Upotreba reči ritnu u književnim delima


Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

A za šta da se uhvatim ja?... Noćas, tek oslonih se malo na fišekliju onoga Izvorca, a on se ritnu, ćaše zube da mi istera. Ni njemu nije lako.

Ćosić, Dobrica - KORENI

Neko razbi čašu o tavanicu i vika još jače buknu. — Đubre čaršijsko — muklo jeknu Đorđe, gurnu Iku, ritnu nogom Cigane i spusti glavu na sto: strašno je ovo i gadno, oseća, jer nikad ovakvu noć nije imao.

Javi Vukašinu da je celo imanje moje. Ona spusti lampu na bure i pokuša da ga pridigne i povede u sobu. Kad je on ritnu nogom i zasu psovkama, ona uzmače i suvih očiju zagleda se u njega. Nije razumela davljeničko mumlanje.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Stanka im priđe i htede da oslobodi oca, ali se starac ljutito ritnu i obrecnu: — Dalje od mene, kučko, ne pogani me! Ja viđu da sam te izgubio u nevrat, kâ da te nikad imao nisam.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti