Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
A Beograd raste dok ja padam i tupavim i krv pljujem i osećam kako se sav ovaj moj duševni aparat pun prljave prašine i truleži, kvari, crvlja i raspada kužno.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
— Ko da nas prošpija? — viknu Dundak. — Zar prožmirep Škeljo, koji je strašljiviji od ijedne koze, na koga ja pljujem, jer ja ne bi činija šta on čini... — A šta čini? — pita govedar. — Ruvijan, jeto šta!
Ćosić, Dobrica - KORENI
— Sigurno znaš što sam te zvao. Pričaj. — Sa mnom se, mundirdžijo, ne razgovara sedeći. Pljujem ja na tvojih sedam dugmeta. — Beše tvoje, gazda-Aćime. Sada si ti pod mojim kolenima.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Pa drugi glas: — Udri! Vi ne znate u kom vremenu živite. — Ja znam da su to ljudi kao i mi, ratovali kao i mi. Na! Pljujem ovo; bacam što sam časno nosio. Na, Boga vam zverskog! I skršilo se nešto i parčad zveknula na betonu.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
— Barem si mirna, a ja sam prava mučenica... Gorči mi je život no što je ovo more...I jutros...ma što da na se pljujem?!...E,da mi nije radi djece! Tako u brizi, nevolji i nemiru prolazi im život.
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
] šta je sa mojim ljubopitstvom, žudnjom! Toliko noći: imam još uvek prava, objavu prava, ali ukus, ukus života. Pljujem!
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
ja u stvari uživam što je smrt na mene razjapila svoju groznu čeljust, a ja joj za dlaku, tanku, tanušnu nit izmičem, pljujem joj u gubicu smrdljivu, rado bih joj zapevao na uvo neku posprdnu pesmicu ali za toliko ipak nemam daha.
Ilić, Vojislav J. - PESME
Vaši borci mene malo plaše, Hladno pljujem na svetinje vaše! 3. No jesenji kada stignu dani, I na put se lastavica krene, Prijatelji, setite se mene U dalekoj,
Petrović, Rastko - PESME
Šta je sa mojim lubopitstvom, žudnjom! Toliko noći: imam još uvek prava, objavu prava, ali ukus, ukus života. Pljujem! On, od koga bežim, Sunce! A Vuk? ja: Vuk!
“ Vikah, vikah: Za ove reči jedino ti smeš da znaš! ”Gospode, Gospode, on veli: u savest svoju pljujem, Al koliki užas i koliki strah! Ti znaš, jedini znaš, da lice tvoje štujem.
Šantić, Aleksa - PESME
I ja se, evo, tvojim smradom trujem, I svoj nos stiskam i na tebe pljujem, Rugobo gnusna bez časti i ljudi. 1908. O BORE STARI...