Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Mahnuo čovek rukom i rekao: eto u tom pravcu! Promolih glavu iza vrzine i sada osmatram... Levo jedna polusrušena kuća, ispred mene zabran, a desno neka sveže iskopana zemlja.
Gotovo posramljen što sam i toliko čekao, skočim do mitraljeza i, ne razmišljajući mnogo, odmaknem ciglu I gotovo promolih glavu. — Nazad! — viknu neko i dohvati me za kosu.
Po pucnju pušaka uviđam da sam već blizu rova. Promolih glavu i ugledah zabran... Sretam ordonanse, a na jednom uglu, gde je veće proširenje, vidim uspravljena, krvava nosila,