Upotreba reči razležu u književnim delima


Afrika

četvrt časa u čekanju, što je izvan svake mere; Mej i drugi crnci zovu ga kroz mrak i njihovi divlji uplašeni glasovi razležu se p reko savane na čitav kilometar. Nikakav odgovor. „Mačka!

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Zapevaju pesmu koja se tada najradije pevala. Glasovi im čisti i drhte od radosti. Ruke im lete na rad, a okolinom se razležu reči pesme: Vetar duše, vetar duše, al’ — katmer miriše; Dragi dragoj, dragi dragoj sitnu knjigu piše! — Cvet — o — o!

Kostić, Laza - PESME

Po tihotnoj vaseljeni razležu se zvuci njeni smrtnom uvu nečuveni; a u meni? — K'o tamjana plavi pramak poletiv sa žrtvenika u naručju zefirovu kad

Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA

Po poljima travnim razleže se jeka, Odjekuje nebo i gora daleka. I kroz tihe ravni potočić krivuda, A pesme i svirke razležu se svuda... Od zdravlja i sreće nadimlju se grudi, Ustanite, deco, rujna zora rudi.

Ta ovako grožđe samo ovde rodi! A već svaka od njih rumeni se pusta, Da ti sama voda udari na usta. Razležu se pesme mile, Od miline gori grud — Beračice kao vile Neumorno lete svud!

Rasejano pogled bludi, Tromo idu časi. Iz daljine zvono gudi, Razležu se glasi — Odjekuju na daleko... Mora da je umro neko. POSLEDNjI GOST Ponoć je odavno prošla.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

— Prekinite paljbu, pobiste naše! — izlete iz kukuruza jedan pešak. — Ura, ura! — razležu se povici naših pešaka iz daljine, i baterije zamukoše. Ne čuje se više ni puščana paljba.

Vojnici mljašte jabuke sa hlebom, dok se preko puta, na onoj obali, razležu bolni jauci naših ranjenika. Zora se pomalja i sa zebnjom pogledasmo na suprotnu obalu.

A i sa protivničke strane se razležu povremeno pucnji i tek zapurnja zemlja na ivici rova. Ali na to niko glavu ne okreće, kao da se ti stražari uzajamno

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

u novom učiteljskom gnezdu; ne sija više sreća i zadovoljstvo na domaćičinu licu, ne čuje se ljubavni šapat i ne razležu se vesele pesme kad ona radi u kujni.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

i frkću dobri konji, sevaju vile u snažnim i jedrim rukama, diže se slama i pra' pod oblak, a iz snažnih grudi radnika razležu se jednačiti zvuci, koji mu i pesmu zamenjuju: aj... aj... aj... aj!...

Sve se posaginjalo, hitre ruke trepte no i usta ne zaludniče. Smej, šala, pesma, razležu se s kraja na kraj, a pred njima stoji zvrka mlatača i kukača; snažna muška ruka zacima starku madžarušu i, kao kiša,

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

Što je ovo evo neko doba te su naše gore umučale, ne razležu ratnijem klicima? Počinu ni rđa na oružje, ostade ni zemlja bez glavarah. Nekršću se gore usmrđeše...

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

Proleće, krasota vreme! Sve pevajući da se gore i doline razležu! Jošt da nisam se gdigdi pastirski[h] pasa plašio, činilo bi mi se kao da na Pigasu, Velerofontovu konju, jašem.

Petrović, Rastko - AFRIKA

četvrt časa u čekanju, što je izvan svake mere; Mej i drugi crnci zovu ga kroz mrak i njihovi divlji uplašeni glasovi razležu se p reko savane na čitav kilometar. Nikakav odgovor. „Mačka!

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

„Ah!“ — izusti kaplar i ispusti pušku. Toga Bugarina dotukoše kundacima. Razležu se povici: „Udri ga!“... „Ne daj da beži! „ „Jaoj!“... „Predavam se, bratko!

“... „Ne pucaj!“ — Čuju se uzvici. „Napred, napred!“ Neke siluete promiču. Odjekuju pucnji. „Ne na mene!“... Grr-u! — razležu se eksplozije od bombi. „Evo ga! Udri!“ — I po četvorica navale bajonetima na bugarskog vojnika.

Sjuriše se na jednog četnika i svega ga izbodoše. Opalio sam u gomilu. Dotrčaše i naši. Odjekuje tresak kundaka, razležu se neljudski glasovi, kao kad se zverovi kolju, jauci... — Stanite! — vikao sam, da bih prikupio ljude. — Ne na mene!

Došlo mi je da jeknem, da upravim pesnice nebu, pa da viknem: dosta je bilo krvi... Aman! Pucnjevi pušaka se razležu. Sigurno su se oni preostali sklonili u naše rovove, i sad se tuku preko nas. Ali naš napad je slomljen.

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

i one još strašnije reči: Je l’ ti žao što se rastajemo, rastajemo, a ne sastajemo!... strahovito mu tutnje u ušima i razležu se po grudima njegovim, i on se sklanja i beži ispred podsmešljivih i pakosnih pogleda sveta.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti