Kostić, Laza - PESME
Il' one slike zlaćanih buba zar nisu carski grbovi bili? — Na plodu rajskom tragovi gnjili gujina zuba. Pod zlatnim žigom careva grba svi su se sagli; al' svi baš nisu: jednoga samo ne beše
Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA
Međ njima jaganjci bleje i zvonca srebrna zvone, I mnogi leptiri lete po rajskom mirisnom cveću; Kroz cvetne poljane rajske biserne protiču reke, I rajske, šarene tice na mirne obale sleću.
Mi smo od njega čuli, kako je na nebu bio, Jer nam je pričao uvek o rajskom životu svome; Ali od toga dana majku je slušao lepo, Posle je, zanata radi, u varoš otiš'o s njome”.
Domanović, Radoje - MRTVO MORE
Svaki je već sebe zamišljao u kakvom čarobnom, rajskom predelu gde se mučan i trudan rad plaća obilnom žetvom. — Tako je, tako je!...
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Međ' njima jaganjci bleje i zvonca srebrna zvone, I mnogi leptiri lete po rajskom mirisnom cveću; Kroz cvetne poljane rajske biserne protiču reke, I rajske šarene tice na mirne obale sleću.
Mi smo od njega čuli, kako je na nebu bio, Jer nam je pričao uvek o rajskom životu svome; Ali od toga dana majku je slušao lepo Posle je zanata radi u varoš otiš'o s njome“.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
U tom rajskom vrtu, gde smo se zamišljali neprestano zagrljeni, mi smo gledali našu sreću nepomućenu, neprekidnu, apsolutnu.
za koje vezivaše sve nade u budućnosti, od koga je očekivao da mu život ispuni najlepšom srećom na svetu, onom rajskom i nemogućom srećom o kojoj nikad nije prestao da sanja.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Nebesna luča nek’ ti čiste boje razgara, Nek ti rajskom rosom sokovi buje bistri; Anđeo ljubovi nek’ raspiri t’ oganj života, A zemaljska tebe ruka se kosnut ne sme.
Jakšić, Đura - JELISAVETA
— KAP. ĐURAŠKO: Davno te muška braća čekaju — Da ti pokažu one divote Što posle smrti pravovernima U rajskom vrtu prorok poklanja; Raduj se, more, i spremi dušu Da je hurija pogled nebeski Sa iznenadom svoga plamena Ne zbuni
Ilić, Vojislav J. - PESME
Tu, dignuv ruku svoju spram zračnog pogleda svoga, Heruvim s pažnjom sledi vremena burni hod, I tihom, rajskom pesmom on slavi ljubav i boga, I pesmom svojom snaži samrtni ljudski rod.
Međ njima jaganjci bleje i zvonca srebrna zvone, I mnogi leptiri lete po rajskom mirisnom cveću; Kroz cvetne poljane rajske biserne protiču reke, I rajske, šarene tice na mirne obale sleću.
Mi smo od njega čuli kako je na nebu bio, Jer nam je pričao uvek o rajskom životu svome; Ali od toga dana majku je slušao lepo, Posle je, zanata radi, u varoš otišô s njome.