Jakšić, Đura - JELISAVETA
kao preteć nebu, ponosno Po pustoj zemlji senke pružaju: To nisu oni čili valovi Što ih je moja mladost gledala Sa prozorija hladnog granita Veličanstvenih onih palača, Odakle mora vlasnici sedi Svemoći svoje volju čeličnu Javljahu zemljam’ i