Dučić, Jovan - PESME
Kako li je srećna duša koja znade Biti svet za sebe, kô zvezda nebeska, Bačena u svemir što samotna bleska, Dok svetova kraj nje blude mirijade.
Sjaji dan međ crnim borima, Mrkne noć izmeđ belih krinova, Božji lik trepti na svim morima, Svaki čas svemir niče iznova.
Taj svemir naslikan na valu što bega, Sav pokret prostorâ u treptanju lista — Ljubav je bez sutra večnija od svega: Jer i posle
IV No pred ravnodušni svemir što ga koči Mir tvojih načela, stane bol čoveka Usamljen pred svačim!... I zbunjene oči Na tamnoj matici tvojih nemih
statue u kojima je uzrujano strujila bela krv strašću i zanosom; i jedno ogromno sunce koje je izgledalo veće nego svemir. Ono je davalo prostore svodu, sjaj i oblike stvarima, jasnoću i čistotu mislima, i pozlaćivalo sve kuda je palo.
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
kad gavez prospe latice i munje; u ljutoj svađi, čuvši kỳkureke, tek hrast, kroz šumu, pre no srč mu pukne, u svemir može s gnezdima da sukne zatrubi zlokob s ruba pamtiveka. IV U samu sebe tek bi unatraške.
S njega se čovek, Božiji prirok, u nadahnuću, otisne, propne u ozarenje: svemir gde prska, složno gde prašti šljiva - a srpska.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Mesto ambicija društvenih, samoća, jedna nova ljubav za svemir i život. Oni to ne lažu kao gospodin „kosmičar“ Demel, koji je voleo da ruča sa carem.
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
— Pita Staroplaninac, zagledan u Universum. A Paskal će: „Smrtni me hvata nemir, Kad se zagledam noću u Svemir...” Jedino je Ajnštajn, ko ovca sed, U vasioni otkrio zanosni red Tvrdeći da je svakoj čestici usud zadat
Pandurović, Sima - PESME
Tašti ponos, gorde misli i velikih strasti klice, Ljubav, mržnja, vera, spletke, tvoje šale, tvoje zlobe, — Ceo svemir nedokučni i lepote i rugobe. A sad? — Ništa!
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Istina jedna i sama će doći! Zovi se Ljubav! i nas samo pjevaj, I našu mladost bezbrižno i ti'o: U jednom srcu cio svemir ima, U jednoj suzi ima život cio!
bledilu lica javljala se tajno; Kako li je srećna duša koja znade Biti svijet za se, k'o zvezda nebeska, Bačena u svemir što samotna bleska, Dok svetova kraj nje blude miriade; I mora svetlosti sjaju i trepere, Vek za vekom tone kroz
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
bi čovek da leti kroz božije rajske bašte, da oseća dah Boga i u osećanu kako taj dah božanske čistote prožima ceo svemir čini mu se: da će svakog trenutka ugledati anđele kako izleću iz gustih, visokih šuma i sleću na zelene, cvetne obale
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Ali, ako umremo mi — e, tad je već stvar sasvim drugačija! Jer, na svijetu (uključivši tu, dakako, i svemir), ima svega izobilja, pa i beskonačno mnogo.
Jer, na svijetu (uključivši tu, dakako, i svemir), ima svega izobilja, pa i beskonačno mnogo. A svemir je tako znatan, da nema te pojedinačne stvari čiji bi nestanak on uopće i osjetio.
Petković, Vladislav Dis - PESME
Noćas su me pohodila mora, Sva usahla, bez vala i pene, Mrtav vetar duvao je s gora, Trudio se svemir da pokrene. Noćas me je pohodila sreća Mrtvih duša, i san mrtve ruže, Noćas bila sva mrtva proleća: I mirisi mrtvi
Miljković, Branko - PESME
To trajanje se ruga pretnji crnog i otrovnog nekog soka. Ne, neće se otrovom to putovanje završiti. Neki će svemir ponovo da nas stvori. Makar slepog lica i mračnog srca reč pravu izgovori.
U kamenu spava malo sunce što će nas osvetliti. Čuješ li zvezdani sistem moga krvotoka! Ponavljam: neki će svemir ponovo da nas stvori makar slepog lica i mračnog srca dok sunce ne progovori nad pretnjom crnog i otrovnog nekog soka.