Matavulj, Simo - USKOK JANKO
“ reče serdar i povjedi im, kako ga je srio i doveo. Dadoše mu da pije. Jan je bio veoma blijed, lice mu rastrojeno bješe od uzbuđenja. „Jadnik“, reče Ivana, „Bog zna šta je promišljao gledajući sve ovo noćas, a mi ga zaboravismo!
“ prekide je on, dignuvši se i pogledavši je čudno. Bješe to očajnički pogled. I lice mu bijaše blijedo i rastrojeno, tako da se djevojka nehotice trže. „Ne!... ne zna niko do Boga, kako mi je ovoga časa!“ reče on žalosno.