Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
Nisam ono čudo video nikad! Tolike noći prolazio sam i preko raskršća i preko groblja, pa ništa... — A šta je to bilo? — počeše ga zapitkivati i i skupiše se oko njega. — Eto šta!...
Dučić, Jovan - PESME
Nek se samo jedan s raskršća široka Vrati sa krvavom rukavicom: hodi! Moj neprijatelju s dva velika oka, Svi su puti prazni i mrak je na vodi.
I strašna raskršća sunaca, i puti Kud oluj svetlosti neprekidno ide, Kroz nemi predeo gde vlada i ćuti Bog koji ubija oči kad ga vide.
PESME ŽENI I Boginjo, koja si, ohola i preka Sa jednog neznanog raskršća golema, Prvi put izašla pred oči čoveka Držeći dve dojke u rukama dvema — I oglasila se kroz mrak prve zore
Duh svetiteljev bio je ispunjen velikim istinama, i on nije osećao da posrće od gladi. Blizu jednog raskršća vide kako se otkide s neba jedna zvezda, siđe s planine i pređe reku, i pričeka ga na raskršću.
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
ritualni postupak ili izgovorena magijska formula u posebnim, mističnim uslovima, na „nečistim“ mestima (groblje, raskršća itd.) mora postići svoj tako snažno željeni cilj — probuditi njegovu ljubav.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Pored grobalja, crkava i džamija, to su obično štokakve jaruge, klanci, provalije i raskršća gdje obnoć voli zasjesti dokoni đavo, ili kakav njegov rođak i pomagač, pa čudo načiniti s kasnim prolaznikom, seljakom,
njegov rođak i pomagač, pa čudo načiniti s kasnim prolaznikom, seljakom, osobito s grešnom ženskom čeljadi, koja su i bez raskršća uvijek blizu nekakvom stradaniju i belaju.
Eto, po tome su se mlinovi izdvajali od ostalih neobičnih mjesta u našem kraju. Bogomolje, groblja, jaruge i raskršća preko dana su bili pusti i uvredljivo obični, osobito za onoga koji se nekom zgodom tamo namro straha.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Nego ti sebi gledaj krsmeta, a ja ću sebi. Idući tako dođu do jednog raskršća i tu se rastanu. Džomet ode na desnu a tivtiz na lijevu stranu puta. Džomet idući tako putov'o je cijeli dan.
Na to treći od njihova društva rekne: — A znadete li vi onoga berbera fukaraša što bude u onoj kavici blizu raskršća kod džamije? Da znate, u njegovoj kavi ima sedam kazana dukata. Ti su dukati bili nekoga cara.
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Slušam i žagor: kao kad pastva hrišćana kreće, zorom, u žetvu. Kud li da pođe ovaj tumarač; s raskršća kog li Mesečev cvet mu tabane praši, skupiv u žarač pucnjavu letnju - s koje već prska, s pčelom u mesu, šljiva - a
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
„Ja mnim e ste u gomili došli tu do raskršća, pa ste otuda jedan po jedan, kao... hm!“ poče on. Svi se nasmijaše. „Kako ćemo zajedno doći?
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
imaju i kakvu realnu podlogu, i to: a) geografsku (o postanku pojedinih mesta (naselja), izvora, reka, jezera, planina, raskršća, groblja i dr.
U pleću strana od krsta vazda se nagla brojila, a polje tursko; no vidiš li ove barjake ispod raskršća? Ovo su naši, a turski se ni jedan ne vidi, i to je znak da će više mrtvih glava turskih no naši’ biti.
Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
Tu gde je sada njegova ulica, negde blizu raskršća Simine i Dobračine, još ne na strmini, Dobrača je zastao, sam, u dvorištu rabatne turske kuće.
Decenijama je nadvisivala građevine ispod raskršća četiri puta i ispod Duge ulice (sada je to Dušanova ulica a bila je i Vidinska i Dunavska) gde je, u tursko doba, i
Prvo su osuđenog dovodili do raskršća na kojem je, pod istočnim svetlostima, uvek vitlao vetar i nanosio zadah nestajanja.
Zatim bi osuđenik zakoračio u samo središte raskršća, na mesto smrti obeleženo kamenom i stao, od mah isturene glave a ona bi, ta glava, već sledećeg trena, kao neki od
jasno: da ova svetlost i ističe iz kruga i utiče u onaj krug što se, svako podne, razaznaje na središtu dorćolskog raskršća (tada, a to su kasne četrdesete prošlog stoleća, sokaci koji ga čine zvali su se Vidinski i Dubrovački) i da
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Katkad bi mi dozvolila da je komad puta pratim prema kući. Postalo mi je čudno što me nikad ne pušta dalje od raskršća s koga se odvajala njena ulica.
Ako je to bila vožnja na pogreb ili na žalovanje, morao sam silom zatomljivati plimu mog raspoloženja. Na česmi kod raskršća napojili smo konje i skrenuli na seoski put.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Govorio je da sam kopiljan (što je bilo tačno) i da su me našli kraj raskršća u gluvo doba noći (što je bilo preterano: našli su me kraj vrata manastira Sopoćani, pred zoru, uvijenog u komad
Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA
Njegovu bedu umnoži jošt jedan črezvičajni slučaj, što on do jednog raskršća stigne, gdi je najlakše bilo pravi put pomesti.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— podrugljivo dočeka knez. — Razumjeli il ne razumjeli, ali ja svog burazera Strica ne puštam s ovoga raskršća da ga tamo štokakvi zlovoljni pijanci mlate! — nakostriješi se Nikoletina i nabra svoje guste obrve.
Ustaše su obično nailazile glavnim drumom od varoši, pa bi kasnije, kod raskršća, okrenule jednim od sporednih puteva, koji su vodili u pojedine zaseoke raštrkanog Lipova.
Bježaće onda i sklanjati se svak, jer se ne zna na koji će kraj od raskršća okrenuti. — Najvažniju osmatračnicu valja postaviti na brijegu Lisini — predlagao je Jovanče.
— Ehe, pa ja umalo ne zaboravih! — viknu Jovanče. — I ti ćeš čekati više raskršća, pa čim vidiš kud ustaše kreću, odmah trči u školu i javljaj učiteljici. Ona je baš tebe za ovo zamolila.
Čak i breza desno od njih neće da miruje, nego pakosno šuška i treperi kao da zove: — Ej vi s raskršća, pogledajte ovamo!
— Eno, tamo smo bili sakriveni — pokazivao je Nik na šumarak u strmini poviše raskršća. — Onda smo najprije pošli ja i Nikolica i kad smo već malo odmakli, začusmo ustašku viku i pucnjavu.
Plakao je sve neutješnije, poče najzad glasno i da jeca tako da se i ono troje s raskršća prenuše i oslušnuše. — Neko plače! — šapatom reče Lunja. — Eno, iza onog žbuna.
Prvi glas o njima stiže do Jovančeta tek onda kad je neprijatelj već stigao do raskršća, raspodijelio se i krenuo u pojedine zaseoke.
— Ne idi dalje, evo vojske! — Kakve vojske? — trže se Jovanče. — Evo ih od raskršća. Ustaše i još neki, valjda Talijani: viču nešto na tuđem jeziku. Upašćeš upravo među njih.
— Bježite, eto ustaša! Idu od raskršća! Ustaše opaziše bjegunce kad su uprav pretrčavali jednu uzvišicu pod Gajem i povikaše: — Stoj, stoj! Eno ih!