Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Uvijek si imao sreće više neg ja. — Dabome da ću uzeti, valjda ću ih njima ostavljati — prozuklo istisnu Mikan i pažljivo stade da izuva brata dok su mu u uglovima očiju svjetlucale dvije strašne ledene suze.
Pandurović, Sima - PESME
I jesen njinu u ponoru jada, Za dugu borbu u životu zala, Za slom ideja i neuspeh vere, Otrovan mozak i srce prozuklo, Sram siromaštva što ga nemar pere I, nekad silno, uzdanje umuklo.