Upotreba reči sapletoh u književnim delima


Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

„Evo smo!“ — šapnu neko. I stroj kao po komandi polete. Nešto je pištalo oko mojih ušiju, i ja se najzad sapletoh. Pao sam u neku rupu. Čujem šum, kloparanje, zveckanje, žagor, nešto se slomata levo i desno...

Mrak mi je pao na oči. Neko preskoči preko mene. Poznadoh ga po šlemu, te sam potrčao nasumice za njim. Sapletoh se o nečije telo. Neko opali iz puške, čini mi se baš uz moju glavu, te sam se okrenuo u kovitlac. „Čitav sam, čitav!

E, ne mogadoh više. — Napred! — doviknuo sam vojnicima i skočim. Kao da se sapletoh, a u glavi mi nešto pisnu. Hteo bih da ustanem, ali neki teret mi pao na noge. Ležim na leđima i nešto me guši.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti