Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ
jednu graha divijeg, To li ukrasit njivu plodovi Što jezgra svoga hranom pitomom Sultana lenog trošan želudac I prosijaka gladne utrobe Jednakom brigom večno neguju!... Dete mi vraćaj, vuče grabljivi! Ti si ga zaklô oštrim zubima!