Upotreba reči rumenih u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Bila je utegnuta u prslučić od rumenih, somotskih šeputa, a držala je crnu lepezu u ruci. Ugurali su je u sobu, kao što se tele gura kroz kapiju.

Višnjevski je bio mladolik u licu, lep, rumenih obraza, a začudo lepo očuvanih, bisernih, zuba. Imao je neobično rumene usne. Krupne, svetle, crne oči.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

BOLESNI PESNIK Nisam čovek, krv mi je mlaka samo rosa dalekih rumenih oblaka. Razvratan kolut pod očima mojim pečat je šuma, sa bolom svojim. Drveće puno pupova i zvezda mesto mene živi.

Jednu čašu u slavu rumenih ruža, što su počele da cvetaju na usnama slavnih pešaka slavne vojske Habzburga. Pijem u slavu smeha Banaćana koji je

Vi znate da ja imam ludu teoriju „sumatraizma“: da život nije vidljiv, i da zavisi od oblaka, rumenih školjaka, i zelenih trava čak na drugome kraju sveta...

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

Kad stiže do dna, dečak vide da peskom hoda tek mrkozelena krabica, i nigde ni rumenih korala, ni riba zlatoperki. Dugo, ćuteći, dečak je gledao u vodu.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

izgubio sam najvoljeniju sestru, mladost plemenitu i nežnu, divne kose, valovite i plave, sivih velikih očiju i bolesno rumenih obraza.

A kad je, obraza rumenih kao krv i kose pokrivene krepom snežnih pahuljica, zaista i ugleda, i to sa pogledom upravljenim baš ovamo ka njegovom

Petković, Vladislav Dis - PESME

Tražih negda ljude — voleo sam žene. Sad bludnicu volim — zanosi me jako, Jer poljupci njeni sa usta rumenih Upijaju nebo — pozlaćuju pak'o.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Jer u pominjanju „rumenih drveta” razaznajemo pedesetak stranica kasnije pomenutu „rumenu biljku” kao simbol saglasnosti čoveka i prirode.

Ilić, Vojislav J. - PESME

Ona je pevala pesme u vedre, zvezdane noći, Bolno-slađane pesme. S rumenih usana njeni' Treptaše čarobni pripev: „Ja ljubim u samoći, Pastiru, hodi k meni.

5. Pade, najzad, i veče uoči Đurđeva dana, Čisto i svetlo veče. S rumenih zapadnih strana Izretka, pokadšto samo, zastruji toplina neka, I laki zadrhti udar brujeći izdaleka, Protegnut i ravan

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

jesenjeg cveća iz mog vrta, nekoliko sočnih smokava, koje su ove godine potpuno sazrele, i korpica plavih šljiva i rumenih bresaka. Nekad je bilo mnogo lepih voćaka u našem vrtu, sada ih je samo još nekoliko.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti