Radičević, Branko - PESME
Oštri one plamenite mače, Jatagane, ubojite nože, Ogleda i o ovnujske kože: Gvožđem manu mišica njegova Pa udara runa ta sirova; Gvožđe ljuto kroz runo proleće, Ni se miče, ni se runje kreće, Samo ono de gvožđe udara Ko zbrijano o tle
Gle i sada, oh, pogledaj tuda, Prema njima Turci janjad luda; Kad god u grm janje se zanelo, Nikad jošte runa ne iznelo. U čete se vojska podelila, S brda sišla, u grm zagazila.
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Ospe se vrlet krsnim znacima a miro teče kroz mjesecoslov. Maglena runa po vrbacima razruni hujem orah bogoslov. Gdje li žubori, kad bukće slama, najlepši psaltir među šljivama?
(Poteci, snago, izvoru u ždrela.) uz gudbu kruške breg se bregom pentra. Sa tmastih runa zažubore prela. U špilji rog je, točkovi u klipu, a brazda žudna guši ralu škripu. Šljivike gužva račvast nalet vetra.
Jedan jablan ušiljenog mača samo što se ne zabode u pun mesec. Kroz već nažutela runa dveju lipa nazire se sofra, modra i beskrajno udaljena, za kojom večeraju uzrujane zvezde, a u zaumnoj dubini Višnjeg
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Naiđe jagnje otud od sela, lopta, sva bela, mekoga runa, a Ćira njega očupa svega; ko sneg se beli na trnu vuna.
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
Na stolicama i klupama je ostalo više sukna od čakšira seljačkih, nego runa od ovaca na kakvoj ogradi u toru. A to i jeste bio uzrok te je mnogome seljaku propao perčin u njoj, a radi nje i otišao
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— Pusto maslo i psi loču. — Kojoj ovci svoje runo smeta, onđe nije ni ovce ni runa. — Tuđe je sve lijepo, ali svoje najlepše. O DOBITI — Svak’ se bije da dobije. — Svaka služba svoju plaću ište.
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
ljudi, a svakoga petka bivali bi u dovoljnom sodružestvu na časti u gospodina Guljelma Fordajs, medika i zlatnoga runa kavalera, kojemu je kralj ovo dostojinstvo dao za njegovu otmenost u medičeskom znanju.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Kažem amajlije a mislim na finu kovrdžavu dlačicu odozdo, koju je svaki od nas lično oplevio s njenoga gustog runa. Imalo je za čitavu vojsku našeg gospodara kralja Stefana Uroša Drugog Milutina Nemanjića.
Ilić, Vojislav J. - PESME
Predsednik odbora o svemu se stara, Jer je on određen da predstavlja cara: Imaće na grudma orden zlatnog runa, Ali mu na glavi neće biti kruna Nego, mesto krune, čakov ili kapa; Odbornici biće gomila satrapa.
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
U krčmu ulazi, osmehuje se. Čuje — stigao trgovac, ovčija runa otkupljuje, a koga nije sreo tog nije ni prevario Baš takvog Varalica čeka. Zar je podvig poštenog prevariti?
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
da preskoči tri konja viteza i na njima tri plamena mača govoreći: „Kojoj ovci svoje runo smeta, onđe nije ni ovce ni runa“. On je takav kad kaže da će Roksandu poznati po braći kao što je u Šari od trista jaganjaca svako po ovci poznavao.
Ako bude srce u junaku, kabanica neće ništa smesti: kojoj ovci svoje runo smeta, onđe nije ni ovce ni runa!“ Pa on ode u polje leđansko.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Ta što ćemo za to bezašta ne možemo živi biti, što ćemo kad hleba nejma ni koga smoka, a ni povrća, nit runa? Sa šta li to biva, te zemlja nam svoga roda ni posejanoga semena ne izdaje, ostaju nam prazne ostave i sama trava ne