Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME
Pa oko čega braća da se skupe? Oko sveće? U sveći nema fitilja! Oko lonca? U loncu nema supe! A osim supe nemamo drugog razloga ni cilja!
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
— Pa zato ga i negujem i timarim k’o gospođa perzekutorovica ono njeno matoro lice, — reče Nića, i priđe lojanoj sveći, i stade mazati nos vrućim lojem od sveće koja je gorela. — Ta kako da ne osetim!
Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
U srezu je stanovao i čim svane on za pero, a uveče piše prema lojanoj sveći i sam kupuje sveće za svoje pare. A imao je lep rukopis, čist i pravilan, te i samom kralju Milanu pao taj rukopis u
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Prišao je sveći koja je gorela na stolu, ispred Pavla, pa je počeo da čeprka i pali ponova svoju, ugašenu, lulu. Plamen sveće osvetlio
Đurđe je osetio da je usamljen u familiji, pri toj večeri, pri toj sveći. On onda opsova – što pre nikad nije činio u prisustvu žene. Samo, sve se to, idućih dana, još jednom ponovi.
Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA
Čamča siđe i ode s armicijašem u kancelariju. Stane kod stola, a njega armicijaš pri sveći meri. — Pane dobrodzjejni, pane lešedicka, kako smo?
I stihovi su izrezani. Naposletku Šamika je izgoreo na sveći parčeta od svile venčane haljine, pa je pepeo pokupio i metnô u onu srebrnu kutiju gde je pepeo od „buketa”, i sve je
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
I ja se tada dižem i gledam, gde se ona skupila, na leđa bacila staru, čohanu gunju; nagnula se k sveći i nešto radi. Podvila ona noge pod šalvare, kolenima pritisla platno, jednom ga rukom drži zategnuto i palcem pritisla
Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE
Mora da je strašno teško. — Ja vas zadržavam, gospodine, od čitanja. — O ne; vidim da umaram oči prema sveći, a i inače sam sanjiv. — Dobra noć onda, gospodine. — Dobra noć, Vaskes; ne zaboravite ujutru. Tu je i obuća.
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Ona se jedva diže, i lagano pođe selom kroz mračne i krive sokake. Kad ona uđe, Vlajko seđaše u sobi prema upaljenoj sveći i prevrtaše neku knjigu. Podiže oči i pogleda je, po običaju, oštro.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Mudraci su nagnuti vam u pleći crtali čudne brojke, otkrivali sveći u odećama crnim tajne, koje sluti samo kamen drag, i vaš cvet crveneći kao alem pakla sa dojke.
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
Čim ja počnem, evo ti ga Da skoči u plam; Bacim pero, od sveće ga Dalje oteram. Ja hartiji, leptir sveći. Znam, ne prkosi, — Al’ svoj tako kratak život U grob unosi.
U nestašnom letu veselo i smelo Na duvar poglêda, na svetlište belo; Obrnu se k sveći, nehotice, čilo, „Gle, još jača svetlost!“ — milo joj je, milo. Gleda tako letom.
Malena je senka. Ostrag gori sveća. Al’ što bliže k sveći, a senka sve veća. „Tako li je dakle! Sad mi je sve jasno: Ta ja mnogo mogu; ala je to krasno!
E, ko bi se nadô takoj moćnoj sreći! Ta ja evo mogu da prkosim sveći.“ Nabujao prkos u slabom stvoruljku; Pa sve bliže k sveći, k mirnome goruljku.
Ta ja evo mogu da prkosim sveći.“ Nabujao prkos u slabom stvoruljku; Pa sve bliže k sveći, k mirnome goruljku. „Oh, da tople slasti; sad vidim šta značim. Eto, sad ću ceo duvar da pomračim!
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
1804. Dositej Obradović GLIGORIJE TRLAJIĆ RUSKA ZIMA Listopada sedmog, navečer, pri sveći, V mojej maloj sobicje za knjigom sedeći, Neki mi se razgovor na pendžeru čuje, I meni se učini da se nekto psuje, No
Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN
Njegove široke čohane čakšire otmeno mu padaju u bore, lakovane plitke cipele nežno se crne prema sveći i odudaraju od belih čarapa.
I prema sveći, s naočarima; s brojanicama, nagnut nad knjigom, čita uvek Stari zavet. Čita a gorčina ga davi. I, po nesreći, uvek
Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA
nego Herkules kad je putanje birao; dobro je on znao: ne donna né tela comprar a lume dі candea (ženu i platno pri sveći ne uzimaj), no stra ako ovu priliku propusti, koja je jamačno volšebnica u preobraženom vidu, da nigda neće belog
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Došao sam, kao sanćim da se dogovorimo. Pođosmo svi. Vidimo kako blagajnik i veterinar sede u šatoru pri zapaljenoj sveći i pišu. Mi zastadosmo, a Dušan uđe. — A, evo ga!... Što nam napravi ovaj maler? — pita blagajnik. — I sebi sam...