Matavulj, Simo - USKOK
— I hoće, zanago, taj đavo đetinji! sveti vladiko! — prihvati Mrgud Šutov... — A da i tebe svetijem zovemo, pa si obidovao te putove! Ugledao se pisar na svoga gospodara! — Ja sam drugo, ja sam Crnogorac!
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Ovo đavola vrlo ožalosti pa se riješi te jošt jedan ugovor sa svetijem Savom učini, pa posiju i posade kupus, pa đavo reče: — Ja ću ono što je u zemlji, a ti ono što je na zemlji, — i tako
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Svak je drži, oprosti mi, Bože, kâ da duhom svetijem prozire. Donio je đavo među nama evo ima dvije tri neđelje, pa je sada, što nije nikada, udarila kaživat vještice.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
u najvećoj mjeri, a nadasve veliki mučenik, kakvijeh je malo zemnu koru čepalo, riječju; Petar, (još za života prozvan svetijem) bijaše taj čovjek što sjeđaše sad na drvenoj stolici, prema tinjajućem ognju u gotovo, praznoj sobi, oboren mislima.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Onda se brže bolje vrati opet na dno mora, te uzme kamen i njim probije led, pa onda poteci za svetijem Aranđelom! Onaj bježi, a ovaj za njim!
Ovo đavola vrlo ožalosti pa se riješi te jošt jedan ugovor sa svetijem Savom učini, da posiju i posade kupus, pa đavo reče: „Ja ću ono što je u zemlji, a ti ono što je na zemlji“ i tako bude.
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
prvijeh angelah; ma je ono milione putah od svakoga veće i sjajnije; mirijade sjajnijeh sunacah o njemu su svetijem pravilom za svijetle vlase povješane, liju svjetlost u opširnu sferu.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Ovo đavola vrlo ražalosti, pa se riješi te jošt jedan ugovor sa svetijem Savom učini, da posiju i posade kupus, pa đavo reče: — Ja ću ono što je u zemlji, a ti ono što je na zemlji.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
sitnu knjigu napisala: „Bogom brate, Kraljeviću Marko, bratimim te bogom istinijem, i kumim te bogom istinijem i vašijem svetijem Jovanom, ne daj mene crnu Arapinu, evo tebe sedam tovar' blaga, i evo ti sedam boščaluka: nit' su tkani, niti su
Prilipu, gradu bijelome, i kazaše da je junak Marko, da bi mogô Arapa zgubiti; ja sam njega bogom bratimila, i kumila svetijem Jovanom, i dare mu mloge obricala: no zaludu, ne šće doći Marko, ne šće doći, ne došao majci!