Upotreba reči pljunula u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Poludeću, znaš li, poludeću!... I nemoj me gledati tako okorno!... Ja sam samo tebe volela, tebe jedinog!... Ja sam pljunula na svoj rođeni prag, primila kletvu i babinu i materinu, kao velim: s tobom ću srećnija biti i prokleta nego...

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

među svet, pljune sebi na dlan, i pri tom kaže: „Koliko na dlanu dlaka, toliko na tebe uroka“, pa tom rukom na koju je pljunula protrlja dete po licu.¹⁸⁷ Mazanje deteta sekretom vagine takođe je moćna zaštita.

Nušić, Branislav - OŽALOŠĆENA PORODICA

” i čovek da'ne dušom. Eto, tako sam ja obrlaćavao, ali ne mogu tako nju, ovu devojku. Ne tek da je kaznim što je pljunula ili što je prekovremeno držala otvoren dućan. SIMKA: Znaš šta, prijatelj-Mićo, ja ću tebi da kažem nešto.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

I pljunula bi na ono što je sad, a što nekad nije bila. Nego, ima druga jedna stvar: manje, bratac, ispijaj, nacvrcao si se kô klen

Bojić, Milutin - PESME

O, i Belom Kralju u dan smrtne jeze Pljunula si glavu. I tad, s puno krvi, Tvoj smeh je u svakom stihu marseljeze Pratio svu hučnu gomilu što mrvi.

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

Sreću donosi i d. sa pet lista. Ta d. nalazi se onde gde je vila pljunula, a to se retko dešava, jedva u sto godina jedanput (ZNŽOJS, 6, 130). »Petolista« d.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti