Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
On boluje od ljutijeh rana, oblazi ga mati i sestrica, a ljubovca od stida ne mogla. Kad li mu je ranam’ bolje bilo, on poruči vjernoj ljubi svojoj: „Ne čekaj me u dvoru b’jelomu, ni u dvoru, ni u rodu momu“.