Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Veli: „Mnje za svagda prijatno sedit na vozduhu proletnom. Proletnji vetar je tako umilan. A Sunce, nas ljude, tako lepo grije; kako nas lepo grije!
Osećao se veseo, i sam, u tom proletnom danu. Bio je zaboravio sve drugo. Joan Božič, posle, imao je neke črezvičajne poslove, i u Rabu.
sa drvenim kapcima i drvene doksate, koji su ličili na straćaru, i štalu, ispred nje je priroda bila tako lepa, u proletnom danu, da je taj dan, posle, Pavle, dugo, sasvim jasno, pamtio. Pa i Varvaru. Kad je kod nje ušao, ona se smešila.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Katkad, u njenim uspomenama, on će joj se javljati na nekom brdu, u nekoj šumi, u snu lep kao jelen u proletnom sutonu, ali biće dana kad će joj biti odvratan, kao neki medved u smradnoj pećini. I ona zaplaka opet.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Hranim se u jednoj pivari u Dunavskoj ulici i posmatram u avliji, gde ručam, jednu kvočku, na proletnom suncu, kako diže nogu i drži nogu dignutu, satima, da ne bi zgazila koje od svojih pilića, koji se oko njenih nogu
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
sigrati se glavom, U svetu se zaboravit na se, A sve dublje tonut u propasti: Nije šala, mada mi tko kaže, Što proletnom obećaš u cvetku Slatka voća za jeseno doba, A kad tamo — ono ni crvenjka: Vetar mu je plodotvorni prašak Raspirio
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
Tamo na jugu, iza belog planinskog bedema, proviruju već talijanske ravnice u proletnom zelenilu. Ocrtavaju se Apenini svetluca Ligursko more. Odande nam se divi Francuska.