Upotreba reči razmiču u književnim delima


Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

je bilo kao što je i očekivao, baš kao i one večeri kad se prvi put pojavio poslije hvatanja Jazbeca: zamukli ljudi se razmiču da mu načine mjesta, tišina pred njim se rastupljuje i raste, a on korača oduzetim nogama nikud, ni u šta.

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

tragove skrijem krinom i uzmahnem crven-krilom: uz krilate krajolike leti Mesec u karuci u bojama žure slike i razmiču međe zvuci. Šta iz šale proiziđe, Ljuboviđo Ljuboviđe!

Ćosić, Dobrica - KORENI

Prsti su prestali da ih se plaše. I veđe da se razmiču. I na vašarima i po mehanama on, mali, da je sebi najveći, najkrupniji. Nije zbog đinđuva pred dućanom...

Krakov, Stanislav - KRILA

— Psi, opet će da jurišaju. Ceo se stenjar pokri fijukom i praskom. Noć počinje da biva hladna, i na nebu se oblaci razmiču. — Poginuću, — strah struji kroz dušu majora, i očajna ruka prihvata čuturicu. I duško leži kraj njega i drhti.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti