Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Neki onda uzviknuše ime nekog Radule Bajeviča. Upirali su prstom u jednog starčića koji je čučao na ulazu, okrenut Suncu, a koji nije, uopšte, obraćao
Bajevič je Isakoviča bio primio lepo. Bajevič, Radule, Jovov, ispriča Isakoviču da oni znaju da ih je on odatle izveo, jer ih Rosija nije zaboravila, i da svi, koji mogu,
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
jela; to ne bila dva bora zelena, ni međ' njima tankovrha jela, već to bila dva brata rođena: jedno Pavle, a drugo Radule, među njima sestrica Jelica...
jela; to ne bila dva bora zelena, ni međ’ njima tankovrha jela, već to bila dva brata rođena: jedno Pavle, a drugo Radule, među njima sestrica Jelica.
50 ŽENIDBA VLAŠIĆA RADULA Kad se ženi Vlašiću Radule, zaprosio lijepu đevojku, prsten daje, svadbu ugovara: „Ova svadba do petnaest dana, dok ja odem dvoru bijelome i
Ljutite se u dvor povratiše, oštro hode, a oštro govore: „O naš brate, Vlašiću Radule, neće snaha konja da odjaše dok ne vidi za koga je došla“.
Naljuti se Vlašiću Radule, golu sablju u rukama nosi: „Odjaš’ konja, kučko, ne đevojko! Odjaš’ konja, odsjeć ću ti glavu! Nisi konja od baba
Nisi konja od baba dovela, već si moga konja umorila“. Govori mu gospođa đevojka: „Gospodaru, Vlašiću Radule, ne ljuti se, ne imaš se zašto; neću tebe konja odjahati dok mi ne daš ključe od tavnice“.
Na Vidinu, gradu bijelome, onđe bješe starac Vladislave. A na ravnoj zemlji Karavlaškoj, onđe bješe Karavlah Radule. Na Bukrešu, gradu bijelome, onđe bješe bego Radul-bego s svojim bratom Mirkom vojevodom.
“ Tješi njega Perović Radule: „Ta ne boj se, moj mio babajko! Čekaj mene do Đurđeva dana, dok se gora preođene listom, crna zemlja travom i
Četu kupi Perović Radule, s njome ide pravo u Banjane, u Utes je planinu do’dio. Tu mi stade tri bijela dana, pravo gleda Gacku prostranome, dok
“ Društvo pade po travi zelenoj, Radul pade drumu na sredinu; u to doba Ćorović Osmane, no se skoči Perović Radule, te on vata Ćorović-Osmana: jednom rukom konja za dizgene, drugom rukom Turčina za prsi, obali ga u travu zelenu.
Ostalo mu priskočilo društvo, te Osmana živa uvatiše. Tad besjedi Ćorović Osmane: „Bogom brate, Perović-Radule, nemoj mene izgubiti glavu, evo tebe hiljadu dukata; dvadest brata, dvadest Ćorovića hoće dati dvadest dževerdara, a
Vladislav starac je vlaški vojvoda (1360—1373) koji je godine 1369. osvojio Vidin i u njemu se nastanio. Karavlah Radule, Radul-beg je (svakako) Radul I Basaraba, čiji je sin Mirče (1386—1418) potukao 1395. na Rovinama tursku vojsku.