Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
Tako i mi i Turci od boja prestanemo. Prošenija (za Rusiju) stoje gotova, no za nji̓ malo ljudi znade, jerbo mi krijući to sve radimo i čekamo dok dođe Bećir-paša, da vidimo šta
Nema tu mira, odsad će da budu bojevi veliki. No ti spremaj, pak idi kud si pošao!” (tj. u Rusiju). To je sve, čini mi se, bilo poslednjeg dana meseca julija 1804. leta.
Pođem ja i dođem kući u Brankovinu, da se spremim za Rusiju, al̓ eto ti Damjana iz Kutešice k meni: „Hajde — neli — zaboga, eno Turaka na Drini i nije i̓ vrlo mlogo; izlaze te
Šta ćemo naći? — Sira, ̓leba i grožđa. Kad sednemo opet u čamac, onda se setimo kako smo pametni: idemo u Rusiju, a izađosmo među Turke! Vidimo našu pamet; ali su Turci jošt luđi, zašto nas ne pitaju kuda ćemo.
Znaš li, brate, kada smo se sastali na Dubokom u zbegu, i kad smo te zakleli da ideš u Rusiju i da naučiš rosijski jezik, i da ćemo mi poslati naše ljude tamo, pak da ti s njima ideš da im budeš tolmač i pisar?
da se hrani, ako bi nas Nemci kadgod prekoreli zašto smo mi ostavili nji̓ kao prve i bližnje konšije, a otišli tražiti Rusiju za pokrovitelja, da im smelo možemo kazati, da su oni nas ostavili a ne mi nji̓, i da vide naša u martu prošenija i
kad se davi, makar za što ̓vata se, makar je bez nadežde, a koliko bolje drži se gde tvrdu nadeždu ima, kao mi na Rusiju, — i koliko sam žalio za onim pismom, kad mi je trebalo da ga pokažem samo, no nisam ni znao gde je.
— Odma dunu, ugasi sveću, i reče: „Vi ste Nenadović?” — Kažem: „Jesam”. — (Već je on čuo i znao da sam ja očô u Rusiju). Pita me kakva je nadežda. Kažem da je prilična. — Njegova sestra došla i mlogo gostiju ima, odem skoro.
je Jakov sa sobom iz Beograda i izveo, Miloš preda na amanet Jakovu i sablju Milanovu i Ristu; koga je neće Jakov u Rusiju odveo. A Miloš uzme gunj od Damjana Markovića iz Brankovine, i ode u Brusnicu tražiti svoju ženu i decu.
Pitao sam: kako bi pomoglo se onim ljudma koji dole sede, pak teraju i̓ ili u Rusiju ili u Tursku ili da se ovde potpišu?
Kažem, kako pišu iz Srema: da i̓ teraju sudovi, da im se potpišu da su ćesarski podanici ili da idu u Tursku ili u Rusiju. Ako je moguće da predstavite ovom dvoru, da i jošte pretrpe i ne uznemiruju.
A što i̓ pregone iz sela u selo, to politika zakteva, da Turci čuju. — Kad se tako muče, što nisu u Rusiju pošli?” Ja sam kazao: da su Serbi uvereni bili na slovo imperatorovo, da će Serbiju izbaviti po slovu danomu, i da će
Afrika
Načiniti tu kuću, za jednog crnca, bilo je isto tako i zamašno i puno poraza kao što je za onoga bio pohod na Rusiju. On više nije znao kako bi stanovao unutra: sve je bilo mračno, s nemogućim stepenicama, i pretilo da se sruši.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
godine, oni su se bunili i protiv ćesara. Hteli su da se iz Austrije odsele, u Rusiju. Grad Temišvar, iako se zvao grad na Tamišu, nije bio na Tamišu, nego na njegovoj pritoci, Begeju, upravo na barama
Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
Ovi su dinarski ljudi ratovali uz Mletke, uz Austriju, pa čak i uz Napoleona i Rusiju. Tako je izvršeno prirodno odabiranje junačkih tipova od Miloša Obilića do bezbrojnih bezimenih junaka u godinama
Čak je još i u početku XIX veka prota Mateja Nenadović, prolazeći kroz Rumuniju na putu za Rusiju, nalazio Srbe poreklom iz Užica i Kraljeva u Fočanima u Moldaviji.
Jedan deo ovih Srba u Rumuniji, i još osobito oni koji su se nastanili severno od Moriša u Ugarskoj otišli su u južnu Rusiju (srpske seobe od 1751. do 1753. god. pod Ševićem, Tekelijom i Horvatom).
U oblasti severno od Moriša Rumuni su zauzeli mesta onih Srba koji su otišli u južnu Rusiju. Osim toga oni su se izmešali sa Srbima i sa njima se isprepletali u istočnom delu Banata.
Izloženi verskim progonima, tražili su potpore. Srbi koji su se odselili u Rusiju i tamo ušli u krugove vojničkog plemstva, visokog činovništva i sveštenstva, slali su im učitelje, crkvene knjige i
Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA
i protiv Poljaka za vreme Katarine II, glavnokomandujući ruske vojske protiv Napoleona u vreme njegove najezde na Rusiju 1812 godine Laesіo honoris (lat.) — povreda časti laguna (lat. lacunae, ital.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Zemun, a rešio da se kupi jedna velika kuća u Budim gradu, on je želeo da izvuče sedam stotina dukata i da se odseli u Rusiju. Rusija mu se činjaše kao jedna velika, nepregledna, zelena poljana, po kojoj će jahati.
Kad mu brat i neki njegovi drugovi počeše govoriti o Rusiji i odlasku u Rusiju, on ih prvi poče prijavljivati vojnim vlastima i podmetati im lažne optužbe, kod katoličkih biskupa.
Nije hteo više ni da čuje o povratku u Tursku, još manje o nekoj seobi u Rusiju. Sa željom za nepomičnim i neprolaznim, iznenada, dade mu se da ispuni svoju želju za telom svoje snahe, koju je sanjao i
ni talire svoje žene, slušajući pri tome, stalno, podsmeh bratovljev što se nosi mišlju da se odseli nekud, možda u Rusiju. Život, onaj na domu, za Vuka Isakoviča ne beše život, pravi život bio je za njega negde drugde, divan i značajan.
” U stvari, bilo mu je žao, što, šaljući svoje ljude u Varadin, ne može da ih, tako, svojim kitnjastim potpisom uputi u Rusiju.
hvale, taj je tek pravi Ciganin, što svoje obešenjakluke i lenjovanja zabašuruje večitim ponavljanjem obećanja da će ići u Rusiju, gde će sve biti bolje.
O Rusiji nije više šuškao samo on, već i drugi. Jedan od prvih koji ode u Rusiju, đeneral Stefan Vitkovič, bio im je zamutio mozak svojim pismima.
Selo, koje je imao čvrstu nameru da naseli više, na padinu brda, dok se ne spreme za seobu u Rusiju, kuda je još uvek bio uveren da će otići!
danima svoga braka, sa ženom, čijem se grobu i čijoj se deci sad vraćao, a u budućnosti, samo tu bezgraničnu, zavejanu Rusiju, kud mišljaše da se odseli, da bi jednom već lakše živeo i da bi se već jednom odmorio i smirio.
izveštaj o povratku Slavonsko‑podunavskog polka, a naročito, naročito spremati plan, izvideti mogućnost odlaska u Rusiju, kuda se još uvek nadao da će otići.
I dok mu se, u duši, kao u beskrajnom krugu, jednako ponavljahu misli o odlasku, o odlasku nekud, u Rusiju, nad kojom se u očajanju, iznemogao, posle toliko meseci tumaranja, i patnje bio nadneo, dotle mu je, zaspalom prvi put
Matavulj, Simo - USKOK
prvi sam se put ranio dvije godine kasnije, u četovanju, u Nikšićkoj Rudini, baš one godine kad je vladika Sava hodio u Rusiju da primi one silne pare od carice Jelisavete!
I znaj lijepo, da ne ležah u ranama, ćaše me vladika povesti sa sobom u Rusiju. To mi je rekao poslije, pošto se vratio. Pošto se izvidah, oženih se.
I dao mi bješe još jedan ruski krstić, no ga, jadan, izgubih. (A reče mi Savo Markov da se može pisati u Rusiju, pa da bi ga mogli poslati!
— Protekoše gotovo dva mjeseca otkad bokeljski glavari otidoše u Rusiju, a o njima nikakva glasa, kad, njekako o Usjekovanju, stiže carski ruski glasnik i donese zapovijest da se odmah nastavi
— Tako je trajalo više od pet godina, pa se ču da se Francuz sprema na Rusiju i u jesen ču se njegova grdna pogibija. Uoči Malog gospođina dne skupi nas vladika i kaza nam: da je silnom Napoleonu
donesoše im pirinča kuvana, suhe bravetine i slanine. Pošto jedoše, započeše razgovor. Dođe riječ na Rusiju. Janko zapita: — Kako je sad vladika s Rusijom? — Nikako — reče knez.
E, toga istoga arhimandrita slali su vladika i naši glavari u Rusiju, još za vrijeme cara Pavla, da odnese caru molbu da daje vladici njeku pomoć, našto je, kao što znaš, car odlučio da
Oni se poznaše i sprijateljiše kad je vladika prvi put išao u Rusiju... To je bilo... ček’ da sračunamo. Od smrti vladike Save ima sad trideset i četiri godine; tada je sadašnji vladika
Ne mogući u Beču ništa učiniti, piše u Rusiju, svome prijatelju, njekom đeneralu Zoriću, Srbinu. Ovaj ga pozove k sebi. Vladika pođe i povede sa sobom toga Dolćija,
Iguman Đorđe i đakon Ivo nadmetahu se u šalama, serdar Plamenac pričaše o svome putovanju u Rusiju i u Pariz, vojvoda Bošković zapodjenu razgovor o događajima u Srbiji, o Bjelopavlovićima koji se nalažahu s Jovanom
je i krupnijeg posla, dva dugačka napisa u dva jezika, njemački za ministarstvo spoljnijeh poslova u Beču i francuski za Rusiju. U dokolici najradije je provodio vrijeme napolju, bilo u lovu, bilo u šetnjama na konju, po selima cetinjskoga plemena.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
1751. i 1752. veliki broj Srba, sa svojim sveštenicima i oficirima, otišao je u južnu Rusiju na obale Dnjepra, i tamo osnovao cele kolonije, »Novu Serbiju« i »Slavenoserbiju«.
Pokret za iseljavanje iz Austrije u Rusiju uzeo je toliko maha da su državne vlasti objavile da će izgubiti život svaki ko mami narod na seobu.
oni izlaze nešto brojno okrnjeni, nestajanjem u malim oazama u gornjoj Ugarskoj, unijaćenjem u Žumberku i iseljavanjem u Rusiju, ali inače u celini verski očuvani, nacionalno krepki, prilagođeni uslovima novoga života, sa organizovanom prosvetom
Srbi su se obraćali na Beč i na Rusiju da poprave svoje rđave prosvetne prilike. Iz Beča se nerado gledalo na podizanje prosvete kod Srba, i ukoliko je i
1668. išao je sa bratom Savom u Rusiju. Po povratku opet je stupio na staru dužnost, 1675. postao je erdeljski kapućehaja (poslanik) u Carigradu.
Pravoslavni Srbi počinju upirati oči na »jednovernu« i »jednojezičnu« Rusiju, srpski kaluđeri odlaze tamo da snabdevaju i osiguravaju srpske crkve i manastire.
Mojsej Petrović je naročito video da je jedini način da se pravoslavlje kod Srba održi oslonac na Rusiju i pomoć od Rusije. Posle nekoliko njegovih molbi, Petar Veliki reši 1722.
Jovanovića, škola, napuštena i bez sredstava, prestane, đaci se raziđu, a velika većina ruskih učitelja vrati se u Rusiju.
Broj Srba oficira u ruskoj službi naročito se povećao posle srpske seobe u Rusiju 1751. godine. Srba ima u diplomatskoj službi, kao konzul Pavle Đulinac; u prosvetnoj, kao glavni nadzornik osnovnih
im je ostajao da sačuvaju svoju veru, na koju su mnogo polagali, bio je vezati se što jače za pravoslavnu i slovensku Rusiju, koja se od početka XVIII veka stala u političkom i kulturnom pogledu naglo dizati.
Putovao je u Ugarsku nekoliko puta, i dolazio u sukob se tamošnjom srpskom jerarhijom. 1752. otputuje u Rusiju da traži pomoć za Crnu Goru. U Rusiji ostao je do 1754, pa se vratio u Crnu Goru. Od 1756—1758. opet je bio u Rusiji.
Od 1756—1758. opet je bio u Rusiji.17 Prilikom svog trećeg putovanja u Rusiju umro je u Petrogradu 10. marta 1766. godine.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Zar da život provedem u tom smradu? – pomislih. Pa odoh tamo gde sam učio francusku revoluciju, Rusiju, i čistu filosofiju. Učio sam.
Nije preživeo. Ja sam preživeo. Mi smo bačeni u vatru (Barbis: Feu) na Zlota Lipi, u velikoj ofanzivi na Rusiju, koja se, za dvadeset i devetu, završila katastrofalno, prilikom propasti puka, i armije, kojom je komandovao Bem
Frau von Thiess sad stanuju mladi Poljaci i Poljakinje, Jevreji i Jevrejke, koji su pre tri godine napustili Galiciju i Rusiju. Taj svet više nema ni kuću, ni domovinu. Malo može da troši i na hranu. Međutim, svako veče je u pozorištu.
Oni to kažu, ali biće da nije tako. Pa ipak su smešni sa svojim računom o Americi, sa podlom verom u Rusiju, sa svojom glupom mržnjom prema Francuskoj. Pre su verovali samo u sebe. A da ih čujete kako govore o Poljacima i Česima.
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
Braća Atanasijeva, čujući moje namerenije da bi[h] rad u Rusiju preći nauke radi, dadu mi sovet da s kojim regementkapelanom pređem u Germaniju; i, budući da se tu na[h]odi množestvo
A on meni — da će mi dati pedeset forinti i, ako prilike ne nađe bolje, o svom trošku da će me otpraviti iz armije u Rusiju.
„najbolje bi bilo da gdi školu držiš; za dve ili tri godine možeš steći koju stotinu forintâ, pak onda reci — idem u Rusiju.” Ovi sovet smili mi se sasvim. „Gdi bi[h] našao takovo mesto gdi bi potrebu od mene imao ko?” — zapitam ga.
HII LjUBIMEJŠI MOJ! Ovo će biti poslednje pismo o mojim putešestvijam; (ibo pričina ove godine črez Poloniju u Belu Rusiju, a otuda črez Liflandiju, Kurlandiju i pročaja u Lajpsik putovanja, jošte ne imajući svoga okončanija, odložiće se | na
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
Tada se Napoleon nalazio na svojem velikom vojnom pohodu u Rusiju, pa ipak nije propustio da se vlastoručnim pismom zahvali Laplasu na toj pošiljci.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
kao trinaestogodišnji dečak učestvovao je u pohodu na Francusku, postao austrijski oficir, da bi se zatim preselio u Rusiju i, u vojnom činu, napredovao do general-majora.
junak tone u san: „I dok mu se, u duši, kao u beskrajnom krugu, jednako ponavljahu misli o odlasku, o odlasku nekud, u Rusiju, nad kojom se u očajanju, iznemogao, posle toliko meseci tumaranja i patnje bio nadneo, dotle mu je, zaspalom prvi put
okorelog trgovca i zelenaša; (4) kontrast po uverenju: Vuk je vezan za sveštenstvo i pobornik daljih seoba u pravoslavnu Rusiju, naspram Aranđela koji zagovara rad, sticanje i zasnivanje stalnih naseobina; (5) kontrast po jeziku: Vuk ponekad
Već na početku, kad je tek u Pečuj prispeo, Vuk Isakovič zamišlja Rusiju kao sliku lakoće, spokojstva i beskrajnosti; isto onako, dakle, kao što i drugi junaci Miloša Crnjanskog ikonično
Petrović, Rastko - AFRIKA
Načiniti tu kuću, za jednog crnca, bilo je isto tako i zamašno i puno poraza kao što je za onoga bio pohod na Rusiju. On više nije znao kako bi stanovao unutra: sve je bilo mračno, s nemogućim stepenicama, i pretilo da se sruši.
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
Rusija je pomagala to iseljavanje. Ona je vrbovala Bugare, tvoju braću i komšije, i preseljavala ih u Rusiju, a amo je slala tebi na vrat Čerkeze.
Pristajem, samo pristanite vi da tu formulu primenjujemo svuda. Uzmimo na priliku vašu Rusiju. Grade li se u njoj zakoni s pitanjem naroda? Jesu li vaši izraz narodne volje?
Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti
druga romana, Seobe (1929) i Druga knjiga Seoba (1972), imaju istorijsku podlogu: Srbi izbegli u Ugarsku, a onda i u Rusiju u 18. v., i njihovo učešće u bitkama širom Evrope. Snažna romaneskna freska na biblijsku temu o izgnanom narodu.
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
Njegov pradeda beše rodom iz Nemačke, ali ga Katarina II pozva, kao lekara, u Rusiju i poveri mu organizaciju sanitetske službe.