali na kolu za slobodu; i mi imamo junačku prošlost i Kosovo.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

— Pero, — zovnu ga nežan i blag glas njegove majke. On se trže i probudi se. — Što ne legneš, moje dete, nego se tako mučiš. Već je pola noći, bolan brajko, a sutra treba da poraniš.

teta potrča s nožem, zamahnu... Bora vrisnu i — probudi se... Dete podiže glavu i razgleda oko sebe.... »A-a... pa ovo nije istina! ... A gde je mama ?...

»A-a... pa ovo nije istina! ... A gde je mama ?... što sam ja sâm u sobi... ona uvek dođe da me probudi«... Podiže ruke i protrlja oči pesničicom, zevnu jedared pa htede opet da legne, ali kao da se nečega seti, trže se,

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

slutilo da su i ovi novi njegovi seljaci sušti »Vandejci«, i da će grdne muke imati dok ih iz političkog sna i mrtvila probudi i do onog stepena svesti dovede do kog su, hvala trudu i zauzimanju njegovu, dospeli oni kojima je dolazio i ostavljao ih

« Došavši kući, zateče Maksima gde se naslonio na sto pa hrče kao da struže čuture. Priđe mu Sreta i probudi ga, pa ga zapita je l’ večerao? — Ne ja, bogme, nego tebe čekajući i zadremah evo.

— I u ovoj će glavi biti bar jedan dopis. Čim se sutra probudi Sreta, diže se i otide u mehanu, onu već dobro poznatu poštovanim čitaocima i po personalu i po gostima u njoj.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Godina uvek radi, uvek se nekuda kreće. Zna se u koji dan ispraća na jug ptice. Kad je vreme klijanju, ona probudi sve klice Pa cele noći po Dragačevu i Župi Pupi, pupi, pupi.

I zato, kad god pogledam veliku gradsku palatu, U meni se probudi sećanje najtajnije: Pomislim na vojnike koji su umirali u ratu, Tamo, u gudurama Albanije.

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

Zabobonji, Starino Novače, svrh Klisure, kâ si naučio, jer su dinu uši zaglibile; probudi mu buhe u kožuhe. Ne pušt', Bajo, živa đavoljega; neka svati ne bŷde planine bez pitanja tvoga al' Limova.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Još manje da je sutradan, kao svakada, išla po kući hukćući. Čak Sofka u jutru, kad se probudi, ne vide nju oko sebe ili po kujni ovlaš obučenu, onako kako se još noćas, ispraćajući ga, obukla na dvoje na troje.

Sutra, gotovo ona probudi tetku, toliko se žurila sa tom svojom žrtvom, i, posla je ocu sa porukom: da pristaje. Ne samo tetka, mati joj, nego i

Arsa ga prvi vide, i preplašen odjuri unutra, u kujnu, kod gazdarice, da je probudi: — Gazdarice, gazda! | U to Marko dojaha do praga kujnskog. Stana, njegova žena, iziđe i pridrža mu konja.

Nije mogao da se probudi, toliko je bio klonuo i duboko spavao. Sama ga je raspasala, svukla i gotovo unela u svoju postelju, i pokrivajući i

Međutim cele noći nju Sofka čuje kako ne spava. Tiho, da Sofku ne uznemiri i probudi, ide po kući, kujni, i odjednom, zaboravivši se, svom dušom jaukne: — Oh, prokleti! I samo to. Ni ko proklet?

Pandurović, Sima - PESME

Neću umreti u vlazi i studi, U grobu tvome, u memli i smradu, Već s tvojim cvećem, i da ne probudi Nikad svest nagon životu, i nadu.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Čudna sna u Crnogorca koji je zapao u busiju, u dugu krvavu! Čudna sna da ga Bog ubije! On se ne probudi sasvim, no ostade u bundaku nekoliko trenutaka, pa opet sklopi oči i san mu se nastavi. Sad bijaše u nekoj vojsci.

Svi pospali, a ja ga virim ispod bijelja. Skočih, legoh ga i pokrih, a on se ne probudi. Ćaše, ja mnim, toga puta ljosnuti u sred ognja.

Ona, jednako plačući, drmaše oca. Serdar se naglo probudi i sjede. Videći je plačnu i raspletenu više sebe, a od sna uzbuđen, serdar ne moga za nekoliko da progovori, no je

Silna jara probudi sve zvanice redom. Najprvi se diže Cuca. „Ovome je dogorjelo!“ reče Spasoje, smijući se. „Njemu je, kan’da, koža

U njoj se borila djevojačka savjest sa nečim drugim. Pomisao da bi je otac ako se probudi, ili neko od domaćijeh, mogao zateći u to doba, sa Jankom, možda je to nagonjaše da uljeze.

Serdar se stade protezati i kroza san bobonjiti, kao što mu bješe običaj, prije nego se probudi. Janko tada utrča u odaju pa sjede da piše. Pisaljka mu nije već zastajala u ruci, no letila po artiji, kao po ledu.

Pisao je za dugo i napisao nekoliko listova, dok se Adolf probudi, malo prije sunca. „Gut morgen, majn liber!“ viknu mu Janko veselo, kad onaj oči rasklopi.

“ reče serdar u sebi, češkajući se po glavi. „I ne pade mi na um da bi ona mogla biti tu blizu! Sreća da se Joka ne probudi, e bi ova čula sve!

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Kad se probudi, zahvali bogu što je tako spavao i oporavio se, pa odmah potrči konju da ga vidi i namiri, kad tamo, a to konj u košari

Gazda (pita još nekoliko puta, pa, ne čujući odgovora, kao zaspi, ali se brže probudi. Čim vidi da nema ’čela, skoči i stane kukati, i štokati za ’čelama, srdeći se sam na se što se nije razbudio da vidi

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

se smrkne, on otide pod jabuku pa legne pod njom da je čuva, ali kad jabuke već počnu zreti, on zaspi, pa kad se u zoru probudi, a to jabuka obrana. Onda on otide k ocu i kaže mu sve po istini.

Tada se ponudi drugi sin da čuva jabuku, ali i on prođe kao i onaj: zaspi pod jabukom, pa kad se u zoru probudi, a to ja- | buka obrana.

Kad bude ispred ponoći, on se probudi pa pogleda na jabuku, a jabuka već počela zreti, sav se dvor sjaje od nje. U taj čas doleti devet zlatnih paunica, osam

ustaj dušo!” A on ništa ne zna kao da je mrtav. Paunice pošto se okupaju, odlete sve zajedno. Onda se on odmah probudi pa zapita slugu: „Šta je? jesu li | dolazile?

” I tako opet odlete. Tek što one odlete, probudi se carev sin pa pita slugu: „Jesu li dolazile?” A sluga mu odgovori: „Jesu i poručile su ti da ih još i sutra možeš

” S otim odlete sve paunice. Kako one odlete, a carev se sin probudi, pa zapita slugu: „Jesu li dolazile?” A sluga odgovori: „Dolazile su, i ona što je bila pala tebi na konja, rekla mi je

Tako je sedeo | na kobili jednako, a kad bude oko ponoći on zadrema na kobili i zaspi, a kad se probudi, a on opkoračio nekaku kladu pa sedi na njoj i drži ular u rukama.

Tek što zaspao bješe, čuje u pećini klopot svakoja | kijeh veriga, tutnjavinu kao gromovi, dok u tome i probudi se. Kad evo ti na jedan put svanu u pećini kao dan, i tušta i tama od svake vrste ljudi, crnijeh, crljenijeh i žutijeh,

” Kad se čoek probudi obeseli se, digne se, obuče se i trkom put onoga mjesta đe mu je rečeno, i kad ugleda oni bor i pod njim kam suzoviti i

” Kad se čoek probudi i rastrijezni, kad li se ne nalazi na onome mjestu đe je bio od straha panuo, nego u nekakvome bostanu punanu cvijeća,

Na to se zmaj probudi i reče mu: „Ja se odolen ne mičem, jer niti je | tvoje ni moje blago ovo, ma sa svijem tijem, ako prebrojiš sve izvore

Šćer ga pošlje da spava obećavajući da će ona sve to učiniti. Sjutradan uzme mali komad drveta, pak probudi oca i reče mu: „Na ti ovo drvo i ponesi ga caru neka | mi od njega napravi kuđelju i vreteno i stative i ostalo što

Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU

A deca da mi diplomiraju, da rade neki pismen poso, ko ljudi, pa da se druže sintele gencijom! MILE (probudi se): Ja se od takvih stavova ograđujem! (Ponovo zaspi; vraća se Ikonija) SKITNICA: Da vas pitam.

Smena straže svaka dva sata! TANASKO: Razumem, goskapetane! MANOJLO: Prvo stražariš ti, pa ja. Sad je ponoć. Probudi me u dva... (Manojlo se umotava u šinjel i pelerinu i leže iza kanti za đubre.

MILE: Mnogo joje grbava situacija! GOSPAVA: Ikonija, kumim te Bogom, probudi me! Ne mogu više ovako strašno da sanjam! Znaš li ti kako je to kad ne znaš gde od sebe da se sakriješ?

Stanković, Borisav - JOVČA

Nemoj da kapija počne da škripi, konji i kola da lupaju i da se zbog toga on probudi, pa znaš posle... SLUGA E pa kako ću? (Pokazuje na sunce.) Eto već otkada je dan a toliki posao čeka.

MARIJA Kako »ne znaš«? Ti bar znaš. Znaš da kada on dođe, da se ne sme ništa po kući, da se lupa, dok se on ne probudi. I kada znaš, bar ti ćuti.

! (Lupa besno.) Ako ona, Vaska, tvrdo, zdravo spava, što drugi?... (Sviračima): Svirajte bre, silno. I ona da se probudi! (Bešnje): Otvarajte! Snažna svirka; goč. Kujna se otvara, osvetle se vrata.

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

Bio sam već utešen, kad mi se probudi drug, i, rasuždavajući da sav moj plač ništa mi ne pomaže i da ne valja vreme gubiti, metnemo se na put i dođemo u samo

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Zar je Stipan galijot? S tom teškom sumnjom Bakonja prekloni glavu i zaspa na klupi. Nakon pola časa probudi ga vrdanje u fratarskoj trpezariji.

ali od silnog umora i dremljivosti nije mogao više da govori, nego ode na krevet i leže, moleći mater da ga odmah probudi čim se oni povrate. Barica zapali svijeću pred „Divicom“, kleče i poče govoriti „krunice“.

Balegan ih isprati i zaključa vrata na manastiru, i sve se utiša. Bakonji bučaše glava kad se probudi. Bješe se počelo prozirati. Nebo se navunilo; od mora duvaše silna bjelojužina.

“ — Bakonja ostavi sud, pak otrča pred mađupnicu. — Kovaču, mlinaru, dižite se! Sunce je granulo! Škeljo, ustaj i probudi Bukara! Sluge promrmoljiše nješto iznutra. Vraćajući se, Bakonja se živo sjeti jučerašnje trke i skakanja Bukareva.

Ali kad njih dvojica dođoše, Bakonja već spavaše. Fra-Brni ne osta drugo, no da legne i on. U sumračak probudi se Naćvar nješto voljniji. — Diži se, Ive!... Ustani, moje dite, i donesi vode! — reče blago.

u ćeliju, te sjede s prutićem u ruci, kako će „vraja“ pročešati čim dođe, ali Bakonju savlada san, te zaspa obučen. Probudi se kad bješe sunce odskočilo, i vidje kako je stric već izašao; i to mora da je se naglo naredio, jer bješe prosuto

Bakonja se učini kao da spava, ali ga vra probudi i zapitkuje za ovo za ono što je bilo preko dana, pa bi ga grdio, pa bi klekao i počeo se moliti bogu, te i njega

Bakonja se ne probudi. Tada Brne dohvati čizmu s poda i baci se njom u vrata, pa riknu kao da ga kogod kolje. Bakonja skoči, pa, misleći da su

grudi i on bi pohitao ka prozoru da otpravi prvi pozdrav njojzi preko vode, znajući da i ona o njemu misli čim se probudi.

Ćosić, Dobrica - KORENI

“ Iste godine rodila je Aćima. A Luka je umro s perčinom. Đorđe jače trže pregršt slugine kose. Mijat se s jaukom probudi. — Zašto spavaš? Je l' ti gazdarica rekla da me ne sačekaš? Mijat se izvinjava, pripaljujući sveću. Đorđe ga ne sluša.

Nije ga bilo strah. Užasno ga je bolelo u stomaku. Pa onda sve postade — ništa. Probudi ga drmanje za nogu. Podižući težak krov, oči se jedva otvoriše: u sivkastoj gomilici dana što je ispunila rupu u senu

Nisi moja krv, ali prezime imaš moje. To je malo. To je mnogo. Naučiću te da ih mrziš. Probudi Đorđa. Ovaj ne stiže ni da se rasani a ču oštar očev glas: — Ti si umoran, idi i spavaj. Odsad ćuja da ga čuvam.

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

— lutkica se osmehnu i upozori gošću da ćuti o onome što je videla. — A za lepinju ti hvala! Poješće je Tataga kad se probudi, a ti nikome ništa ne pričaj ako želiš još jednom da nas vidiš!

Zar je to moglo da ne probudi radoznalost? Ko je? Otkuda je? Kako se zove? Pljuštala su pitanja, ali dečak je tvrdo ćutao. Šta i da im kaže?

Sav u ledenom znoju se probudi. »Došla veštica da se sveti!« —promače mu kroz glavu, ali otišavši u školu, zaboravi i krabu i svoj san.

Hujao je vetar u njegovom snu, lomili se talasi. Izdaleka ču kako potopljeni mornari zovu u pomoć, i probudi se sav u znoju. »Možda bi trebalo odustati od plovidbe?

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Ponekad je žitelje ove ulice pred zoru, znala da probudi neka vrlo arhaična, sleđena tišina, i u danu koji bi nailazio oživljavale su priče, ko zna otkud iščeprkane.

I Stojan se osmehne pa zahvati iz ćupa dobru pregršt zlatnika, zatrpa ih u brazdu a ćup sakrije. Zatim probudi Petra i kaže mu da je vreme smeni.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Začudih se, na što tol'ko cveća; Al' mi cveće tihano progudi: „Tiho, tiho, tako srećan bio, Da se tvoje zlato ne probudi! Zora će nas razgoniti brzo, Al' će ostat' iz cveća, iz bila, Čista duša oko tvoje duše, Čisto milje oko tvoga milja“.

slavuji: Žice predu Iz svilenog glasa, Otkali joj Dubak do pojasa, Pokrili joj I lice i grudi, Da se moje Sunce ne probudi. J.

Uzviće se Ljeljo nad našim Mostarom, I svaki će prozor zasuti beharom, Da probudi srca što ljube i gore... Zato nemoj, draga, da te san obrva!

Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA

te joj n'jeme iz mračne utrobe podjeknuše svemogućom slavom; smrt iz svoje prevječne grobnice ovaj udar u njima probudi.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Bacite đon njegove podnožice daleko, dole niz breg! Kada se probudi, moraće, vala, da ramlje. A vi svi ostali zapamtite: Ko u školi ne nauči sve što je potrebno, taj će ramljati celog svog

One prve pripadaju jednoj sasvim drugoj, potpuno izumrloj vrsti. To saznanje probudi u meni radoznalost kako li su izgledale te i ostale izumrle vrste životinja koje su nekad živele na Zemlji.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Najednom on se grčevito prući, kriknu, probudi i zveraše, ali me ne spazi. i kao zbunjen i mučen snom koji nije upamtio on se izbuljeno zagleda u zid pa ponova spusti

I najednom, nešto neizrecivo sveto, kao da se nov, dubok, dotle skriven život munjevito probudi, ja osetih kako sve u meni procveta, proklija i zaklikta. Iz cveća oko mene poleteše dva leptira.

od vatre lice i kako se ubrzano uzdiže svileni pokrivač na njenim grudima, on je žudno dočekivao zoru I očekivao da se probudi da bi se uverio da li joj je malo, malo bolje... Prodirala je bleda svetlost zore kad se ona probudila.

Moji su nervi uvek mirni, a to je najvažnije. I probudi li me noću apotekarski pomoćnik, student ili oficir, pesmom ili violinom, pred kućom lepotice proglašene zimus

i kao stegao je čvrsto ovu četku i briše one obline, i samoga bi sebe izbrisao da ne postoji, kad ga odjedanput trže i probudi zvono staničnoga vratara koji je skori polazak voza objavljivao. Dograbio je Mitar kufer i bunovno pojurio ka peronu.

se uverio da je zaspala, ja je obgrlih svojom desnom rukom, tvrdo rešen da tako ostanem otvorenih očiju sve dok se ne probudi, posmatrajući njeno lice anđela, u koje sam se maločas jedva usudio da pogledam.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

pretvorno bezazlenog trskovog skrovišta, nego je podigao trskovaču uvis i navukao bolje zavjesu, da me rano sunce ne probudi.

Gotovo mahom se pobolješe. Jedni dobiju upalu porebrice, drugima se probudi reumatizam, a svi prokašljaše i promukoše. Žene su naočigled ružnjele i mršavile mučene crijevnim katarima i prolivima.

nastavnika i na pristojnijem klaviru izgledalo je neumjesno, pa i nedolikujuće, kadro samo da u djetetu prerano probudi nezdravu pretencioznost.

U nama se probudi ono zadrijemalo panično osjećanje vremena iz djetinjskih ognjica, osjećanje njegove skupe nepovratnosti, njegove stravične

” Uzimljem čistu maramicu, oprezno mu pristupam i tarem mu znoj sa čela. On se trzne, a ja odmah ustuknem: ako se probudi, grmalj kakva ga je bog dao, još će pomisliti da sam kakav homoseksualac! Kasnije mu je porasla vrućica.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Đurica se prenu. Čitava bura osećanja probudi se u njemu, i za jedan mig beše na prozoru. Stade da sluša, ugušujući svoje rođeno disanje, ali mu u ušima nastupi

Gde vam je ćato? — Eno ga u travi, spava — odgovori birov, pa otrča, te probudi ćata. To beše seljak, kao i drugi, samo nešto malo pismen.

« Zora već zabeli kad starac poslednji put pročita oba pisma, savi ih, zapečati i diže se da probudi uspavana đaka, koji je trebao sad odmah da trči u varoš s ovim žurnim izvešćem.

Pred zoru, kad stadoše zvezde jedna po jedna da se gase i neko nejasno bledilo da se navlači po nebu, Đurica se trže; probudi ga nekakvo šuškanje i šaputanje, koje se čulo ozgo, od dvorišta. Sede na postelju, dohvati pušku, pa stade da sluša.

Neko novo, dosad uspavano osećanje u njemu probudi se i stade da ga grize, da žeže kao zubni bol... On iđaše uzverena pogleda, strašljivo upravljena u pomrčinu, otvorenih,

Kad sunce odskoči visoko, Đurica se probudi i podiže glavu. Začudi se položaju u kome se nađe, ali se odmah seti noćašnje pijanke.

Hoću da ti predam Đuricu. — Čudo to ?.. Ti živiš sa njim. — Kazaću ti na samo sve... — Dobro. Milisave, probudi sve žandarme i pandure. Neka se živo obuku i nek spreme konje. S oružjem... znaš. A ti, Stanka, hodi ovamo.

Jednom panduru reče da odmah odvoji tri druga, pa sa njima da ide pisaru i da ga probudi. — A kako ćeš ti ? — obrte se kapetan Stanki. — Treba da se požurimo, a mi ćemo svi na konjima... Umeš li jahati?

U isti mah začu se neki uzvik spolja. Mitar istrča iz kuće, doviknuvši onoj dvojici: — Pazite! Žena se probudi, za njom i deca... Htedoše da viču, ali ih sam Jovo ućutka.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

i prebijen, gladan i pregladan, savi se pa malko onako umoran zaspa, ama kada po njemu počeše crijeva krčati i gudjeti, probudi se. Tad se tek sjeti prstena, pa ga prinese k vatri, a dva Arapa pa preda nj: — Šta zapovijedaš, gospodaru?

Povrati se sad da budi sina, kad pogleda oko njega čudo i zahiru, probudi ga, pa mu reče: — A šta je ovo, sinko? — Eto vidiš, mati, to sam ti stekao za konja.

Tu se oni poklone i odu, a on sa materom zanoći u svojoj maloj kućici, a kad se probudi, ima šta i vidjeti: kao što je god naredio, sve onako učinjeno, pa još i njega i mater mu prenijeli, a on niti je šta

Ona ti tako leti, dok doletiše kod cara, te mu baka preteslimi kćer i uze bakšiš. Kad se siromašak probudi, zovnu ženu. Jest, ali nje nema.

se smrkne, on otide pod jabuku pa legne pod njom da je čuva, ali kad jabuke već počnu zreti, on zaspi pa kad se u zoru probudi, a to jabuka obrana. Onda on otide k ocu i kaže mu sve po istini.

Tada se ponudi drugi sin da čuva jabuku, ali i on prođe kao i onaj: zaspi pod jabukom, pa kad se u zoru probudi, a to jabuka obrana.

Kad bude ispred ponoći, on se probudi pa pogleda na jabuku, a jabuka već počela zreti, sav se dvor sjaje od nje. U taj čas doleti devet zlatnih paunica, osam

Ustaj, dušo! A on ništa ne zna kao da je mrtav. Paunice, pošto se okupaju, odlete sve zajedno. Onda se on odmah probudi, pa zapita slugu: — Šta je? Jesu li dolazile?

I tako opet odlete. Tek što one odlete, probudi se carev sin, pa pita slugu: — Jecy li dolazile? A sluga mu odgovori: — Jesu i poručile su ti da ih još i sutra

S otim odlete sve paunice. Kako one odlete, a ca rev se sin probudi, pa zapita slugu: — Jesu li dolazile? A sluga odgovori: — Dolazile su, i ona što je bila pala tebi na konja, rekla

Tako je sedeo na kobili jednako, a kad bude oko ponoći, on zadrema na kobili i zaspi, a kad se probudi, a on opkoračio nekaku kladu pa sedi na njoj i drži ular u rukama.

Utom svane; ali braća jošte spavaju, ništa nijesu znali šta je najstariji brat učinio. On ih probudi, a ne kaže im ništa. Otale se podignu i stanu putovati dalje.

Petković, Vladislav Dis - PESME

I njeni su vrti Umrli, da niko sad ih ne probudi. A već u toj zemlji gde je bilo cveće, Živela je ona, i mladost, i duga: A već u toj zemlji ovladala tuga, I umesto

Vetrić se još peo, Po zavesi igra sam u svome oru; Dok napolju suton već postaje beo, I pet'o se muči da probudi zoru. G. Hodi. Ostavi sve što je za nama.

Svirala je. I talasi zvuka Prodirahu tamom i životom: Probudi se svet rođenih muka I bolova; potom Duše naše Zaplakaše Za srećom sirotom. Duše naše Zaplakaše I plakaše. Da li dugo?

Pijemo nas nekoliko propalih ljudi I polusvet; I znamo, radost ne može da se probudi, Opao cvet. SLUTNjA Nebo mutno, izdubljeno, kobno; Dan ubijen pritisnuo boje, Svetlost, oko; i mrtvilo grobno, Mir i

stara, Da se narod listom za oružje hvata, Ispod trulog carstva da izvede brata, U mrtva ognjišta da unese žara, Da probudi zvona s umrlih zvonara!

Željan sam osmejka ma i lažan bio! Samo nek se mladost probudi i krene, I ostavi mesta što ih rad pokrio. Tražih negda ljude — voleo sam žene.

Prolećna pesma svuda se vije, Kao molitva, iz naših grudi Za braću, koju još ropstvo krije I za Srbiju da se probudi. Prolećna pesma svuda se vije. 1912.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

da je, posle svega, Amerikanac Franklin ipak pametniji od svih mudraca u Idvoru i prećutno odobravanje moga oca, probudi u meni živi interes za Ameriku Linkoln i Franklin bili su prva dva imena s kojima su bili povezani moji prvi pojmovi o

Na ovo veliki župan reče: - Ali je moguće i da se ugarska kruna, koja ume brzo da misli, da se probudi pre toga i učini onu drugu stvar kojaje takođe prirodna - i onda dodade - to što ste rekli potvrđuje obaveštenja koja

Na ovo veliki župan reče: - Ali je moguće i da se ugarska kruna, koja ume brzo da misli, da se probudi pre toga i učini onu drugu stvar kojaje takođe prirodna - i onda dodade - to što ste rekli potvrđuje obaveštenja koja

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

A jedne večeri, obasjane mesečinom, našavši je samu kod ovaca na raženu strnštu, trenom probudi se u njemu stara, uspavana želja za njom. — Sama si kod ovaca? — veli joj i čudi se svome uzbuđenju. —Da, sama...

Iza podne dovuče se umoran i slab u hlad da opočine, a kad ga, oko dve ure, Lazo htede da probudi, prenerazi se videvši ga gde leži bled, zatvorenih očiju, a kapci mu modre se.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Glavni junak dvostruko sanja. A kada se zbilja probudi, pred sobom vidi - mesto Čarnojevića , od kog ni traga nema - sestru u krakovskoj bolnici, i čuje kako ga prekoreva:

nekom šarenilu u nepreglednu daljinu, u nedoglednu visinu i bezdanu dubinu, dok ga kiša, što kroz trsku prokišnjava, ne probudi.

I, u njemu, zvezdu”. 237 Kada se, međutim, glavni junak sasvim probudi i izađe iz kućerka na obali Dunava, gde je proveo poslednju noć s gospožom Dafinom, plavi krug i zvezda nestaju iz

246 Jednom se glavni junak prvo probudi, iskoči iz postelje, pa onda odškrine i zatvori vrata, kihne nekoliko puta, skače po zemlji i na kraju ga žena oblači, a

Sve što se potom između njih zbiva, preskočeno je. Preskočena je cela razbludna noć. Tek ujutru, kad se probudi, Dafina će početi da se priseća, i time nam otkriva pojedine detalje.

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

— A to pesnik samo trenô: Snom otišô s ovog sveta — Probudi se, a pred njime Ova pesma, tek početa. Hvata sanak, sanak beži, U nedogled pred njim hita. Tare oči — a sve prazno.

Krakov, Stanislav - KRILA

Komandant je naredio da se uz školu, a tu je stanovao, iskopa zaklon, i da se u zoru probudi. Potom je oprao hladnom vodom noge, i opet legao u krevet sa daskalicom. Potom je odjednom zažmureo i zahrkao.

Bugari... I u gustoj senci pospalih hrastova duga senka zamlatara očajno rukama. Cela padina ožive, probudi se. Zazveča oružje. Uzdrhtale senke pitale su: — Šta je, šta je? Polurasklopljene oči tražile su tuđince u tami.

Petrović, Rastko - AFRIKA

U pola sedam ulazi moj boj da me probudi. Ne pitajući ništa, i veštije no što bih to činio sâm, on skuplja i pakuje moje stvari, sređuje sapune i brijače.

Dogodilo se da se moj sused probudi, da primeti da se ja koristim njegovom toplotom, da sam mu možda smetao, pa ipak on nije hteo da me liši tog poslednjeg

Slušam kako je sve dalje iza mene potmuli udar tam–tama i larma. N. već spava. On se za trenutak samo probudi kad uđem, i kad mu kažem da sam video celu svadbu, i da sam radostan što živim, on mi kratko odgovara: „Utoliko bolje!

Kada sam se opet probudio, jutro beše uveliko. Ono je nosilo prijatno iznenađenje koje čovek ima kada se probudi u novome predelu ili sobi, čije pojedinosti nije dovoljno upoznao veče ranije.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Naš se šanac zaori gromovitim ura a mene ovo ypa čisto kao da probudi iz nekog teškog sna. »Ura«... prvi je juriš srećno odbijen. Ovo je bilo u tri časa po podne.

Reklo mu se da ne puca, da ne probudi đenerala, pa ce čovek poslužio hladnim oružjem. Malo docnije pronesoše jednoga ranjenog vojnika. Šta je?

Trenutak u kome plane revolucija to je uvek trenutak gde se u mase naroda najedanput probudi dugo gnječeni i davljeni ocećaj pravičnosti, koji kao da ne može nikad biti potpuno ugušen ni u jednom čoveku.

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

IX Ruzmarine, ne miriši tudi, Da se moje zlato ne probudi, Samo cvati na dikini vrati, — Dođu l’ svati, ti ćeš mirisati.

Žice predu Od svilena glasa, Otkali joj Duvak do pojasa, Pokrili joj I lice i grudi, Da se moje Sunce ne probudi.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

I duša mi je bila zaspala. Napomenuo sam podnaredniku da vodi računa kad četa pođe, i da me tada probudi. Onda sam zašao iza jedne stene i legao. Kroz san sam osećao kako mi sunce blešti u oči. Trgao sam se.

i izvadi gomilu izgužvanih francuskih banktona, pa se opet nasloni na stenu i žmureći reče mi: — Ako što dođe... probudi me — i zaspa. — L’іnfіrmіer — viknu Vlajko. — Mettez moі l’oreіller ѕouѕ mon doѕ.

Ovako, ubio sam ga... Ili bi on ubio mene. Ali je trebalo da dođe ona strašna noć pa da se u mnogih ljudi probudi savest njihova... Slušaj šta ću ti reći. Ti si artiljerac i ne znaš možda.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Vostani, Serbije! Davno si zaspala, U mraku ležala; Sada se probudi i Serblje vozbudi! Ti vozdvigni tvoju carsku glavu gore, Da te opet pozna i zemlja i more, Pokaži Evropi tvoje krasno

Vostani, Serbije! Davno si zaspala, U mraku ležala; Sada se probudi I Serblje vozbudi! Spomeni se, mati naša, tvoje perve slave, Tvojih vraždebnika ti posrami glave!

Vostani, Serbije! Davno si zaspala, U mraku ležala; Sada se probudi I Serblje vozbudi! Tebi sam pomaže nebesna volja, I sad ti se pokazuje sudbina bolja, Svi bližnji tvoji tebi dobra žele I

Vostani, Serbije! Davno si zaspala, U mraku ležala; Sada se probudi I Serblje vozbudi! Vostani, Serbije! Mati naša mila! I postani opet što si prije bila!

Vostani, Serbije! Davno si zaspala, U mraku ležala; Sada se probudi I Serblje vozbudi! Bosna, sestra tvoja, na tebe gleda, I ne želi tebi nikakova vreda.

Vostani, Serbije! Davno si zaspala, U mraku ležala; Sada se probudi I Serblje vozbudi! Hercegova zemlja i Černaja Gora, Daleke države, i ostrovi, mora, Svi tebi pomoć nebesnu žele Sve

Davno si zaspala, U mraku ležala; Sada se probudi I Serblje vozbudi! 1804. Dositej Obradović GLIGORIJE TRLAJIĆ RUSKA ZIMA Listopada sedmog, navečer,

Plašiti se, ako prođem kad odbira cv'jeće, Ni srditi, da ne prene, ona na me neće; Više puta nek' se šumom mimogred probudi, — To će dati da o meni sve to blaže sudi; Nek' me svidi i zaželi da me duže gledi, Ja ću proći, kao nevješt, šta se

Mudro gledaj, i pričekaj dok se ne probudi, Kad se prene, ukloni se — stidljive je ćudi. Nađeš li ju kod prozora, poklon vitkim stasom Učini joj, — progovori k

Jakšić, Đura - JELISAVETA

A ushte l’ samo da se nasmeje — Da te oživi, da te probudi, Poljupcem da te opet zaludi! VUJO: Mlada je, pa se i nabijeli... KAP.

JELISAVETA: Je l’ i to san? Snevam li ja? Oh, ako snevam, de, probudi me! Zvizni, o Đurđe!... Potresi mozak Zviždanja svoga piskom nesnosnom, Pa ako i tad razum sanjivi Ne htedne javu

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

Zaspao je, da se nikad ne probudi. Malo srce, puno velike, djetinjske ljubavi, prepuklo je od pregoleme žalosti za svojim Jabom.

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

Pošto probudi slugu koji tamo iza magaze spava, čisto lako diže s njim teška krila od vrata i nosi ih, slaže ukraj. Posle postane

Posle, kao mukom odvajajući se, silom, mirno, tiho, da ih ne probudi, ulazi u kuću, ulazi u sobu. Beli se postelja mu. Čak, Mladen poznaje kako je brižno, ugađajući mu, ona lepo nameštena,

Kad mu je teča došao gore, da ga probudi i da mu javi, on ga je već bio našao spremna, obučena i gorela mu je sveća u sobi.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Našavši goveda i kobilu, sagna ih Rade bliže kolibe i, ispustan, luta planinom. Sjutradan probudi se željan za ženom i kućom, ali ipak traži izliku da još u planini ostane. Dug je dan, stići će i kući.

Neosjetljivo nastupi proljeće, probudi opočinulu zemlju i oživi razgovorom planinu nad selom. Radu prvo proljeće iza očeve smrti ponese nadom.

No zaludu... I uto, teško dišući, oznojen, probudi se... i u polusnu grčevito uhvati za ruku ženu što do njega spavaše. —Rade, zar si budan? — upita ga žena. —Budan...

Kada dođete, sve ćete saznati. Hoću da vas iznenadim”, doda pri kraju pisma. Zatajana slutnja probudi se i zaokupi ga. Udubi se u pismo; iz svakoga retka i iz svake riječi tražio je razjašnjenja.

U tili čas, dok je ugledao, u njemu se naglo probudi ono što ga je na mahove dražilo, pretrže mu se niz običnih misli i zaželi se smijeha, veselja i djevojačkog razgovora.

Do njega na mahove dopire snažna čeljadetska molitva: „ Jer je veliko milosrđe njegovo!” Sluša i htjeo bi da u sebi probudi zamrle uspomene. Pa se okrene prama rasvijetljenome hramu djetinjeg mu doba, i mlaz toplih osjećaja iz dubine pomalja se.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

meseca i prvog bledila na istoku izgledalo kao prizor iz nekog užasnog, grozničavog sna iz koga čovek nikako da se probudi. U zoru su lica ljudi bila žuta poput ilovače. Matija Celi dan se narod skupljao oko srušene zvonare kao oko čuda.

Izvlačila bi se, tako, Mara noću iz postelje, pazeći da ne probudi četvoro sitne dečice i muža Bukaru, izlazila napolje gde bi je čekao Dadara pod raskrošnjenim dudom i bacala mu se u

Ilić, Vojislav J. - PESME

I blaženim miomirom Uspavaće tvoje grudi I snevaćeš, - Dok te zvono Smrtnom pesmom ne probudi. 1881. ZVEZDA Noć je vedra, blaga, Bledi mesec sja, U milini tone Vasiona sva. I zvezdice mile Rasipaju zrak...

V Samo kad prošlost probudi se drevna, I stare sreće zagreje me žar, Očajne suze pomute mi pogled, u duši sine zaboravljen čar.

Gospođice lepe i gospođe mlade Predstavljaće gole nimfe i najade. Ta i sam će Rudnik, kad ga smej probudi, Od silnoga smeja da razvali grudi. Za veselje takvo i za ljubav njinu, Sam načelnik pristô da predstavlja svinju.

“ I zatim kô zvuk, kô miris iščeze u noćnoj tami; Kmet, opet, s kmeticom svojom ostaše u sobi sami, No kmet se probudi ipak. Reči ga kosnuše ove; Pobožan budući zdravo, rado je tolkovô snove, No smisô ovde je jasan.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

opkoljena korom leda debelom dve hiljade metara, produžila svoj put po vasioni kao ogromno zrno grada, a da se na njoj ne probudi nikada dah života. No Zemlja se nije smrzla, jer su je zagrevali Sunčevi zraci. Carstvo Sunca zavladalo je na njoj.

Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA

A ja ću pevati: Milo moje selo, Budi mi veselo! RANO RANI STEVAN POPOVIĆ (ČIKA STEVA) Probudi se utri oči Iz postelje meke skoči, lastavice mile tice Već cvrkuću letimice.

Stanković, Borisav - TAŠANA

MIRON (pošto vide da je Tašana gotovo zaspala, pušta joj ruku, i, da je ne probudi, polako, nežno ostavlja je; ali, dižući ruku, koju je Tašana držala i na koju je glavu naslanjala, i brišući njome čelo,

žiž! hoće Paraputa da izgori!« A niko ne sme da mu priđe. Niko da ga umiri, dok se ona, hadžika, gore ne probudi i ne siđe, i samo ona sme da mu priđe i da ga umiri.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Sagne se majstor Kosta da skupi i k sebi trgne stazice, ali kako koju dirne, ona, kao trula, otpadne. Probudi se čovek, protrlja čelo, gutne malo vode, zaspi, i opet san.

čovek s planine, tek ona strča dole, otvori vratanca u kapiji, uvuče unutra i mladiće i čuvara s psom i vrećom, probudi jedno mlađe, i dočekaše zoru u raspoloženju koje je teško opisati, koje se kao san doživljuje, i kao san samo i ostaje.

— Ja se osećam bolje. Pričekajte dok se dignem. — Pavle je doista sve manje kašljao, ali sve više spavao. Kad se probudi, čita pisma, gleda slike, gleda se u ogledalcetu i raduje se što se na liku više ne pojavljuju nove ranice.

Potrajao je taj nemušti komšiluk oko godinu dana. Jedne noći ču se lupanje i vikanje spolja i mrtva tišina iznutra. Probudi policija Savu. — Možete li vi, komšiluk, nekoga da uzovete?

Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

gledaše; potom pomisli da je bolje na javi mu što ima kazati, i metne ruku (ja upravo, gospože, ne znam gdi) da ga probudi, koje bi i učinila da joj nije u isto magnovenije starac na pamet pao, koji, kao što je njojzi dostovjerno poznato,

Devojka pak izučivši odavno pravila dobrog tona, zaključi ne kvariti mu sanak, i čekati dok se ne probudi; bilo to do kog mu drago doba.

Tek što se tako sasvim izravna, i Roman se probudi, ne malo diveći se ovom črezvičajnom posešteniju, počem oči protre. No naša lepotica ne zadržavajući ga dugo u

— No bacimo, ljubezni moji čitatelji, plačevni vzor na bednu našu Arijadnu — kako joj bude kad se probudi i njega kod sebe ne napipa? No ona se uteši misleći da će se skoro vratiti.

Najposle se gospoja Sudbina, koja je tu na Olimpu spavala, probudi, proviri u negliže kroz pendžer i videći očajanije ove bedne stradalnice: »Šta je to?« vikne.

« »O, blaženo, preblaženo stvorenje!« vozopi Roman, i utom se probudi. Tko neće verovati da je gore opisani san na njega osobito dejstvovao?

oćeju li se udati, i čisto je uskom nekom putanjom jašeći zadremao, kad najedanput osobiti neki s leve strane šum njega probudi i vnimanije njegovo na sebe obrati.

Popa, Vasko - USPRAVNA ZEMLJA

iz kruga u krug SMRT CRNOGA BORBA Na spavanju mu odsekli glavu Odneli je u grad cara psa I bacili je paščadi Kada se probudi poći će po nju Sa crnom maramom u levoj I crnom ružom u desnoj ruci U susret će mu izići Kurjaci njegovi na crnim

ukrštenim crnim frulama Vezanim crnom kosom udovica Glava će mu sijati Krunisana crnim zracima Crnoga sunca Kada se probudi PESMA ĆELE-KULE Svetozaru Brkiću Zamenilo si nam okati suncokret Slepim kamenom nelicem svojim I šta sad

Petrović, Rastko - PESME

Pričekaj dok noć padne velika, vedra, Da tihom noći najzad pokrijemo nedra I proleće, koje nam danas srca probudi, Kao kriška će obraz cure da zarudi, U neveste zategnuti bedra: A pozno u noć kad sve spava, Dok zvezdani slap sliva

Zatim se probudi, pogođen od udara Mesto utroba da ga obvija, eto sudar: Teška misao, tek dovršena u njegovoj glavi, Stade da, nedonošljiv

Samo zaspim: truljenje po telu raziđe, Poslednja snaga na život upne se da me probudi; I dugo čeznem da svetlost u mene naiđe, Razjedinjenja zbriše kroz glavu i kroz grudi: Strašna glavobolja i umor nad

završiti najzad seljenje: Moljah ga da ne odmiče se, veče to, od mog spavanja, Pa ako primeti plavilo lica, sam me probudi; Ne pomogne li glas mu znan, strašna će možda šibanja: Jer žudim (ako ozdravim) da vidim Je još jednom kako rudi.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

čijim nedrima, kao u dvorcima od kristala, spavaju beli medvedi i vile srebrnih kosa, čekajući polarnu svetlost da ih probudi. Ta svetlost podseća na bljesak duge, na tihi i tužni sjaj meseca. Više od svega mali suncokret voleo je noć!

Tiho, sasvim tiho prolazio je kroz usnule redove suncokreta. Mali suncokret je bdio, uzalud pokušavajući da probudi braću. Zvezdane staze neba nisu ih zanimale. Nisu mogli ni da zamisle jabuku meseca okačenu o najviši jablan.

Od razočarenja, od užasa žena kriknu i probudi se. Niz obraz joj je klizila suza. Ona podiže ruku da je obriše, kad nekakav tanušni glas reče: — Pusti me, sam ću!

Dugo u noći ostajao je budan sledeći hod meseca i sneno šaputanje zvezda. Ujutro, zato, nije mogao da se probudi. — Osim toga što je beo, on je i lenj! — prekorno reče Poglavica mravljeg plemena, a Belkova majka pocrvene.

»Pobedila sam!« pomisli reka. »Pobedila!« - od radosti u sebi skoči, u istom se času probudi Belutak pa reče: — Nisi! I nećeš! — Ah, kad te tresnem!

Tek u zoru četvrtog dana reši se mladić da ga probudi. Ali, samo što dotače njegovo rame — starac se pretvori u pramen dima, a vatra u zemlju utonu, kao da je nije ni bilo.

Stanković, Borisav - KOŠTANA

Svaki čas ulazi Stana i, na prstima, da ga ne probudi, saginje se nad Stojanom, osluškuje kako diše. STANA (cedi peškir od hladne vode, oblaže njime Stojanovo čelo, tiho ga

Šantić, Aleksa - PESME

Uzviće se Ljeljo nad našim Mostarom, I svaki će prozor zasuti beharom, Da probudi srca što ljube i gore... Zato nemoj, draga, da te san obrva!

Snesi mi sunca i probudi česme Sokova mladih, kao stablo srča Snažan da budem. O, zapjevaj pjesme Mile i tople kô jutro što strča Strmenom

slatki greje, Što mi svu pamet i cele trza grudi, I dok me ona gledaše strogo i čudno, No ipak tako ljupko, ja se probudi'. 61 Ponoć je bila nema i kao led; Ja tugujući po gori lutô sam bled.

Tad se rane otvoriše, A iz čela i iz grudi Pljusnu potok vrele krvi. Ja se trgoh i probudi'. 65 Stare, pakosne pesme I snove zle i hude Hod'te da sahranimo; No kovčeg nek velik bude.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

ikona svetoga Jovana, krsno ime Musića Stevana; prisloni ga uz gospodskog dvora, pa se šeće gore na čardake, da probudi gospodara svoga.

Rđom kapô dok mu je kolena!“ Pa ja ne smem nevere činiti gospodaru i mome i tvome.“ Već ušeta u čardake gornje, pa probudi gospodara svoga: „Ustanite, dragi gospodaru, jeste nama putovati vreme“.

širokijem, te opazi Kraljevića Marka, svako misli da tu spava Marko, oko njega daleko oblazi, jer se boji da ga ne probudi.

svezan, Stojan ode u ravne Kotare, i odvede Turkinju đevojku, pokrsti je i vjenča je za se, pa je ljubi kad gođ se probudi.

Kad je bilo sunce na zahodu, al’ govori gospa banovica: „O Kumrija, moja robinjice, probudi mi dva nejaka sina, da mi đecu sunce ne zalazi“. Kad Kumrija otkrila bešiku, ona vrisnu kako ljuta guja.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Ama Sampson to doču, probudi se iza sna, skoči junački i podviknu: bre, beri mejdan! Ne dade im se u ruke. I ništa mu ne mogoše učiniti, ako i

A on je zapita: — A zna li, reče, tebe car? I ona mu reče: — I vrlo me poznaje. I kad se probudi, ne može da se domisli kakav mu je to san bio došao, i što li od toga hoće da izađe, na smrt li, na život li.

Kad li se probudi, al' on rđa i čađa, go, opucat, gladan, žedan ka i bio! BAČKA KOMEDIJA Što je hvajda od skupih cifrastih sofri,

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

“ I on se opet sapleće, pada, muči se da se digne, ali već ne mogaše, — a utom se i probudi... Beše gola voda... Sede na minderluk, uhvati se za čelo i, teško dišući, gledaše unezvereno oko sebe i ne verovaše

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti