Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Pa da, s njom bi on da ode nekud u ovu provlaženu noć, kroz tamne šume gdje sablasno stražare u bijelo obučene nevjeste, divlje trešnje.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Vlakna vegetativnog prorastu tkivo svijesnog života kao golem tumor, i rana se na površini svijesnoga sablasno širi, naočigled raste i raste jezivo nečujno, kao rupa na dudovom listu pod ustima svilene bube.
Naravno, osim ako se zabuni, jer i to biva. Najprije će se, sablasno polako i nečujno, spustiti kvaka, zatim će se kroz procjep pomoliti rumeno nasmiješeno lice kakve obrtničke supruge.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
Sve je na svome mestu, sve je kao nekada. Samo, deluje sablasno. Jer su sobe i kuće prazne a mračne; dvorišta su takođe bez ljudi, pusta su kao i ulice; drveće je usahlo, a i bilje u
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
opravdano zagrejati, i koji poetski stav ili potrebu plodno potpomoći ili pravdati ova ne mnogo privlačna, prašna i sablasno nesavremena tema?
Nastasijević, Momčilo - PESME
Dafinu na grob ne sadi. tmoli je dah iz nje, sablasno mami u tamu. No kamen težak navali, teži neg’ pogrebena žeđ, kad neljubljeno mre. VEČERNjE LjILjANI Topi se dan.
Prostreli, o, prostreli me raba. Prominu njinom sablasno ovo ostajanje. Prostreli, o, prostreli. Kamen da sam na veki. Po mojoj senci da mere smiraje i svitanja na trgu.
Pa Isaije likuj, čemerom kad neželjeni rod roditelja prostreli. VIII Dvojih pre sunca ukrštaj. Sablasno noći u noć je taj bat. Da prespava se, da pretegli u Boga dan. Žeđa jer noćniku ispiti sebi lik.