Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
koja se naročito u bespomoćnim vrelim ljetnim popodnevima potencira u svom osjećanju nedostižnosti i pretapa u neko sveopće i čisto prostorno osjećanje bezgranične sunčane pustoši. Dugo sam je pratio očima, pritajen iza žaluzija.
transponira u nematerijalno, teži da izađe iz uskih granica pojedinačnog i vremenskog, i prebacuje se u bezgranično i sveopće — u iluziju vječnoga, nepropadljivoga, apsolutnoga.
Izbor je širok. Od skrušenog pomirenja do pobune, od neke nove obmane pa do... — ... pa do sveopće čangrizave skepse ili blagodatnog otupljenja! Ili do ludačkog bijega ne znam čemu u susret i do smrti u kakvom Astapovu!.
A to pitanje ulazi u široko krilo sveopće neizvjesnosti i u njemu nalazi svoje rješenje, odnosno svoju rezignaciju. Drugim riječima, to znači da je svakome dana