Obradović, Dositej - BASNE
Ali na zlobu i nepravdu potreba je mrziti gdi se god one nađu i poznadu, u cerkovnom kako i u mirjaninu, u svecu kako god i u grešniku.
Da nam ko kaže za kakvu zlobu, u tuđem svecu, mi smo namah gotovi na toga tuđega sveca mrziti, i nimalo ga se ne bojimo.
Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME
Kainu rađam Avelja, Avelju Kaina, rađam i boga u oblaku, i štuku u reci, ako treba, i samog đavola rađam, rađam i svecu i grešniku, i crvu i mravu, dok se u mojoj utrobi peni bog sisu nudim đavoljim ustima nek je i zlo, samo da nije
Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
Ljudi sve to meni kao svecu veruju i kažu: „Vi uređujte, i kako znate, a mi ćemo slušati Budući dok sam ja iz Peterburga u putu bio, naše su
Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE
A rekne li sebar caru, svecu ili patrijarhu i crne su ti oči u glavi, ma i ne dirao u boga, da se bije palicom suhoga gloga dok mu telom ne
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Tako bi, na primjer, nekom kosmatom vučjem svecu utrapio u ruke lovačku pušku ili karabin umjesto krsta. Vjeri neće naškoditi, mislio je, a na poručioca ostavlja dobar
Natovaren kao parip, durašno je grabio drumom u susret novom gazdi i novom svecu zaštitniku. Djed je raznježeno pratio pogledom svoje duhovno „čedo“ i mrmljao: — E, Rade, Rade ...
i sjetno uzdahnu: — Bogme, kad proljeće dođe, a u čemernog Save nestane žita, nema on da se umoli nijednom drugom svecu osim Radi Ćopiću. Molio se, ne molio, nijedan drugi ne pomaže. Je l tako, brate Rade?
Sreća njegova što je otišao. Kud ga, ovako živ, teglim na leđima po ovoj grešnoj zemlji, tud mi je već i kao svecu odmah našao posla, sram ga bilo. Baš je njega briga što ću ja umrijeti.
mjestu, iza svoje bataljene pojate, Sava se ispovijedao i povjeravao svetom Radi Lopovskom, svome duševnom ličnom svecu, koji će kadar biti da sasluša, razumije i brani, tamo gdje treba, svu njegovu lopoviju i stranputicu, voljne i nevoljne.
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Kuda će nas sve to naposletku odvesti? Jer ti odbijaš prosioce radi mene. Čekaš me. Podaješ mi se. Veruješ mi kao svecu i sva se sjaš od sreće. Pevaš celog dana da se ori bašta, potok. A i glas ti doš’o mekši, topliji.
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Uskliknimo s ljubavlju Drugom svecu, Partiji! PRETRES KUĆE Šljivom behar - proleće. S proplanaka, s gajeva djevojči se priroda. A y kući pretres je.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
ali tek ja posejah ovu pšenicu, i ako me božji ugodnici podrže, rad sam da je u svoj ambar saspem i da svecu od nje kolač umesim.
— Znam to, — poče Spasoje, — ali nećeš valjad’ mesiti svecu kolač od tuđe pšenice, sa tuđe njive... — Pa tebi Milan nije kazao da sam ja ovu njivu uzeo pod kiriju i platio mu
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Ršum ponovo zavitlaj, te razagni sunčane zrake. Tako je bivalo na izmjenu. Najzad dodijalo Svecu, te namače samur-kalpak na oči a obode bjelca. Brzo Đuro prejezdi more i primorje i prispje na granice naše.
Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU
On da mene tu hvata za revere! (Vraća se za svoj sto) SKITNICA: Kako samo trpite ovakve? IKONIJA: Svecu zapali jednu sveću, a đavolu zapali dve! I šta bi, na kraju? SKITNICA: Nisam pred njom stajo više od sekund.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
tom miru Gospod odade brigama svojim na koje se nikad više ne potuži ni svetome Petru niti bilo kome drugom nebeskome svecu.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Nemam više... Bog ti dao! —Ne dam biljeta bez novaca ni svecu! Biž'! Eto idu još dva gospodina, — i okrene se prema njima, ne slušajući Cvete.
pokopat našega staroga sveca, — odgovori žena, i ujedljivo nastavi: — Ča ćete vi stari, mladići se vesele novomu svecu ča je mlad ka i naš pobožni dum Andrija, ča vam je danas lipo opravija!... — Muči, ženo, to su naši muški posli!
joj ikonu svetoga Nikole u srebro okovanu, koja je bila, uz veliku svečanost, smještena na oltar posvećen tome svecu, putničkome zaštitniku. I vjenčao se imućnom građankom, i, pokoravajući se božjim zakonima, spokojno življaše.
Marko se zimus zavetovao svecu, kad mu se krava beše razbolela od neke kužne bolesti. Krava preboli, pa sad je red odužiti se zavetu.
odelita pesma momčadi, ali još nije nastalo pravo veselje; ono je zatajano, prigušeno, jer treba pre svega odati poštu svecu, slušati pred njegovim kipom svetu misu. Pa još je i rano: tek se čvrci bude, i dubrava još vinom ne miriše.
Ljuti su kao ljuti psi... Lako kavgu zametnu... — Bojim se ja njih!.. . Što?! Ja sam se svome bogu pomolio i svecu odužio... Brige me za njih!...Daleko im kuća!...
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Kradom danju, kad se može; noću na mesecu Obiskati svetu guštu, s' zavjetom mom svecu. Ako bude ugodnica, naših strana vila, Da joj predjel dare nosi od svih svojih sila; Ako l' bude, srećom mojom,
Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti
na Hristovu večeru toliko i po ugledu na običajni ritual slavske svečanosti, u srpskom narodu posvećene porodičnom svecu zaštitniku, do traganja za mrtvim junacima na polju Kosovu - sva zbivanja stilizovanja su u korelaciji emotivno-ličnog i