Upotreba reči razumnije u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

Nije li lepše i razumnije ovako misliti: bog koji je po jestestvu sama i soveršenjejša premudrost, sozdavši človeka slovesnim, darovao mu je dušu

Nigde ništa. Ovo dakle čislo godina, koje ćedu proći i u ništa obratiti se, ne bi li razumnije i poleznije bilo na dobro, | na čest i na večnu slavu upotrebiti, nego na sujetu, na budalaštine i, što je gore, na

mogu pokažem; i da ne čujem jedanput ono neblagodarnoga raba sakrivšago dani jemu talant obličenije: što god bolje, razumnije, poštenije i poleznije znam, to dražajšim roda mojega suštim i buduštim pripodajem, želeći im da s vremenom

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

zlo primiti što ja neka naša zloupotrebljenija obličavam; vreme je već, za živoga boga, vreme da počnemo slobodnije i razumnije misliti! Dokle ćemo tuđe pogreške osuždavati, a naše sakrivati i opravdavati?

je sav svet iskustvom poznao da oni oci ništa nisu znali u tome i da su vrlo nerazumno činili proklinjući druge koji su razumnije od njih mislili. I po pravoj pravidi, ko drugoga nepravedno proklinje, njegova kletva mora na njega pasti.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

između čovjeka koji „iskazuje a možda ne osjeća” i čovjeka koji „ne iskazuje a možda osjeća”, nije li, do daljeg, razumnije makar nešto više vjere pokloniti onom prvome: on je bar nešto pokazao, bar nešto isturio na sunce, dok onaj nemušti

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Poćuta jasen, pa reče: — Ne razumem te: ako je neko deo stene, zašto bi se pretvarao da je reka? Trske su bile razumnije: — Zato što je reka najmoćnija, najjača! Najmudrija!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti