Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Ponekad bi se tek uzdigla čija kapa i ruka. Bubanj i zurle sve su jače pištale i bile, te sa promuklim glasovima i velikom jačinom uzdizale su se i rasprostirale...
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Prevrte komandir i poslednju stranu, pri kraju je. Aleksandar ne mogade više da otrpi no se obrati meni promuklim glasom. — Sigurno opet odstupanje. — Ne odstupanje, već ofanziva, potporučnik Aleksandar. — Je li moguće?
— dohvati me neko za ruku. — Gde ćeš tamo?... Ja sam, narednik Živković. — Kreći levim putem — progovorih najzad promuklim glasom. — Ko je na čelu? — Komandant... Stanje je sada ipak malo podnošljivije te zapalih cigaretu.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Pa se onda naže i šaputaše mi promuklim glasom na uvo: Samo pazi ovo što ću ti reći: Kad jednog lepog dana čuješ da je nestalo tvoga pobratima Nikole Glišića,
ništa, ništa ne znam, samo iskrvavljenim pesnicama udaram, udaram, udaram po zbunjenoj glavi i vičem i ričem pištavim i promuklim glasom zveri: „Kukavico! Kukavico! Kukavico! Kukavico!
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
On kao da joj je, promuklim glasom od nesviknutosti na prigušeno govorenje, nešto prebacivao; unosio joj se u lice, sa svojim niskim, podozrivim
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
— Dole s konja! — viknu Đurica promuklim, uzbuđenim glasom, koji se i samom njemu učini nepoznat. Mehandžija raširi oči, i kao da sad tek poče da se budi,
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
— Sve ovo govorio je Kirilov kao da me pita, ali najedanput ne znam šta mu bi jer i ne sačekav moga odgovopa on viknu promuklim glasom: — Gornistъ, trubi šturmъ; na štiki, rebяta; ura!
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
— Živeo naš sobni starešina! — viče promuklim glasom Pera „Đevrek“. Ostali prihvataju uzvik. — A... Š’a kaže?... Poredak!... A, upravnik misli, ja sam žandar. Ha!.
Ona se pritaji, potom lagano podiže glavu i odupre se rukama. — Neka škodi! — progovori promuklim glasom. — Našto živeti! Obuhvatio sam je ispod ruke i podigao, te je privedoh stolici i ona sede.
Ćipiko, Ivo - Pauci
— Je li pravo da sve odnesete? — vikaše žena siputljivim, promuklim glasom. — Daću čagod šjor—Luki, a vi pritrpite se!... — Šta je ovo? — ustrnuvši upita Ivo i pogleda na čeljad. —Ništa!
On je nastran i duhovit, pa ga društvo srdačno prima. — Evviva! — pozdravi društvo promuklim glasom i sjede u pročelje stola. — Otkud si došao? — upita ga Ivo, samo da nešto rekne. — Eto, na!
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Noć opijena promuklim glasovima svatova, znojava od uspaljenog kola koje se vrtelo u krug pod raskrošnjenim brestom. Potrebno je da sad
Ilić, Vojislav J. - PESME
javnoga mnenja, Čuvari svakoga dobra, i časti, i poštenja, Slepčević, čuveni pesnik, celo je zborio veče, I najzad, promuklim glasom, sa suznim očima reče: „Istina to je jasna, kô sunce s vedroga neba, Da mladom narodu našem ozbiljno pomoći
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
ja... ovaj. Jok! — i Kosta zabaci kapu na teme, zavali glavu, zažmire, a rukama se odupre o sto. Onda zapeva promuklim glasom, ali tiho, da ga ne čuje komandant. Mila majko podigni me malko... Zaćuta za trenutak, i opusti glavu.
Pukovnik Ivan, mračan, natmuren, prekrstio ruke na grudi i gleda zamišljeno u zemlju. Podigao je otečene očne kapke i promuklim glasom govori: — Bog nam je svedok... učinili smo sve što se može. I radićemo još i dalje...