Upotreba reči svetoj u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

ti kažem, zato sam ti i došao da kao i ja vidim kakva vi je slava, da li je u čemu nadmašila našu u Mutnici, što je u Svetoj Petci provodimo“.

„Pa, džanum, kojim ti dobrom dolaziš, Živko?... Hoćeš li da mu dajemo godinu?... da ga spomenemo u svetoj crkvi?... da mu držimo 'denija?...“ „Oče, nisam za to došao“. „Da zašto, džanum?“ prekide ga arhimandrit.

Obradović, Dositej - BASNE

ne iz mrzosti niti k grečeskoj niti k rimskoj govorim cerkvi, no iz čiste ljubovi k bogu, Tvorcu mojemu, k svetoj evangelskoj istini i k predragoj naciji našej.

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

Dozovemo valjevskoga vladiku Antima (istina da je bio Grk, ali sveta duša), koji će na svetoj tajni Karađorđa pomazati svetim mirom.

Dučić, Jovan - PESME

Moj se duh božjeg vina napije, Srce se svetoj reči otvori, A bdim pred strašnom bravom kapije, Kao pred gradom gde su zlotvori.

Afrika

prolazimo kroz jedno seoce gde mi svi poklanjaju zube od hipopotama; i potom se kroz žutu, bleštavu savanu upućujemo Svetoj Šumi, Komo-Tu; jednoj maloj šumici neobično zelenoj, neobično zbijenoj.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Tu je bio prostran trg, sa spomenikom Svetoj trojici, trg koji je nosio ime jednog hungarskog viteza. Od ranog jutra, na hipotenuzama i tangentama trga, paradirali

tamo, kaže, gde je Engelshofen živeo, nego u Korpusnoj komandi, na glavnom trgu, Temišvara, gde je bio dignut spomenik Svetoj Trojici.

Teodosije - ŽITIJA

otačaskoj povinujući se, sada izlažem u povesti vama koji slušate, žitije hvaljenoga sveblaženog Save, koji je u Svetoj Gori Atonskoj živeo kao isposnik, a posle je bio prvi arhiepiskop i učitelj srpski.

Jer beše slušao o Svetoj Gori Atonskoj i o isposnicima u njoj, i o ostalim mestima pustinjačkim. Jer dolažahu ka ocu njegovu odasvud da prime što

A desi se da je jedan od njih bio rodom Rus. Božastveni mladić sakrivši ovoga nasamo, ispitivaše ga o Svetoj Gori, pošto ga je najpre utvrdio zavetom da neće nikom otkriti njegovu tajnu.

Ako Bog ushte, ovde u Svetoj Gori Dočekaću i videću gospodina oca mojega, i svete i časne starosti njegove nasladiću se, i slatke i bezmerne ljubavi

I svi su želeli da ga vide. A kad je došao praznik Blagoveštenje presvete Bogorodice, prvi manastir u Svetoj Gori, koji se zvao Vatoped, imao je crkvu posvećenu ovom prazniku, te predstatelj i bratija časno pozvaše časnoga radi

Primivši i množinu zlata donesenu mu, za svoju potrebu uzeo je hleb i vodu, a ostalima u Svetoj Gori bio je kao Toma Indijcima.

Tu prinesoše Božjoj svetoj crkvi velike darove i počasti, više nego u drugim manastirima, a igumana i bratiju obdarivši i mnogo zlato davši,

u tuđinu umnoži i rasprostrani ne telesnom nego duhovnom decom u pustinji, pa nagovori nekoga starca bogobojažljiva u Svetoj Gori da dođe k blaženom Savi i da mu kaže: — Gostoljublje tvoje i hranjenje ništih sa ocem, i ljubav što je u Gospodu

A prot reče: — Pošto je delo u Bogu, a vi ste mogućni, vaša misao je dobra. Koji god srušeni manastir u Svetoj Gori hoćeš, taj podignite vašem otačastvu, bilo Hilandar, jer vam je prvi od cara dan, bilo drugi, gde god hoćete.

I opet tada sveti im mnogo zlato sa sobom beše doneo. A sutradan ušavši, sve reče caru, kako manastir sa ocem u Svetoj Gori podigoše, i zamoli za ovaj carsku potvrdu.

U Gori Svetoj, u oblasti tvoga manastira, na tom i tom mestu, potražićeš i naći ćeš dva skrovišta zlata, koja uzevši sve što ti je u

Pade mu pak na um reč one pobožne žene, o kojoj napred rekosmo kako mu je u Carigradu govorila da u Svetoj Gori, u oblasti hilandarskoj, potraži dva skrovišta.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Imaju i pesme o zidanju srpskog manastira Hilendara u Svetoj Gori. Svaka porodica ima slavu („službu“). Središte mijačkog duhovnog života je manastir Sv. Jovana Bigorskog.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

On se bio rešio, najposle, posle tolikih nedelja oklevanja, da ide patrijarhu i da uopšte govori sa popovima o svetoj tajni venčanja, o braku koji je, nekad, za svoga brata sklopio, a sad, baš on, razorio.

Radičević, Branko - PESME

Otkad krst se sa nekrstom lupa, Niko krsta bolje ne okupa Ta u krvi u zlotvorskoj kletoj, Desno krilo bi on veri svetoj.

Kostić, Laza - PESME

Ispitljiv, al' u smjernoj molitvi, prozborih onoj svetoj kolibi: „Pjesniče, druže, duše, što ti bi te tamo pope svog tijela prah, u gromove, oluje, grad i strah?

zapovest, ispod srca životnih strasti mah: sramota, ponos, groza, ljubav, strah — no zazorna stišavaše ih svest u svetoj zbili hrama bogovskog.

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

(Da ne desi se da mi krvna svila „Procvili strašnom pesmom bez motiva“?) Kaloper-dušom odišu mi čuvstva. V U svetoj tuzi hlape žuč i ocat, a plima hvata aloj, smirnu, miro: u susret Sinu krenuo je Otac da Dva se ritma sjedine u

U svetoj tuzi hlape žuč i ocat. Dok grabež-rulji zloba čorbu brlja, zločinac peva, lihvar ruke trlja, farisej ćuti - raduje se p

Pod sovom Sunca caruje teskoba, a istok žiži lampom s praznog groba. U svetoj tuzi hlape žuč i ocat. IV U slepih pčela mračno košničište poveden svet je, lišen milosrđa, a lažne bleske, što u

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

Slava i čast domaćinu! Tebe na čast, gospodine! 15. Uranila, koledo! stara majka, koledo! Svetoj crkvi na jutrenju, Susrete je sveti Petar Na jelenu zlatorogu, Zlatorogu i parogu: “Vrn’ se natrag, stara majko,

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Nek poljubi mržnju i mrtve. Iskopane oči, vino što se toči, u slavu ubistva i žrtve. O pravdi i pobedi svetoj nek umukne krik. Ocevi i braća i sestre behu sram. Osveti, majci našoj, nek se ori cik.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Krstaške ratove... Kako bi mu to ispalo? Hajde baš da proba!... — Poče da se seća. Znao je šta treba reći o Svetoj Zemlji i povodu ovih ratova.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

bi onda njegovo pevanje toliko postajalo zanosno, toliko i on u svoj glas počeo da unosi, ne, kao što dolikuje molitvi, svetoj reči pesme, pobožnog, visokog i suvog nego toliko nečega svetskoga, i strasnoga, da bi svi bivali potreseni i uzrujani.

Sveti Sava - SABRANA DELA

I u otpusne dane godine tako imajte. SLOVO 5 O svetoj liturgiji i da se niko ne pričešćuje bez igumana, niti, opet, da neko ostaje bez pričešća, osim sa igumanovim

kadionicom lik časnog krsta i zajedno sa znamenjem uzašilje slavu Presvetoj Trojici, ovako govoreći da svi čuju: „Slava Svetoj, i jednosušnoj, nerazdeljivoj, životvornoj Trojici, i sada i uvek!

Bog mira, prizivajući nas u večnu svoju slavu zbog mnoge njegove i neiskazane dobrote, neka usavrši sve vas i utvrdi u svetoj svojoj volji, zbog jedinca Sina svoga Gospoda i Boga i Spasa našeg Isusa Hrista i Presvetog i životvornog Duha, kome

uđe on tu sa episkopom i sa igumanima, i pošto okončaju svetu liturgiju, i pošto položeno bude Sveto Jevanđelje na svetoj trpezi, a žezao pred Presvetom, i rekavši Trisveto i tropar: „Pomiluj nas, Gospode, pomiluj nas!

Gospođa Anastasija ode ka Svetoj Bogorodici u Ras. A ovaj predivni i blaženi otac naš i ktitor, gospodin Simeon, prebivaše među nama u svakoj

i stranstvovati, da ispuni sobom sve rečeno, i nađe reč koja kaže: „Oni koji se uzdaju u Gospoda upodobiše se Gori Svetoj, a koji se nikako neće pokolebati napastima neprijateljskim“.

A on, blaženi, dođe u Svetu Goru meseca novembra drugi dan. A bogonosni i prepodobni oci, koji življahu u Svetoj Gori, sa radošću i počašću velikom primiše ga.

I izmoli u cara kir Alekse, prijatelja svoga, mesto pusto za ustrojenje manastira u Svetoj Gori. I uze mene grešnog iz Vatopeda u mesto to, i uselismo se.

I uze mene grešnog iz Vatopeda u mesto to, i uselismo se. I provede sa mnom prepodobni otac naš u Gori Svetoj godinu i pet meseci. Ko može iskazati ovog blaženog podvige i trudove?

život, i pravoverjem dobro ukorenivši se i svetlo sijajući, kao drvo divno stajaše u pristaništu dobrom, to jest Svetoj Gori.

Jer ne samo tu u manastir svoj, već i u Svetoj svoj toj Gori i svim manastirima tu dade preizobilne milostinje, za pomen sebi i svemu svom nasledstvu.

“ I pošto se ispuni zapovest njegova, dođe mnoštvo crnaca kao dobromirisnih cvetova koji cvetaju u toj svetoj pustinji. I došavši k njemu, mir i blagoslov primiše jedan od drugog, i ne dade im otići od sebe.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Ali siromaština nije sramota nikome, a najmanje svetoj lozi! A kad bi ljetina izdala? A kad bi ljetina izdala, bogme, i onda se njekako dolazilo kraju.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Prinston nije bio nalik ni na jedno mesto koje sam do tada video. Čitao sam o Hilendaru, čuvenom manastiru na Svetoj Gori, na Egejskom moru, koji je osnovao sv. Sava u dvanaestom veku.

Primi molitvu njegovu. On lije suze na tvom grobu i pobožno se klanja svetoj uspomeni tvojoj, koja će u njemu večno živeti.

Primi molitvu njegovu. On lije suze na tvom grobu i pobožno se klanja svetoj uspomeni tvojoj, koja će u njemu večno živeti.

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

početku pesme zemlja se pojavljuje kao nevesta koju oplođuje nebesko sunce, što nas neposredno upućuje na prastari mit o svetoj svadbi, da bi onda ostala mračna majka koja proždire svoj plod.

Miljković, Branko - PESME

O nežna maglo koja me izdvajaš, evo vraćam se čist na svoje prvobitno mesto. Tišino u svetoj senci što snove moje vajaš hoćeš li primiti to telo ukleto, koje nastanjujem poslednji i prvi zatočenik odbegle tajne i

Krakov, Stanislav - KRILA

U gornjem gradu sred nagnutih kuća sa rešetkama platani su bili žuti, a u Svetoj Paraskevi mozaici iz V veka bili su tako divni, da se sada tanke usne jednoga plavoga vojnika smešile u snu.

Petrović, Rastko - AFRIKA

prolazimo kroz jedno seoce gde mi svi poklanjaju zube od hipopotama; i potom se kroz žutu, bleštavu savanu upućujemo Svetoj Šumi, Komo-Tu; jednoj maloj šumici neobično zelenoj, neobično zbijenoj.

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

One stoje tu pa glede, Kako viješ splet maleni Iz dubine duše svoje Njinoj svetoj uspomeni. I ako ti s’ kašto čini Da se suze tvoje suše, Ti se seti otkuda je — To j’ toplota njine duše.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Prepona tmu tih ljutih seci, K dverma besmertija speši bodro. Obitelj trudom željeznim cveta već, Bliže ju k svetoj celji privedosmo. Ne sredstvo rabsko drugim više, Bićemo konac visoki sebi. No silam našim potpora nužna gde?

Mladim — Vi’š! — gotovim se pevati Serbljima, Semena sejat nežna u serca i Duše, po svetoj volji tvojoj! Pevcima ime i slavu daješ. U tebi gledim, serpska o junosti, Mlad narod serpski. Potom si nadežda Ocena.

Gledajte kako carstva sograđani Na polju svoga jezika revnivim Borenjem speše k svetoj celji. Serbljin međ pervima biti može! Izobraženje narodu nravstvenu Moć daje, jaču gruba ispolina.

Sa čuturom nakićenom; Za njima su enđebule Sa vezenim rukavima, I svatova red dugačak; Podigli se beli svati Svetoj crkvi nasred sela, Gdi venčaše mlado momče Sa lijepom Cvet-devojkom.

tamo Na istoku dosta zlata, I ko tamo stigne samo, Imaće ga kao blata; Kâ u našoj, u prokletoj, Nije u toj zemlji svetoj!

Jakšić, Đura - JELISAVETA

KATUNOVIĆ: I hoćemo, — Kad je i gospod tome kaio!... KNEZ ĐURĐE: Sed’ oče! I o crkvi sam svetoj mislio. VL. VAVILA: Mudar o svemu — A hristijanin Spasenja svoga svetu hraminu U duši svojoj nosi večito.

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

— „Trebalo bi, kaže, na Majdance 'nako junački ršum učiniti; jer dosta su i oni nami i ovoj našoj svetoj ćabi jada zadali. Dobro to, veli, znaš, šta bi ti, kaže, govorio!“ — „Znam, ama kako ćemo?“ — „Lijepo“, veli.

— E, ne mereš, brate, drukčije. Ovo je jerusalimsko vjenčavanje. Devet puta valja obići oko kotla. Tako je to na našoj svetoj ćabi. Obiđoše devet puta. — E, sad si vjenčan; ama 'nako jerusalimski vjenčan! Sad ponesi rakiju!

Bojić, Milutin - PESME

O, ja bih hteo sav taj raskoš dati, Da srce krišom tajnu slast prosniva U kaplji svetoj što se ćutke sliva, Za kojom žudno sav moj život pati.

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

Među glavnim prevodilačkim radionicama nalazili su se slovenski manastiri na Svetoj Gori od kojih je srpski, Hilandar, bio zadužbina Stefana Nemanje, rodonačelnika najznačajnije srpske srednjevekovne

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

U ljubinjskom kotaru v. se sade po groblju (GZM, 6, 1894, 154). U okolini Prespanskog jezera, kada se, o Svetoj Trojici, »daju krčazi za dušu«, u krčag se zadene, pored raznog cveća, još i obavezno, orahovo lišće [o htoničnom

Ona brani stoku od činilica, i u tome cilju, da se stoci ne bi oduzelo mleko, mažu se stoci o Đurđevdanu (negde i o Svetoj Jevdokiji, 1. marta) vimena k. (SEZ, 19, 56; 32, 1925, 108 id; 40, 112). K.

nego sveti Petar »na jelenu zlatorogu« (dakle: sa atributom paganskog božanstva) susreće staru majku, koja je »uranila svetoj crkvi na jutrenju«, i vraća je (kao čuvar starog, paganskog kulta) gostima koleđanima, koji mole za Badnjaka i za

Ćipiko, Ivo - Pauci

Ono što mi je pokojnik dao o Svetoj Kati jedva je zaleglo za dućanski prekogodišnji dug, a poslije opet uzimao je sijeno ... Ti znaš čitati? —upita gazda.

A koliko bi ti trebalo? —Desetak talijera ..... —Dobro, a veliš, vratiti ih o svetoj Kati?... Daću ti ih, ma, da znaš, pleta ti je na talijer. —Kako hoćeš... potreba mi je ... . —Pričekaj.

dana dolazi nekoliko puta i udara mu u oči, tražeći da mu povrati ono uzajmljenih deset talijera, premda mu je kamate o svetoj Kati pošteno podmirio i jesenas uzorao mu ono oranice ispod kuće.

Noseći ga, zvekne srebro. Rade ga primi iz ženinih ruku: — Na, — veli Marku — uzmi ga u zalog, pa da je tvoj ako ti o svetoj Kati ne povratim novac... Uzmi brate, pa idi! Markove oči zasjaše, i maši se đerdana.

Ilić, Vojislav J. - PESME

nežno u dušu joj sadi, Odvažnost lava i čistoću Feba, Ukrase sjajne u građana mladi', Rečju i delom on uvek prednjači U svetoj službi otadžbine svoje; Rečju ih krepi, a delom junači, U strašne dane da odvažno stoje Braneći narod i njegova

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Osuđujem ih i proklinjem, iskrena srca i nepretvornog verovanja, sve moje zablude i jeretička učenja i svaku inu svetoj crkvi neprijateljsku nauku, i zaklinjem se da u buduće neću, ni usmeno, ni pismeno, ništa više tvrditi zbog čega bi na

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Otidoše trista janičara, otidoše bijelu Kosturu, Marko ode Svetoj gori slavnoj, pričesti se i ispovjedi se, jer je mnogu krvcu učinio; pa obuče ruho kaluđersko, pusti crnu bradu do

smisli: mrtva Marka na svog konja vrže, pa ga snese moru na jaliju, s mrtvim Markom sjede na galiju, odveze ga pravo Svetoj gori, izveze ga pod Vilindar crkvu, unese ga u Vilindar crkvu, čati Marku što samrtnu treba, na zemlji mu t'jelo

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Narednik Nakarada i njegov drug, žandarmerijski kaplar Mane Varalica, svratiše u krčmu i udariše po svetoj velikomučenici Prepečenici Šljivić.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

VODE ŽIVE 114 IZ PSALAMA 115 MOLITVA ZA MIRAN PUT U VEČNI VILAJET 116 PISAC VLADICI ŽRTVENU PESMU PRINOSI 117 POHVALA SVETOJ PETKI SRPSKOJ 118 VIRŠI NA VASKRESENIJE HRISTOVO 119 PSALM 120 PRAZNO MORE 121 POHVALA

Koje li pesme ću ispojati tvome izlaženju štedre? POHVALA SVETOJ PETKI SRPSKOJ Jedni ljudi sebi vodu s medom za piće uslađuju, a ona je svoje piće s plačem sebi razblaživala; nisu

I njega s onim ćivotom isceli. A kad već dođe k svetoj onoj crkvi, po zapovesti svetoga Dimitrija i onde od krvotočenja jednoga čoveka izleči i drugoga pak besomučna oprosti.

Kažite mi ko udilj stoji kod izvora hladne vode, može li žedan biti? Tako je i učenje. Ono izvire u svetoj crkvi, a maloumni na prazno prolaze žedni božje nauke.

Idi ugotovljenoj svetoj mi crkvi, k mojoj iz volje mi miloj polati, k častnoj nevesti! Otidi nasamo k njojzi, te u uši progovori toj slovesnoj

A i nebo reče k svetoj bogorodici: uđi natrag u vesele k svome gospodinu, gospođo, zašto ne dostoji se tebi plakati, negoli tebi ponajviše

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

i lavirintu od najraznovrsnijih protivrečnosti — što se, velim, rešio da se sam, gde treba, izvesti, a posle da po svetoj novinarskoj dužnosti — kao pravi služilac istine, pravde i poštenja — obavesti i svoju čitalačku publiku.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti