Upotreba reči samrtnome u književnim delima


Kostić, Laza - PESME

Oko mene zvezde blede, sve se većma gube, rede, a vila mi prstom kaže jednu malu svetlucaljku, oku mome samrtnome na dnu vidnog domašaja.

Zar se tako usta ljube što im zubi rodu tvome na razboju samrtnome samim škripom glave rube? Zar se tako želno-voljno obamire na toj ruci što ti sa nje sinoć vojno na samrtnoj beše muci?

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Jer svaki taj pucanj donosi možda smrt i ljudi sada u samrtnome ropcu umiru. Svejedno, naši ili njihovi, tek ljudi su. A mi idemo baš tamo... Mučno je stanje iščekivanja.

Neki konji plivaju i nečije ruke se očajno hvataju za vrat i grivu, ali životinja stresa ljude, koji se u samrtnome strahu hvataju za noge životinja i svi skupa tonu.

Ćipiko, Ivo - Pauci

kad bi mu natuknuo da su njemu moji sinovi što mu je i Rade, i mili mu taman kao i on; pa je li moguće da je na samrtnome času ostavio sve Radi? —A koji su bili svjedoci? — upita gazda. —Vele, Krilo i onaj čankoliz Ždrale.

A lako će i s oporukom. gdje ulaze kao svjedoci na samrtnome času Krilo i Ždrale. Sigurno pokojni Niko nije oporučio nikome ništa.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti