Milićević, Vuk - Bespuće
Pa i ona se slomi jednog dana. Jednog jesenskog jutra, pred svitanje, dok napolju neprestano pljuštaše gusta i bujna kiša, trgao je djecu iza sna neki čudnovat nemir u kući. Oni su skočili bosi i neobučeni iz kreveta.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Mirisaše bolan svoje bele ruže i gledaše kako galebovi kruže, tužni i beli, ko misli na Lovćen, i smrt. Dok noć pljuštaše, čitaše Omira, crn i težak, ko Ahilov, što samo kraj mora nađe mira, grob.