Upotreba reči puknut u književnim delima


Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

Zaleluja kućne duše miris. Za zrcalom grančica od drenka. Golo telo - jabuka rumenka! Uzduž sobe puknut mogranj, grimiz. Ruj-stidnica zuji o vretenu. Veje perje - zujac u refrenu. Zaleluja kućne duše miris.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

skela opravlja, Jedan je čamac sasvim potopljen, Eno, Radače, sam se uveri: Iz vode kljun mu jedva nazireš; A drugi puknut do polovine Tri dana čeka da se opravi. Bar da sam znao. RADAK: Bar da si znao?...

RADAK: Ja čamac hoću: Glavu il’ čamac!... Ili oboje! JANjA: Al’ je utopljen!... Drugi je puknut, Opravku čeka već treći dan. RADAK: Onaj iz vode lepo izvadi, Te ga ispolcem čisto ispljuskaj! JANjA: Al’ je utopljen!

A sad?... (Glasno.) Smiluj se, Rade! Daske su, vidiš, same istruhle; A onaj puknut, što je napolju, Njega su zimus sante razbile, A njim sam vaše ljude vozio — Pa jesam li ja kriv?

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Ja sam sele Derenčića bana, u mene je sarce od junaka; pri će puknut u gorici stine neg' u mene sarce divojačko, — ti mi kaži od Udbine glase: al' je meni bratac poginuo, al' je junak

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti