Ćipiko, Ivo - Pripovetke
A školj valovi, pjenušeći se, oivičiše čistim, bijelim porubom... Sjedeći pod borovima, istinski osjećam svježinu života, a u pameti od svih
Pa polagano pristupa na rat što duboko u more zadire, gdje je seosko groblje, o čije se zidove za oluje valovi, pjenušeći se, razbijaju; vjetar svija mrke samce čemprese i kriče galebovi, — a sada oko hridi tugaljivo valići kroče.