Upotreba reči svikla u književnim delima


Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA

SLOBODA JE USAMLjENOST Sâm sam. Sluh mi ko u hrta: Ne škripi ni orman (o nismo u priči!). Ova svikla soba već mi na grob liči. Poda mnom je daska: glatka, mukla, krta. Svaka stvar je sama u svojoj tišini.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Kad se devojčica već sasvim svikla na novu okolinu, i pokazivala mnogo jasnih znakova da joj godi život u bogatoj kući, gospa Nola, jedne večeri, poduže

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Što je oporo ono se s klinovi cepa. Što dikla navikla, to i svikla. Tamnice nisu za goveda praljene, nego za nauk ljudski. Ko što traži, to će i naći.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti