Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
I turska vlast i turski uticaji se nisu mogli održati u ovoj zoni vekovnih i ogorčenih borbi. Cela je Zagora od Rijeke do Boke Kotorske, počevši od kraja HV veka postala zonom uskoka i hajduka.
Svekoliko stanovništvo Istre i Kvarnera, naročito u Vinodolu, istočno od Rijeke, vrlo je vredno, mirno, uravnoteženo, često po strani od velikih pokreta koji oduševljavaju balkansko zaleđe.
Split, Dubrovnik, Kotor, pa i Skadar i Drač, zavisili su u trgovačkom pogledu od Trsta i Rijeke. Ove veze sa stanovništvom primorja i sa zaleđem, koje je naseljeno samim Slovencima, objašnjavaju stalni priraštaj
Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše
Pored kola promiče red starih vrba. Kola, znači, putuju kraj neke rijeke. — Sad ćeš ti meni u vodu, svinjo jedna! — gunđa čiča i opet se okreće.
Čiča svaki čas silazi s kola i svojim zelenim očima bulji u modre virove rijeke, ali mu se nijedan od njih ne dopada. — Eto — kaže on — u onaj gore nisam te bacio, jer je mnogo plitko, a ovde, opet,
Tako ću, najzad, stići i do kraja rijeke, a posao neće biti gotov. Zabrinuti čiča opet skače u kola i vozi dalje, a kad ponovo naiđe na dubok vir, on se okrene
Lijepo sam živio kod svoga gazde, čiča-Triše, mlinara. Miševe sam lovio, skitao se po visokoj travi oko rijeke i peo se na stare vrbe da odozgo gledam kako se ribice po viru igraju.
Tek što je čiča zakoračio na prvu granu, on se razdera: — Šta je ovo, pobratime? Eno još jednog mjeseca, viri iz rijeke! — A ja opet vidim jedan kako gleda kroz prozor moje krčme!
Sad sam opet ostavljen na miru. Čujem pored mog džaka pljuskanje talasa i zrikanje popaca. Znači da se nalazim pored same rijeke i da je noć. Jao, da me neko ne ukrade zajedno s džakom! Pst, šušti trava, neko dolazi!
— Ima li šta novo? — pita on. — Ima samo to da je neki čovjek ostavio na obali moje rijeke neki džak — veli vodeni miš. — E, onda je u njemu posigurno nešto za jelo — objašnjava poljski miš.
Od bola i straha ja krvnički dreknuh, a oni... Čuo sam samo fijuk vjetra kroz visoku travu pored rijeke. Ehej, da su meni tako brze noge, išao bih svako jutro da Žuću vučem za rep. Opet je nastala tišina.
od zagrljaja — Pijani kaputi Polako se spuštajući sporednim stazama kroz guste šumarke, Šarov i mačak Tošo stigoše do rijeke, baš u blizinu one krčme gdje su nedavno pijančili čiča Trišo i krčmar Vinko Šljivić i pisali onaj mudri Oglas i
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
vodi, pa Morlaci doista mogu za sebe reći što i stari stanovnici Italije: Sinove, rod čvrsta kova, odvodimo prvo do rijeke i dajemo im da očvrsnu u strašnom ledu i valovima.
Matavulj, Simo - USKOK
— Marmon — ispravi Krcun. Stevo nastavi: — Mrmonja, dvadeset hiljada vojnika, zađe u Konavle, kraj rijeke Ljute, gdje mi bjesmo, i u zoru udari na nas i potisne nas. To je bilo četvrti dan po Krstovu dne.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
Srbin dolazi od »Serbiš u Vavilonije rijeke«; Sakontala je: zakon dala, Muhamed: muha i med, pegaz: pegaš; Cerberos, Kerveros: Krvaroš; Morlak: onaj koji lako
Milićević, Vuk - Bespuće
prozor udarao je vjetar i unosio oštar noćni vazduh; mašina sipala kišu varnica koje su se gasile; bjelasale se rijeke, s lomljavom se prelazili mostovi; zaustavljali se na stanicama, sa sitnim i zveckavim kucanjem zvonaca, s jednoličnim
neodlučan, preplašen, ne vjerujući svojim očima da je to njegova kuća; granje je tako prazno šumilo, tako je bio tup šum rijeke, a iz kuće je bilo nešto ledeno, samrtničko; ona stajaše tu usamljena, nepomična, ukočena; iznad nje se izdizao jablan,
S razgolićenim vratom, podbočen laktom o prozor, on udiše svjež vazduh, dok vjetrić dolazi od rijeke, udara po licu i, na mahove, povija grane i šušti lišćem.
ga mahnito napadaju, bole, žegu i bacaju na koljena pred životom koji stoji ozbiljan i miran, sav u noći, iznad šumne rijeke. U izvjesnim časovima on bijaše sasvim tuđ samome sebi.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
nije kako treba ni dočuo Vukovu izmišljotinu o tome kako je čak i sveti Ignjatije Bogonosac obdan prenosio putnike preko rijeke, a obnoć se valjao sa ženama po mlinu.
u tamu i taj posljednji kutak negdašnjeg djedovog svijeta, odnijele ga sutonske vode, kao da je plutajuća mlin-laća sa rijeke Une koji nikad i nije stajao na čvrstoj zemlji.
Politički komesar sasluša izvještaj i reče komandantu: — Samo da mi što prije ujašimo preko rijeke pa više neće biti osipanja. Grmečlije se više boje vode nego bunkera.
djetinjstva i dječaštva, jedan mali putnik oprostio se baš na ovoj uzvišici od rodnog mjesta, stiješnjenog u dolini rijeke, i otišao u svijet strmim kamenitim drumom.
sneveseljenim putnikom nema više duboke zelene doline s nejednakim raznobojnim krpama njiva i polomljenim ogledalima rijeke nanizanim uz vrbike.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
A kad đevojka viđe zlu i goru, pusti jednu suzu, — dok buknuše strašne rijeke, te se zamalo svi ne potopiše, za đevojkom niko više ne pristajaše do samoga careva sina, te on plij na konju te za
rijekom nanese sreća ispred jednoga velikoga dvora i džardina nekakoga prebogatoga čoeka, koji baš sjeđaše pokraj rijeke pred svojijem domom odmora radi. Kad ugleda sandučić, on brže zapovjedi slugama, te ga uhvate i donesu mu ga.
— upita ga kralj. Grbo odgovori: — Svijetli kralju, ne mogu drukčije izbavit konja, jer je nasred velike rijeke načinjena štala pa meni valja mnogo ronit kroz vodu dok dođem u štalu. Odmah kralj naredi te mu se načiniše haljine.
Pošto Grbo obuče haljine a na noge čizme što krakaju godinu dana, pođe i dođe u đavolsku državu i do one rijeke na kojoj je štala. Pošto se smrče, Grbo skoči u vodu i dođe do ponoći do konja.
A kad mu gospoda pripovjede, kiridžija će reći: — Kad sam naljega putem preko Trebinja, viđeh s jedne strane rijeke Trebišnjice lijep krd ovaca, a s druge strane viđeh vinograd i u njemu puno grožđa.
UTOPIO SE POP ŠTO NIJE RUKU DAO Ukrcaju se u jedan čun pet šest prostaka i jedan pop da se prevezu preko jedne rijeke iliti blata, dok na jedan mah puhne žestoki vjetar i izvrne se čun te svi u blato.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Uzalud Žuću na putu dugom iz trnja svakog mamile zeke. Išȏ je vjerno za svojim drugom, gazio gore, plivao rijeke. Često ih moćne oluje biše uz bljesak munja i vjetra huk, peklo ih sunce, kvasile kiše, jurio noću zubati vuk.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Ja sam, pored njega, video ukrcavanje mornara, iz javnih kuća Rijeke, kad je bila naređena uzbuna, prilikom nekog incidenta u Solunu, sa jednom austrijskom krstaricom.
Neki su se brodovi spasli u luku Rijeke i na njima je bilo i srbijanskih vojnika i oficira. Patriote na Rijeci okupljali su se, u to vreme, u kući doktora
I tada mi je još ličilo na idilu. Tek sad, kad sam se sa Rijeke vratio, upoznao sam, i iznutra, seosku kuću, i kolibu.
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Kolijevke kakve bi trebale ne imadu sve naše rijeke; vidimo li mi ova strašila đe pustoše nemilosno zemlju? Vreme zemno i sudbina ljudska, dva obraza najviše ludosti, bez
VLADIKA DANILO Što je, momče? Otkuda si sada? Eda ćeš ni što dobro pričati? MOMČE Ja sam ulak, od Rijeke sada; serdar Janko poslâ me do tebe da ti pričam što je kod nas bilo.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
šta ćemo sad?” A lješnik mu odgovori: „Otvori me.” Pošto ga otvori, buknuše iz njega žestoke rijeke, te majci put prekidoše. Ali ona tače štapom u vodu, voda se razdvoji na dvoje: te ona za njima.
A kad đevojka viđe zlu i goru, pusti jednu suzu, dok — buknuše strašne rijeke, te se za malo svi ne potopiše, za đevojkom niko više ne pristajaše do samoga careva sina, te on plij na konju te za
karte zapiše: „Primi kume Boga i svetog Jovana a dar uzmi“, pa iznese dijete i ostavi na raskrsnicu blizu nekake rijeke, i otolen doma u ono | ga čoeka.
rijekom nanese ga sreća ispred jednoga velikoga dvora i džardina nekakoga prebogatoga čoeka, koji baš sjeđaše pokraj rijeke pred svojijem domom odmora radi. Kad ugleda sandučić, on brže zapovjedi slugama, te ga uhvate i donesu mu ga.
UTOPIO SE POP ŠTO NIJE RUKU DAO. Ukrcaju se u jedan čun pet šest prostaka i jedan pop da se prevezu preko jedne rijeke iliti blata, dok na jedan mah puhne žestoki vjetar i izvrne se | čun te svi u blato.
“ „Oću, čoče, a za što ne“ odgovori Ignjatije, „nego dođi ovamo.“ A Hristos mu reče: „Došao bih, nego preko ove rijeke ne mogu pregaziti.
“ U to ostavi Ignjatije volove, izuje se i prijeđe s onu stranu rijeke, kad li tamo, ne vidi nikoga i uzalud zove, te se on opet uputi natrag.
“ Kad k njemu dođe, uzme ga sv. Ignjatije na pleća. Kad budu nasred rijeke, reče Hristos Ignjatiju: „Ignjatije!“ A on se odzove: „Što veljaše?“ „Jesam li ti težak?
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
— veli Boban — ali je ovo jopet priko mire! Konj i Bukar proletješe ispred kuća, pak saviše duž rijeke. Fratri, đaci i sluge prepriječiše između vignja i mađupnice, te stadoše prema vodi. Sad vidješe drugo čudo.
! — Ali, može biti, da je i šta drugo! — veli Tetka. Kad vidje Srdarina da se tragovi ne razmeću, poteče duž rijeke ka splati. Ostali svi istijem redom za njim. Bakonja sustopice za Srdarom.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Sva ta sirovina — pa bio to mesinski potres ili burski rat, potonuće transatlantika ili poplava Žute rijeke — sve je to dolazilo izvana.
Možda i kod nas šaraju nekakvi potresi, tonu nekakvi transatlantici, preplavljuju nekakve rijeke, samo što mi to ne zapažamo? — Tjeskoba bezglasnog doživljavanja „kroz staklo”: promatranje zelenkastog života u akvariju.
Sagradio je solidnu vilicu na kraju mjesta. Preko rijeke, „u Lučikama“ , kupio je teren na kome je namjeravao podići mali park suptropske vegetacije.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
— upita ga kralj. Grbo odgovori: — Svijetli kralju, ne mogu drukčije izbavit konja, jer je nasred velike rijeke načinjena štala, pa meni valja mnogo ronit kroz vodu dok dođem u štalu. Odmah kralj naredi te mu se načiniše haljine.
Pošto Grbo obuče haljine a na noge čizme što krakaju godinu dana, pođe i dođe u đavolsku državu i do one rijeke na kojoj je štala. Pošto se smrče, Grbo skoči u vodu i dođe do ponoći do konja.
UTOPIO SE POP ŠTO NIJE RUKU DAO Ukrcaju se u jedan čun pet-šest prostaka i jedan pop da se prevezu preko jedne rijeke iliti blata, dok na jedan mah puhne žestoki vjetar i izvrne se čun, te svi u blato.
Ćipiko, Ivo - Pauci
olovastim nebom, krcatim snijega, a obasjano blijedom snježanom svjetlošću, — ali nije mogao da uguši vječiti šum rijeke, ni žamor slapa nad mlinovima, što se odozdo odjelito čuje i jednoliko u ušima bruji. Rade čeka.
pa kud ćeš dalje? I, zanesen tom mišlju, prelazi, skačući s kamena na kamen, hitro preko gaza nabujale rijeke, što danas jače no obično huči.
Prolazi preko gaza rijeke, preskačući okretno s kamena na kamen, a mutna voda oko njegovih nogu huči, i ispod njega pjenuša se u padu; šapatljivi
Srčano pozdravljaše po livadama rasijane težake, odjevene u bijelo; godilo mu je razgovjetno i jasno šuštanje rijeke i daleka muzika vrbovih grana i povijenih zelenih trstika.
Šantić, Aleksa - PESME
1911. TRUBADUR Moje je nebo, moje zore plave, Moj purpur ruža i glas iz gnijezda, Moj šum rijeke kad se časi jave S povratkom tihim večernjih zvijezda... U meni gori jedna sveta vatra, I moje srce sve grli i ljubi.
Gle, jedan visok kao stablo srča, Brišući znojno lice što se plami, Pod jablanove do rijeke strča — Prilegnu zemlji i na dušak sami Žeđ vrelu smiri; dok sjajno, kô srma, Treperi jutro i sve žedne mami.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Bratonožići — pleme u crnogorskim Brdima, između Morače, Male rijeke i Crne planine bratučed — brat od strica, stričević Brda, Brdska zemlja — oblast na istoku Crne Gore, „od zetske
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Sutradan je i Stric, kao što smo već čuli, dobio batine zbog rijeke Dunava i odmah odjurio u Prokin gaj, do Tepsije, da se nađe s drugom.
Uvijek je ćutke, i nepozvana, išla za dječacima, posmatrala šta rade i kako se igraju, pronalazila ih u ribarenje oko rijeke, u krađi lubenica, u potrazi za ptičijim gnijezdima.
— istom bi povikao neko od družine. Lunja se pojavljivala otud odakle joj se najmanje nadaš: iz visoke travuljine pored rijeke, sa štaglja punog slame, iza krda mirnih goveda s mračna tavana, ispod guste nagnute lijeske.
Napadom će komandovati sam knez Valjuško, bivši austrougarski podoficir. On je u svjetskom ratu, na frontu kod rijeke Soče, jedanaest puta vodio Bosance u napad na talijanske položaje, učestvovao je čak i u bici kod Kobarida (Kaporeta)
— Sruši naš njemačkoga! — poče da viče i poskakuje razdragani Stric. Iza niza bregova, od rijeke Une, poče da odliježe težak tutanj i grmljavina kao da se brda ruše. — Ono topovi gruvaju! — s jezom promuca Đoko.