Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV
- rekao sam i tako smo pošli po Rašidu. Atamanov je zadatak bio da zvizne sa zapadne strane Rašidine kuće, a moj da ulovim nekog od klinaca, ako zviždanje ne pomogne i pošaljem ga da joj javi naš dolazak.
Sunce se klatilo na nebu kao ogromna zlatna riba. Setih se Rašidine kose, a onda majke. Sinoć je bila izbezumljena. Do danas je već morala zaboraviti.
Nabrah šaku višanja. Bile su hladne i sveže. Podsetiše me na Rašidine usne. Sada je postojalo još samo jedno mesto na kome sam mogao da je tražim, na kome je vredelo da je tražim.
- ponavljao sam sebi, kao što ponavljate deci kad su uplašena. Vrele n sjajne šine su bleštale na suncu, a u dvorištu Rašidine kuće migoljili su se oni mali.