Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
sluge poslušaše, te sokola đoga osedlaše; opremi se Strahiniću bane: ud'ri na se dibu i kadifu, ponositu čohu sajaliju, što od vode čoha crvenija, a od sunca čoha rumenija; okiti se jedan srpski soko, pa posjede đoga od megdana, — odmah
zlaćene rate do kopita, a na prsi sjajna silembeta, nek s’ junački konji okićeni; na junake dibu i kadifu i crvenu čohu sajaliju, što od vode čoha crvenija, a od sunca čoha rumenija, a na glave kalpak i čelenke, na junake meneviš-dolame, a na noge
začuditi a onome srpskom odijelu: u Latina svašta na svijetu, oni mogu srebro pokovati, pokovati i srebro i zlato, sajaliju čohu porezati; ne mogu se doviti Latini gospodskome na obrazu licu i gospodskom oku junačkome, što su đeca ti