Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
Sad ovako poč’o, pa šta mu znate? — veli pop Ćira. — A što ga ne date da se opravi? — veli pop Spira. — Rek’o bi da je dobar sat... mog’o bi još da posluži.
A kako će, vraga, i biti veseo brez vina; jer »vino veselit serdce čelovjeka«, što rek’o car David u jednom psalmu. A ovoga vina nećete nadaleko naći.
— Šta će samo taj mladi čovek pomisliti?! — Šta je pomislio, to je i rek’o, a ti ’ajd’ pred kuću — veli gđa Persa. — Ta tek da nije bez komendije — reče pop Ćira, napuni lulu i izađe napolje.
pa opet se strefi pa ponekoj zamaknem za oko... Eno baš u Tatićevom šoru, ona Arsina punica, k’o rek’o bi da me je begenisala; jerbo, kad god prođem pored nje, a ona se uvek ondak seti pa namešta maramu i zulove, pa
Nića, pa se okrene malo na leđa da se malo odmori, a ona ga pogleda svaki čas, pa mu odgovara: »Biće sve k’o što si rek’o i izvolev’o, solgabirove moj! ’Oću, snago moja, a da kome ću ako tebi neću debelo maziti, ta da što smo se uzeli?!
— Kako ste živili i provodili se? — Kako!?... Naopako! K’o kéra u bunaru, što rek’o paor. Dobro te si doš’o, a da je još malo potrajalo, mor’o bi nas tražiti po svetu.
— Takve sekiracije što smo ovo dana od nji’ imali, ne bi’ ni u snu snivala, nit’ bi verovala da mi je pre toga kogođ rek’o da će do tog doći. — Pa šta kaže onaj paor? — zapita već malo ljutito pop Bira. — Pa to i jeste što me jedi!
— Potukli! Frau-Gabriela, vi se valjda samo šalite! Id’te, molim vas. — Na moju čast, slatka! — I-ju! Ko bi to rek’o! — Te još kako! — Ta ne govor’te! — Da šta vi mislite! Izvuk’o bo’me naš gospodin Ćira k’o Talijan kod Kustoce!
— Ta zar je jedan, slatka. Ne znam ni s koga kraja već da počnem! — Ju, rođena — čudi se Pela — a ko bi to rek’o?! — Eto, prvo, ne zna nemecki! Zar to nije feler za jednu mladu devojku!! Eto kažite sami!
— Pa možda će biti srećna! Eto, da mi je ko u Karlovci rek’o: »Uzećeš Sidu!« »Kakvu Sidu!?« rek’o bi’ mu ja... E, a vi’š sad kako lepo živimo... — E, pa dabo’me!
— Pa možda će biti srećna! Eto, da mi je ko u Karlovci rek’o: »Uzećeš Sidu!« »Kakvu Sidu!?« rek’o bi’ mu ja... E, a vi’š sad kako lepo živimo... — E, pa dabo’me! Uzmu se što kažu,...
Pokisao, istina, malo i on, i kresta mu, k’o rek’o bi, pomodrila, ali je ipak ponosit; ne da poznati da mu je zima, otima se.
Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI
Kako hoće? — počeo pop da se jače šali. — Pa je li ti rek’o, kazao: da te voli. Naza, od stida, jedva je odgovarala. — Nije mi to rek’o, ali znam. Hoće me.
— Pa je li ti rek’o, kazao: da te voli. Naza, od stida, jedva je odgovarala. — Nije mi to rek’o, ali znam. Hoće me. — I počela da navodi dokaze. — Ete, još od kad ga ja čuvam, ranim.
Ršumović, Ljubivoje - JOŠ NAM SAMO ALE FALE
JEDNOG ZMAJA KRAJA Jednome zmaju dosadi da živ, jer mu je život bio strašno siv. u sivom dvorcu, pored sive rek, tavorio je svoj zmajevski vek. Jednoga dana stao je na ob, rešen da više ne živi ko rob.
Matavulj, Simo - USKOK
— Eh, zadavao nam je taj dosta jada, a i mi njemu, koliko smo mogli, a rek’ bi da smo dosta, pošto se mnogo ljutio na nas i prijetio nam da će se naše gore nazivati crvenijem!
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
A larma još traje. Samo ko je bio nem — nije ništa rek'o o begstvu Miličinom... Mesec izgrejao, pa sija i smeši se na vesele komišioce, što se polako, niz brdo, vraćaju
Kako se živelo kod njih, tako smo produžili i mi. Rek'o bih da su se u samom našem temperamentu legli uzroci ovih pojava: nama je bilo nemilo sve, što je donosilo sobom
— Pa kad ga vcdiš, brate, 'nako u društvu, — veli Mitar, — rek'o bi da je anđeo. I posle toga, on počituje kapetana k'o god i mi...
Ja sam profesor Nikolić. — Ha, ha, ha... nasmeja se ovaj kicoš i pogleda me još bolje. Po njegovu pogledu rek’o bih da sumnja u moj um. To me naljuti. — Gospodine, rekoh mu, ja sam Nikola Nikolić, profesor ove gimnazije.
— — He-he, kako bi ti hteo mnogo da znaš. Blago vama, deco, dok malo znate!... Tako je i Hristos rek’o, da ćete vi svi u raj... a posle već, he-he... sve greh za grehom... pa duša ode đavolu. Ja.
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
Imaš kef i merak — gotova žena. A vi ste još mlad. — Pa došao, eto, malo; rek’o, da se upoznamo. Upućeni smo jedno na drugo; viđaćemo se češće, pa, ka’ velim, da odem.
Teče veselje, što rek’o naš pesnik, k’o bujna reka. A po starodrevnom srpskom običaju, nije izostao ni guslar; gusle su, rekao je Sreta,
— Molim, kazao sum, obećao sum, inćar nema! — prihvati ćir Đorđe, rek’o bi malo ljutito. Sad se stade raspitivati šta će da košta to. Niko ne zna, pa ni ćata, ni Sreta.
Rakić, Milan - PESME
mati, Diži, stvaraj, ruši, ko da nema mene, I daj sreću koju ja ne mogoh dati'', — Ja bih tužna srca i pognuta čela Rek̓o bolnu tajnu što me davno kolje: ''Ja znam dobro, Bože, mane tvoga dela, No ništa ne mogu zamisliti bolje.
Pandurović, Sima - PESME
Ispratiše te martovski vetrići, Sunce i uzdah sveta što je plak’o. O, ko bi rek’o da ćeš ti otići Mirna i bleda, ravnodušna tako Za sve što beše; da će ti smrt prići, Da sve sa njome zaboraviš
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
A ovo su (ostali prsti) bili, veli, njegovi sinovi. Ovaj prvi (kažiput) — veli — ogladneo, pa rek’o braći: „Hajde da ručamo!“ Ovaj drugi (veliki prst) rekao: „Nemojte, nego da čekamo! Treći rekao: „A što da čekamo?
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Na prvi dan Nove godine uždio sjever, rek’ bi sve ponese! Rasklimane štice vrhu trijema i nezakačeni kapci na prozorima luparahu na sve strane.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Al' ništa zato! Hvala, goste moj, Naveki hvala! Rek'o si mi dost'. Alfa i omega! O mudra smrti! o samrtnička Živa mudrosti!
Htedoh da zapitam gde sam, i što to rade? Al' čovek u crnom ruhu preda me stade: „Pardon!“ kanda je rek'o, i mrka lica Na vrata prstom pokaza lako; „Na bal se ne dolazi tako, Bez fraka i rukavica!...“ - A, tako!... M.
Petković, Vladislav Dis - PESME
Ne znam kako, zašto — ali glasno rek'o: “Ja te volim draga”; i osetih tada Onu ljubav staru i doba daleko, Doba koje namah pojavi se sada.
On čeka, jer ume da preživi sve. Nek čeka! Jer on je nekad rek'o ovo: “Zlu svakome mora jednom doći kraj.” Nek čeka! Jer ide sasvim doba novo, Sasvim nova mis'o, sasvim novi sjaj.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
druge — s biljem kotarica, koje ljubov kreće; Na krilu joj šareni se, ona se osmjeva, V'jenac plete, v'jencu tiho, rek'o bih, pripjeva; Sjetivši se iznenada, drugda se ogleda, Na oprezu da pobjegne, skupi se, sva bl'jeda, A najviše od
Svi ubori, sva obuća, što je ženskih riza, Nejma c'jene razvje tuđe, razvje iz Pariza! Ko bi rek'o? Rado čita i iz naših knjiga, Da prigari, u čem može, znak svojega žiga; Traži navlaš u svačemu najružniju stranu, Da
Ko s’ u času umiranja Kom’ obreče pod zakletvom, Do drugog je vezan groba. I to sam ti napred rek’o Da mi bolje reč držimo Neg’ vi ljudi, lake ćudi.
Sve bih rek’o da oblaci Divna čuda kriju, Da s’ u njima bele vile Sigraju i smiju. Čisto vidim devojčice Sa krioci mali Kako
Vlas se talasa jednoj k’o zlatne povesmo svile, U druge gori oko, sunca elektarska zrak! Rek’o b’ da glediš dva tek razvita pupoljka, Ružice bele jedan, rumene ruže drugi.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
i jesmo vaši ako ste Srbovi — odgovara jedan, a cepti na njemu ođeća kô da ga je groznica u'vatila — Ama, ne bi' veli, rek'o da ste Srbovi. Kakav to vojvoda: kô kakva švapska gerenalina... kapetanina! Zbilja, da to nije kapetan s Kadine Vode?
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Vijuškast i gizdav, kao majka, i još, brate, pravi „artist”. U dečjoj sobi rek, trapez, kobila. Žarko komaduje i pokazuje, a svi mali Gavrilovići skaču, vešaju se, lete, i padaju, da je milina.
Kaže: to su gospodska posla; ne tegli se preko gubera. Jesi razumeo? — „Razumeo sam” — rek'o sam mu. Posle me je ostavio, malo posle mi dao lep nožić; a majka mi je vratila kutiju sa farbicama.
Činovnik drži do sebe, on do smrti stanuje u tuđoj kući, ali živi međ gospodom... Na šta će to da izađe, ne znam. A rek'o bi, dobar čovek. — Žena odmrdnu ramenima nekoliko puta, i zamisli se.