Upotreba reči svijetla u književnim delima


Matavulj, Simo - USKOK

Ćelija bješe malena, svedena, obojena žuto, ali svijetla i suha; onaj zadah bješe od vazdušne vlage. Začu škrganje u zidu i vidje iza vrata omalenu izidanu peć.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Davno jednom, osetili smo seljačko i ljudsko beznađe, ali, isto tako, i drhtaj srca kad se u proleće zazelene „ona dva svijetla perca... na mrkoj oranici”.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

smireno najavljuje da se valja zeričak odmoriti, pa opet — Jovo nanovo — u sjetvu, u vječito obnavljanje, čekati ona dva svijetla perca da se zazelene na mrkoj oranici.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Na to se car nasmija, svuče sa sebe lovačke 'aljine i pokaže mu se. — Oprosti, svijetla kruno! Da sam znao ko je sa mnom, ne bih se onako ponaš'o — reče vojnik i pade preda nj na koljena.

Tako je vojnik ministrov'o dvije tri godine; i jednoga dana reći će caru ovako: — Svijetla kruno, ja neću više ovoga gospo'stva; ja volim opet biti prost vojnik, pa imati svoju slobodu, negoli ovako živjeti.

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Na kraju reče, pogleda svijetla: „Ipak ću jednom pojesti pijetla.“ Ubrzo noćnik otpraši snijegom, zamače repom za prvim brijegom, pod bukve

Nad njim je okvir u vedroj boji, brezova kora, srebrna svijetla, u njemu slika velika stoji mačkova druga, pokojnog Pijetla.

Ah, to je, čik, pogodi! — Podmladak pionira! Najzad, za jednim tragom, prosuta pera svijetla; prošao mudrijaš lisac, odnio — babina pijetla.

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

VLADIKA DANILO Bože dragi, koji sve upravljaš, koji sjediš na prestol nebesni te mogućim zažižeš pogledom sva svijetla kola u prostoru; ti, koji si razvijâ prašinu ispod tvoga trona svijetloga i nazvâ je tvojim mirovima, te si prašak

Bože dragi, svijetla praznika! Kako su se duše prađedovske nad detinjem danas uzvijale! Igraju se na bijela jata, kako jata divnih

Igraju se na bijela jata, kako jata divnih labudovah kad se nebom vedrijem igraju nad obrazom svijetla jezera. Sokolovi pet Martinovićah, koje jedna prsa zadojiše a odnjiha jedna kolijevka, dva Novaka s barjaktarom

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Janko u kući, kuća vesela i kao svijetla. Dobar, milosan za nas, veseo, znaven. Naša Stake neće se odvajati od nas. Bog će im dati poroda, promisli: naše

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

(kad ko što pravo reče). Svaka te sreća na put pratila! Sve ti se po dobru poznavalo! Svijetla ti kao Miloševa na Kosovo! — reče se u Crnoj Gori, kad ko učini kakvo odlično junaštvo.

služili, žive pominjali a mrtvijem spomen činili; četvoro posta rišćanski prepostili; ljudima se ne omrazili i spram nji’ svijetla obraza nosili, da bog da!

sestre i nevjeste iz doma hodile a kolo vodile, po holu se gizdale, svijem kolom nji'ale, sve oglavlja bijela, obraza svijetla i glasa poštena!

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

Potom dar mu da svoj veliki i prekrasni brod, a on svoj ostavi onđe, ali reče caru: „Svijetla kruno! ne će mene kod doma mog vjerovati, ako mi ne daš jednoga od svojijeh ministara.

Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA

Istrgni se, iskro božestvena, iz naručja mračne vladalice, podigni se na svijetla krila, raspali se plamom besmrtnosti, skini mene sa očih mojijeh neprozračnu smrtnosti zavjesu, tupe moje otrgni

„Ja sam tvoja iskra besamrtna, - reče meni svijetla ideja - vodiću te k vječnome ognjištu od kojeg sam i ja izlećela; već tegotni okov fizičeski zbaci s sebe, osvobodi

Šest nebesah kolovitnih pređem, šest mlečnijeh preletim putovah, velju sferu igrajućih šarah, koji vječno svijetla dviženja u pravilnim kolim' izvršuju koja im je ruka svemoguća načertala presvetom mudrošću.

baci s vedroga zapada svoju hitru i plamenu str'jelu na kristalnu krunu Čamalara, tako trenu besamrtni angel na svijetla i ognjena krila k nebu sjajnu i tronu višnjega među svoje blažene likove: mene uze pod zefirna krila i unese u

“ „Istočniče sreće besmrtnijeh i nadeždo prava i svijetla usopšijeh u bezdne mirovah, kojijema slijepo mrtvilo ne da poznat velikoga tvorca otečesko blagoutrobije, - reče

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Tamo se — vaj, bez mene! — događaju velebna svijetla zbivanja! Pod plavim djetinjim krevetom protjecala je ponornica: korablja na rječini vremena.

I već se gubi nada. Ali onda se pojavi tačkica svijetla: trapamo, basamo, za njom, ne mareći što obijamo stopala i što udaramo čelom, o hridi; zaneseno, mjesečarski srljamo za

Ona stalna, duboko urezana svijetla i sjene koje je naslikao umjetnikov kist bila su jača od realne svjetlosti i realne sjene, i, u sukobu tih svjetlosti

Vjerujem da bi volio da mu bar jedna od tih pjesmica „ugleda svijetla” nego ma šta na svijetu. Za jednu objavljenu pjesmicu od osam stihova sigurno bi pristao da mu prekonoć izgori i vila,

I to se osvetilo. S početka je ipak izgledalo da se pojavljuju neke tačke svijetla. Najprije je upitan brijač. On je potvrdio da je nestali između pola šest i šest povirio u njegovu brijačnicu, ali je

Kosa mu je tako silno svijetla, slamasta, sva šuštava od sunca, da je čisto šteta što je sâm lišen radosti da je vidi. A prilično je veseo.

I ne mogu se oteti dojmu da mu je glava tako svijetla i žuta od silnih količina sunčeva zraka koje je upila u se još od najmlađih dana.

Tek jedan prozorčić visoko nad krovovima, bio je osvijetljen — žuta četvorina, svijetla, izdvojena u noći, za kojom neko umire ili se neko rađa. Sutradan sam otputovao, ne čekajući odgovore na moja pisma.

* Samoća, i pučina noći preda mnom. Ničega nema. Ni ljeskanja varljivog svijetla u daljini ni lepeta kakvog bijelog krila. Ničega, do ravne plohe zida pred mojim očima i beskrajne pučine noći preda

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

da vedri, a kad dođoše u uvalu, nađoše je još zanjihanu: oko rata joj buči more, no nema one prvašnje sile, a mjesečeva svijetla zelenkasta pruga iz otvorene pučine igra na valovima i dopire sve do na žalo. —Počekajmo još! — veli stari ribar.

Jakšić, Đura - JELISAVETA

Jer ja ti, starče, rado ne slušam Govora praznog dugi beznačaj!... VUJO: A bog š tobom, svijetla gospođo! Ko me more čut prosto mu — neka mi čuje razgovor! A ne more li?... Nek’ uha čulo prstom zaptije!...

— Ko čeka, znaš li? VUJO: I reć ti šćadijah — al’ ti me zbuni, svijetla gospođo, i riječ mi prekide. — Neki čojek, dijete li?

Vujo!... (Vujo ulazi.) VUJO: A što ćeš sa mnom, svijetla gospođo? JELISAVETA: Je l’ bio ovde kapetan? VUJO: Sad maloprije, tu se sa Serdarovićima razgovaraše — et’ tu,

KNEZ ĐURĐE: Neka ulaze! JELISAVETA: A ti izlazi, Stara drtino! VUJO: Odavna i stojim, svijetla gospođo, pa sam ti i dodijâ... Hajd’! hajd’! otis’ću ja... al’... (Za sebe.) Ova ga je progonila, onako sijeda i stara!

Jedanput baš u boju.... JELISAVETA: Dost’! Kazuj što si došao? VUJO: Došâ sam... došâ... al’ pravo da ti kažem, svijetla gospođo!... Došâ sam gospodaru nešto kazat... KNEZ ĐURĐE: Kazuj šta je?

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

dugim jadom i čemerom, samo suvo uzdahnu i krenu s trga, vodeći pogruženo na privuzi steonu kravicu, čija se plava, svijetla dlaka, mrkasti roščići i oblo, puno vime izmeđ bjeličastih i mesnatih krakova jedva raspoznavahu u suvoj i oštroj

I Turci bi se i čaršilije divili I čudili zgodi i bogatstvu Reljinom, a u njegovoj duši dizaše se slast i toplina, svijetla i meka kao neznana pjesma bez riječi što se diže od zagrijane zemlje, i mirišući veže se sa nasmijanim nebom proljetnim.

Iz razdrobljenih, ispremetanih, oblačnih komada, kao iz rapavih, planinskih pećina, izbija otvorena, svijetla crven poput raspaljene vatre usred crne, burne, jesenske noći.

P. Kočić Čista, svijetla sudnica. Po zidovima vise slike velikih ličnosti. Na desnoj strani od vrata, kraj prozora, sto, na lijevoj takođe sto.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Pa oduši i za neko vrijeme nastade tajac i zavlada snježana, velika tišina, ozbiljna, neoskvrnuta i bijela kao i svijetla pojava noćašnjega novorođenčeta. Ali ona ne može da savlada baštinjene Radine navade i nagone.

Mjesečina usrlja u sobu i prostire se po njoj a noć je laka, svijetla, sa tamnomodruškastim dugim sjenama napolju, šapatljiva...

Šantić, Aleksa - PESME

Ovdje ću stati, Gora će meni pokoja dati. Gora je vazda primala one Što ljuto pate i što ih gone. Noć je svijetla, meka i plava; Miriše zemlja, miriše trava. Popale sjenke, a kao srma Planinski potok teče iz grma.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

No ču li me, vjeran slugo Lazo! Danas petak, a sjutra subota, prekosjutra svijetla neđelja, poći ćemo u lov u planinu, pozvaćemo stara Jug-Bogdana, s njim će poći devet Jugovića; ti ne idi u planinu,

Prođe petak i prođe subota; rano dođe svijetla neđelja, care pođe u lov u planinu, i pozvaše stara Jug–Bogdana, s Jugom pođe devet Jugovića, otidoše u lov u planinu.

rukama igla od biljura, puni zlato po bijelu platnu; kada viđe četu iz planine, — oni vode svezana junaka kod njegova svijetla oružja — ispred sebe đerđef oturila, dvije mu je noge podlomila, pa je sobom bila govorila: „Bože mili, čuda velikoga!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti