Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Podavio bradu, pa gricka, vidi se: nešto krupno misli. Najzad reče: — Sad, nijesi ga ubio, nijesi!... Ali kako ćeš svijetu reći zašto si pucao na nj?... — Kazaću: zato što ga mrzim! — Ali to nije pametno... — Ja ga od istine mrzim!
Ej, kako bih ja voleo da imam koga ženiti ja udavati!... Samac sam ti u svijetu. Nikog svoga do boga, koji jedini vidi moje želje i moje srce!... Sve bih dao da me samo hoće ovi svijet razumjeti!...
On uđe u odaju, istina nešto bled, ali miran i odlučan. — Je li ti, more, — reče Turčin. — Ti baš naočigled cijelom svijetu jatakuješ hajducima? On mu gledaše otvoreno u oči, pa reče: — Ja ne jatakujem.
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Kad se Ninko poslije nedjelju dana vrati iz Biograda, nije mogao naodgovarati svijetu. Pričao je mnoga čuda što je vidio u Biogradu, da mu jedva vjerovasmo.
” — A da, vesela drugo, gladno i žedno u tuđem svijetu! — Pa guraj djetetu kolače i druge ponude u ruke i u usta. A na njoj slaba promjena.
U to doba Mara posta još zamišljenija. Čudnovato se poče ponašati. Sjedi neki put s nama. Ćereta i priča šta ima po svijetu, pa onda skoči; samo što rekne: — Treba raditi! — pa nas ostavi, a mi blejimo za njom.
Sad me ništa više ne boli! To bješe pošljednja njegova riječ! Prošlo je od to doba dosad šest godina. Ja sam lutao po svijetu, dok me naš rat ne pozva kući. Pri svršetku dobijem zapovijest da idem u B. Morao sam proći kroz moje selo.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Još je dodao: da joj je on, Petar, sad i mesto oca, i matere, i deteta. Gde ima nešto lepše na svijetu? „Čuvaj to“, kaže, „takve žene, sa neba, kao kuskuni, ne padaju, budalo!
Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše
— Rđo, zarđala, zbog tvojih mačjih lopovluka ostaću sam na svijetu, jer kao što vidiš, vozim te da te bacim u vodu — gunđa Trišo i okreće se džaku.
— Lav čeka medvjeda Na čuvenim vašarima u mjestu Prevarantovcu prodaje se sve na svijetu i vara se i podvaljuje na sve moguće načine.
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
tako ti tvoje mladine, ti putuješ po cijelome svijetu, pa u tvome putu viđaš i moga dragoga, naredi i odredi da se sad odmah bar imenom zovne’.
Matavulj, Simo - USKOK
— najbolje bilo da ostadoše Francuzi, iako su bezbožni! — Ostav’te sad to! — viknu konte Pjero, koga ništa na svijetu ne mogaše tako naljutiti kao pohvale Francuzima, koje često slušaše u građanstvu... Prođ’te se poznijeh riječi!
i kćeri, što pod bremenima ponizno iđahu za njihovim stopama, prikazivahu muku živovanja, kakvoj teško da ima jednake na svijetu! Što se većma penjahu, nebo bješe sve većma natušteno i kao da se spuštaše.
učevan, a zanago i meni bi blago bilo kad bi ti ovijeh dugih zimnjih noći pored mene vako sjedio i pričao mi kako je u svijetu, a osobito kako je bivalo u stara vremena.
Što će mu dva? — pita Šuto. Njih dvojica zadugo pušahu ćutke, pa knez započe: — Šta misliš, Janko, ima li đegođ na svijetu zemlje i naroda kao što je ova naša? — Ja to ne znam, kneže, jer ne poznajem vašu zemlju.
Što je to tvrda čapra, toga više nema na svijetu! Kad je ležao u najtežim ranama, kad svi mišljasmo dođe mu kraj, on se kezio kao ovo sad!
Jer, što je njemu bog dao veselo srce, ni toga već nema na svijetu! Ako ćeš da se smije od sada do zore, sve ovako... A-nu, ljubavi ti, Stijepo, udri u smijeh.
Eto tako prođe slavni Marmon. — Zamrmonja, bogme! — reče Stijepo. — Slavni zaista inače, u drugim bitkama po svijetu! — reče Janko. — A utoliko je vama viša slava. — On se zatvori u Dubrovniku, očekujući novu vojsku. Tako čusmo.
— Eto, Janko, kada te bog poslao i kad si toliko učevan i znaš jezike, pa da zapišeš i naše dobitke, da se u svijetu znaju! Stevo nastavi: — Vladika vam reče da se Francuzi i Rusi čarkaju i da se očekuje glavna bitka.
Vidje li još gdje po svijetu ovakvog bogastva i raskoša! — Ta ima siromaštva svuda, ali, po duši, teško da ima gdje višeg i manje zasluženog!
znaš, iako u Crnoj Gori ima zla svakojega i nereda velikoga, ima, vaistinu, i dobra, kakva nema, može biti, u bijelome svijetu, ima ljubavi bratske i sloge u brastvu!
— Tako, sve s koljena na koljeno. — Bože, svašta li ima u svijetu! — reče Stane. — U nas djeca muška sve dijele. — Tako je i pravo. — A je li što sestri otac dao? — pita Krcun.
Sam bog zna koliko se puta, tobože, topio i uvijek, čudom njekim, spasavao i šta sve po svijetu nije vidio, čega se ni u snu ne priviđa! Mlađi su ga rado slušali i hvatali u laži.
Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
Znači, još se živi, radi i putuje po svijetu. (glas iz Detinjstva) Čim iziđe iz tih, omamljujućih uspomena, iz lirske omaglice koja daje blagost i sjaj
(U svijetu moga deda) Kroz dečje noći, i kroz ceo život, razlila se ta blagost koja kao da i nije od ovoga sveta, koju smo naslut
Sve je znao čestiti starac, i sve na svijetu bilo je onako kako je duši dobro. (Priča o velikom čobaninu) Ko zadovolji istinu duše, i dečju potrebu za čudesnim,
E-eh, samo je odraslima dano ono što je najlepše na svijetu. (Naši gone jazavce) Sećanje na draga lica i čežnja za nepovratnim plamen je koji zagreva Ćopićevu lirsku priču.
trešnju i u njenim granama ponekad brižna jeda, ponekad raspričana strica, moje vječite i vjerne dobrotvore u ovome svijetu koji sve više osvaja zima.
pronaći može kida nas i usrećuje: Minulo je od tih neveselih dana već skoro pola vijeka, deda odavno nema na ovome svijetu, a ja još ni danas posigurno ne znam kakve je boje slez.
Sve je na svijetu tužno i ničemu se ne vidi pravi lik ni jasan izvor. ( Pusto bostanište) Zemlja je lepa jedino kao kolevka za snevanje
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
i obožava vas za vaše rodoljubive misli, nego mu je malo žao što još prostije srpski ne pišete, jer on misli da na svijetu nema ljepšega jezika od našega narodnoga...
Dosta veliko mesto, sa vrlo preduzimljivim srpskim stanovništvom, »najveće srpsko opščestvo na svijetu« kako ga je Vuk Karadžić nazvao još 1817, na zgodnom geografskom položaju, u centru Srpstva u Ugarskoj, nedaleko od
Tu je, kako sam veli, na svoju »veliku i nezaboravljenu žalost poznao, da ima na svijetu još i više nauka osim našega psaltira i časoslova«.
svojoj, rekao je sam: »Da ja one vrijednosti našijeh narodnijeh pjesama, koje su Grim i Gete i Kopitar u njima našli i svijetu je kazali, nijesam poznavao ni onda kada sam prvu onu knjižicu štampao, to je cijela istina...
Milićević, Vuk - Bespuće
I u tome svijetu on je proveo toliko godina, umirao, trunuo zajedno s njima, živeći kao i oni. Poznavao je te ljude po odijelu, šeširima,
razočaranog čovjeka, kako je on sebe zamišljao, on nalažaše u sebi jedno čudnovato ružno biće, puno zlobe prema svijetu i životu, sebično i jadno svome rođenom zlu. On se zaprepašćavao, čudio, pitao: „Otkuda ovo meni?
Ona se osjećaše sama, sasvim sama, uz neuračunljivog oca, bez majke koja se negdje izgubila u svijetu i o kojoj nije ništa čula.
Radičević, Branko - PESME
Pa tako se levo, desno Po svijetu lupam, Sve je usko, sve je tesno, Da l' ću što da slupam? Ko zna de će još isteći Taj nemirni život moj, De će
divno, Pa se maša u zlaćana njedra, Otud vadi ono sunce jarko, Pruži njega više gore čarne, Pokaza ga cijelom svijetu.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Pišem, dragi moj Zijo, a nisam siguran da i mene, jednom, ne čeka sličan kraj u ovome svijetu po kome još putuje kuga s kosom.
“ Umnožavaju se po svijetu crni konji i crni konjanici, noćni i dnevni vampiri, a ja sjedim nad svojim rukopisima i pričam o jednoj bašti sljezove
O njima ne mogu i ne volim da pričam. Osjećam samo kako se umnožavaju i rote u ovome stiješnjenom svijetu, slutim ih po hladnoj jezi, koja im je prethodnica, i još malo, čini se, pa će zakucati na vrata. Neka, Zijo...
“ Kako je na ovome našem šarenom svijetu većina stvorenja i predmeta obojena „i jest i nije“ bojom, to je s mojim djedom oko toga uvijek dolazilo do nesporazuma
Tuga da te uhvati. Minulo je od tih neveselih dana već skoro pola vijeka, djeda odavna nema na ovome svijetu, a ja još ni danas posigurno ne znam kakve je boje sljez.
— prati te vjerno, ustrajno, nijesi sam na svijetu, ne bojiš se vuka ni hajduka. Primičem se i pažljivo osluškujem. Ovo je upravo nešto za mene.
Radio je to tako smireno i udubljeno kao da je sam na svijetu, a ljudi oko njega, opet, nastavljali su svoj razgovor i piće ne obraćajući pažnju na njegov posao.
Pjesnik Buro spopade hartiju iz mojih ruku i zadivljeno potvrdi: — Rade, svega mi na svijetu! Djed samo poblijedi, lice mu odrveni i oči stadoše. Sad je još više ličio na nekog pravednika s ikone.
samo koliku je uzbunu po svim ovim selima digao onaj čiča s Međeđeg brda koji je, tobož, ustao iz mrtvih i prorokovao svijetu. Išlo se k njemu kao na ćabu, čak je i vladika slao pitanje na sveštenstvo.
— Odoše starci — gunđao je za njima moj stric lakom sjenkom tuge i praštanja za svu njihovu suvišnost na ovome surovom svijetu.
Negdje iza mene u ovome svijetu je selo Hašani, kuća mog ujaka i moje godine između sedme i dvanaeste, dani djetinjstva, stariji i mudriji od Kolumba,
Šta je ovo, zar se još uvijek nisam konačno razbudio? Na ovome svijetu, izgleda, nema u isto vrijeme mjesta i za bombardere i za opčinjene dječake, koji rone ispod sjenki i nešto traže kroz
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
KUĆU DA IZGORE MIŠI 282 KAKO CIGANIN NAUČI KONjA GLADOVATI 283 DOBRA HVALA 284 DVIJE LjENŠTINE 285 GLUVI VUK 286 SVIJETU SE NE MOŽE UGODITI 287 BELEŠKE O IZVORIMA I PRIPOVETKAMA 288 IZVORI 289 PODACI O PRIPOVETKAMA 291 SRPSKE
i Turčin« I »Slobo iže ali sirca niže«; u dodatku ka broju 95: »Zašto u ljudi nije taban ravan«, »Šta je najgore na svijetu?
kako svane braća oko dvora i dalje, pa traže traga da l' se štogođ znati može kud je ona sila otišla, ali ništa na ovom svijetu nije se moglo doznati Kao da nije ni dolazila.
Carević uzme pero te pođe. Putujući opet po svijetu dođe u drugu veliku varoš i idući kroz varoš poviče opet jedna đevojka sa čardaka: — E ti, careviću, odjaši konja pa
Onda carević uzme perce pa pođe tražiti BašČelika. Putujući tako za dugo po svijetu dođe u treću varoš, kako uđe u varoš, al' eto ti đevojke pa poviče sa čardaka: — Odjaši konja pa hodi u avliju!
Carević uzme perce i pođe tražiti Baš-Čelika. Putujući po svijetu od grada do grada tako sve dalje i dalje najposlije nađe svoju ženu u jednoj pećini.
Ona je bila bjelja od snijega, rumenija od ružice, sjajnija od sunca, da se take na svijetu rađalo nije niti će se rađati.
Ona pusti glas po svijetu da će u taj i taj dan, na tome i na tome mjestu biti trkija, pa koji je mladić na konju preteče da će biti njegova.
Ovo se u malo dana razglasi po svemu svijetu, te se prosaca skupi hiljade na konjima da ne znaš koji je od kojega bolji. I sam carev sin dođe na trkiju.
U snu se zaljubi u nju tako silno da, kad se probudio, odluči ići po svijetu i tražiti je. Kad se dobro spremio n uzeo dosta novaca, pođe na put.
sinko, — veli ona njemu — ti si dosta sad jaki, više ti ne treba moje hrane, odsad ćeš moći i bez mene živjeti; idi po svijetu pa radi, te se hljebom hrani; ali prije nego se rastanemo, moraš me svojom rukom ubiti. — Sačuvaj bože!
Tu sad prvu vidi svoju dragu, koju mu je dao u podzemaljskom svijetu starac laktobradac. On je nju poznao, ali ona njega nije.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
u dolji — treperi more, bijele se jedra sjajna ko dan, to plovi Mačor kapetan; vije na vjetru zastavu ratnu, po svijetu traži ribicu zlatnu.
“ Pjetlić i Mačak u domu bijelom živjeli složno, šapa uz krilo, drugarstva takvog na svijetu cijelom niti će biti niti je bilo. Kakav je Mačak Pjetliću drug znalo se šumom uokrug.
Svraka me i sad po svijetu traži A gdje se krijem — ti joj ne kaži. CRVENI VRABAC Za šumom tajnom, čarobnom, negde u kraju neznanom, Crveni
Od priče, najzad, pjesma se pravi, drugarstvo tvrdo po svijetu slavi. U zemlji Vrapca Crvenoga na cvjetnu granu slavuj pao i punim glasom od srca svoga, pjesmicu ovu zapjevao.
Žarko i Žuća, pjesmica kaže, Crvenog Vrapca po svijetu traže. Sa grane cvjetne pjesma se digla, do Vrapca dobrog ubrzo stigla.
Što god je ljeto bogatstvo dalo, u moju torbu sada se zbralo. Eh, to će biti pogača slavna, U svijetu cijelom nema joj ravna!“ Diže se Ćosa, govori: „Eto, nosim u torbi čitavo ljeto, sada sam pravi div.
Jednog dana, ispod krošnje drage, zauvijek se raziđosmo, druže, po svijetu, k'o rakova djeca, sa bajkama, rđavim oružjem. Osta orah, u sumračja mlaka šumi laži malog čarobnjaka.
Od kuće sam već nedjelju petu u Bihaću, u daleku svijetu. Da li me se sjeća dobri Žućo, je l' Šarulja telence dobila, šta li rade jaganjci i ovce, da l' su zdravi Dorat i
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Grdni dane, da te Bog ubije, koji si me dao na svijetu! Čas proklinjem lanski po sto putah u koji me Turci ne smakoše, da ne varam narodnje nadanje.
Vrana vrani oči ne izvadi; brat je Turčin svud jedan drugome. Nego udri dokle mahat možeš, a ne žali ništa na svijetu! Sve je pošlo đavoljijem tragom, zaudara zemlja Muhamedom. VOJVODA BATRIĆ (knezu Radu) Imaš razlog, ali ne toliko.
Neki jedan, to je kâ nijedan, nâko da je više mučenija. Vražja sila odsvud oklopila. Da je igđe brata u svijetu da požali, kâ da bi pomogâ. Pomrčina nada mnom caruje, mjesec mi je sunce zastupio. Uh, što mislim, kud sam zaplivao?
KNEZ JANKO Rašta ti je srce ponijela? VUK MANDUŠIĆ Ima rašta, rugaš li se zbilja? Rašta drýgê nema na svijetu! Da nijesam s Banom Milonjićem devetorostruko kumovao, bih mu mladu snahu ugrabio, pa s njom bježâ glavom po svijetu.
Da nijesam s Banom Milonjićem devetorostruko kumovao, bih mu mladu snahu ugrabio, pa s njom bježâ glavom po svijetu. KNEZ JANKO Ne đetinji, kukala ti majka! Zbilja ti je pamet svu popila.
To mi katkad starcu budi kosti, spomene ih na mlade godine. VLADIKA DANILO Ljepše stvari nema na svijetu nego lice puno veselosti, osobeno kâ što je kod tebe: sa srebrnom bradom do pojasa, sa srebrnom kosom do pojasa, a
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Sunce sa istoka gledalo je toga časa po svijetu više toržestvenih skupovâ — možda — ali skupa, prostije i uzvišenije prirode ujedno, sunce toga časa grijalo nije.
gusti mrak pod očevim krovom; smiješno im je bilo skučeno znanje i olako ocjenjivanje svijeta i novijeh prilika u svijetu koje se za trpezom čujalo uvijek sa istim riječima.
Takovo što rijetko se možda u svijetu događalo. Njihov učitelj znao je e će mu ih brzo iz ruku istrgnuti, s toga ne gubljaše ni časka vremena.
„A rašta? Govori!“ naredi Vladika. „To je podavno bilo... Kazaću ti nasamo ali, tako mi svega na svijetu to nije pritrunilo u ovoj nesreći... A ti, eto, znaš sve i što je skriveno...“ „Govori, more, govori sad; kazuj sve!
A danas zar ti je lakše? Nijesi li kao grana odsječena... daleko od svojijeh, u tuđem svijetu, pod tuđijem krovom, drukčiji ljudi, drukčiji običaji.
Janku je bio red da se s momčađu sastaje, jer ga svi pažahu, i milo im bješe da im priča o svijetu. On je davao volju za nevolju, koliko je mogao, pokazivao se veseo, e inače se bojao da ne oda što mu je na srcu.
Serdaru se zarosiše oči, jer toga gvozdenoga junaka, ništa na svijetu nije tako diralo kao Stanine suze, kao što ga je ona, mimo ikoga, mogla razvedriti i razveseliti.
Zar ti je milo da te i drugi čuju osim mene? Kaži što imaš, ama meni kaži, a ne bijelu svijetu!“ „Nevolja mi je, čoče!“ odgovori ona nižim glasom, ali istim naglaskom.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Kud se gođ okrenuo, svud te sreća pratila! Kud hodio, srećan bio! Lijepi glas po svemu svijetu nosio, kako što nosi pčela po medenom cvijetu! Nada te se ne našlo junaka! Ni za kamen se zaludu ne dohvatio!
Na sveto Nigdarevo. O svetom Nikad. O kukovu dne. Onoga sveta, prvog vašara. Platiću ti pola na onom svijetu, a pola kad se vratim. 2) ŠALjIVI Ako je i skupo, ono i ne valja. Boli ga zub pa ramlje.
— Svitu nit’ nadrobi, nit’ nasoli. — Niko ne može natkati mahrama, da cijelom svijetu usta poveže. — Komu vašar kapu kupuje, onaj će ići gologlav. — Teško onome po komu se svijet svijesti.
— Mi starimo, svet se podmlađuje. — Na mlađima svet ostaje. O ČOVEKU — Čeljade na svijetu, kap na listu. — Od povoja bez pokoja. — Drvo je drvo, kam je kam, a čovek je i drvo i kam.
— Bolje s bratom bratovati, nego s pašom pašovati. — Da je igdje brata u svijetu, da požali kao da bi pomogao. — Prava braća bez aršina čohu dijele. — Brat je mio koje vjere bio.
Bolje zlato i poizderato, Nego srebro iznova kovato. Bolje j’ imat’ komšu prijatelja Nego brata u bijelu svijetu. Bolje ti je jednom poginuti, Nego uvjek tuđina dvoriti. Bolje ti je izgubiti glavu, Nego svoju ogr’ješiti dušu.
! — Zlo, ćerce! mudri se po jednom mogu prevariti. 16 Pitala lisicu šćer: — Ima li, majko, iko na svijetu od nas pametniji? — Jesu, ćerce, oni te se našim kožama zimi ogrću.
— Onu koju ne znadu. 9 Pitali momci i đevojke seoskoga kneza: — Što je najskuplje na onome svijetu? — Obraz, ko ga zna cijeniti. 10 Pitao sin oca: — Koji ugalj najžešće opeče? — Potajni.
— Da te, sinko, očuva od dušmana, a ne zavadi s prijateljem. 12 Pitao sin oca kad je pošao po svijetu: — Na što mi treba najviše paziti? — Na strah božji i na stid ljudski.
— A ko ti je brat? — Ko me mnogo ne pita, već brzo daje što može. 18 Pitao sin oca: — Ko je najsrećniji na ovom svijetu? — Oni te se nije rađao. — I još ko? — Oni te se neće rađati.
Idući tako po svijetu dođe na konak nekakome terziji. Kad poslije večere terzija uzme svoj posao i stane šiti, gost mu se potuži kako ga
KORNjAČA Srblji pripovijedaju da je čovjek (prije nego je kornjača na svijetu bila) umijesio pogaču i ispekao kokoš, pa sjeo da jede, a u taj čas rupi kum njegov na vrata, a on onda brže bolje metne
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
ERO I TURČIN. 12 VIII. SLOVO IŽE, ALI SIRCA NIŽE. 13 IX. ZAŠTO U LjUDI NIJE TABAN RAVAN? 14 H. ŠTA JE NAJGORE NA SVIJETU? ILI PIJAN SRBIN I GLADAN TURČIN. 15 XI. MEĐED, SVINjA I LISICA. 16 XII. ĐAVOLSKA SLANINA.
221 26. SLOVO IŽE, ALI SIRCA NIŽE. 222 27. ĐAVOLSKA SLANINA. 223 28. ERO S ONOGA SVIJETA. 224 29. ŠTA JE NAJGORE NA SVIJETU, ILI PIJAN SRBIN I GLADAN TURČIN. 225 30. ERO I TURČIN. 226 31. ERO I KADIJA. 227 32. HOĆE VODENIČAR U VOJSKU. 228 33.
I tako ostane i do danas. H. ŠTA JE NAJGORE NA SVIJETU? ILI PIJAN SRBIN I GLADAN TURČIN. Razgovarali se Turci u kavani: šta je najgore na ovom svijetu.
ŠTA JE NAJGORE NA SVIJETU? ILI PIJAN SRBIN I GLADAN TURČIN. Razgovarali se Turci u kavani: šta je najgore na ovom svijetu. Jedan veli: Zla žena; drugi veli: Zla godina; treći veli: Zla ćud i t. d.
d. Dok jedan poviče iz budžaka: „Turske mi vjere! vi ne znate nijedan šta je najgore na ovome svijetu, nema ništa gorega od pijana Vlaa i od gladna Turčina.
44. Jaše tuta na bauri. 45. Jedan prut sve polje ogradi. 46. Jedna gruda voska cijelom svijetu dosta. 47. Jedna čaša masla svemu svijetu dosta. 48.
45. Jedan prut sve polje ogradi. 46. Jedna gruda voska cijelom svijetu dosta. 47. Jedna čaša masla svemu svijetu dosta. 48. Jedno veli: Svani, Bože; drugo veli: Smrkni, Bože; treće veli: Kako mi je, tako mi je. 49.
učinili te su se Srpske narodne pjesme na slavu naroda Srpskoga tako razglasile po svoj Evropi i po ostalome učenom svijetu.
Međed ga stane od toga odvraćati govoreći mu da je on još mlad i nejak, a u svijetu ima zlijeh zvjerova koji se zovu ljudi, pak će ga ubiti. I tako se dijete malo poumiri i ostane u pećini.
Dijete posluša oca, i idući tako po svijetu, dođe u jedno polje đe su se nekolike stotine plugova bile sastale te orali spahiji.
Onako trudan sjedne ispod jednoga visokoga drveta, da takoga u svijetu nije, i začuje navrh njega đe se dvojica u velike degaju, pa pogleda, kad li dolećeo vilenik i vila, i vilenik hoćaše
Ovo se čudo razglasi po svijetu tako da je na hiljade prosilaca od svakuda pristupljivalo, ali sve zaludu, i toliko sila mladića u jagnjad se prometnula,
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
A ovdje mogla bi piti sva čeljad što je ima na svijetu, i sva stoka što je ljudi drže, i sve zvjerke, i sve tice, pa ne bi otpili toliko da se pozna!...
“ Jeto, moj Ive, moje dite, kakvu ti novost donosim! Bakonja se zamisli. Kako se brzo sve mijenja u svijetu! Udaje se Krivica za Oškopicu, koji je, istina, stariji od njega sedam godina, ali koga je on, više odjednom,
strašnijem mukama, Brne predavaše školu, grđaše Bakonju i sav njegov magareći soj, Balegana i njegovo gotovljenje, i sve na svijetu, dokle mu bolovi ne oduzeše riječ. Tada mu se prepadoše za život, te poslaše do mladoga ljekara iz varošice.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Odatle mi je, možda, ostala za čitav život ta vječita dvojnost, ta osnovna podjela svega u životu i svijetu na zonu svjetlosgi i na zonu mraka.
Sad, kao da sam se našao nekako osiromašen, kao da sam samo dio sebe, dok su ostali dijelovi rasuti po bijelom svijetu, negdje tamo u dubinama Južne Amerike (a i još drugdje, posvuda!...), i usađena u meni strana i nepoznata tjelesa.
Pamtim, tu je bio postavljen odar pokojne majke, a kasnije djedov. Kad je umrla baka, bio sam već daleko u svijetu. Jednom je u našu varošicu zalutao neki nadvojvoda od carske kuće.
kao sićušni atom tvari u noktu malog prsta nekog ogromnog zvijera; koji, sa sebi sličnim bićima, u nekom višem, svome svijetu, sa vrućicama svojih žudnji i s ponorima svoga bola i s buktinjama svojih radosti, i sa svojim „beskrajno velikim” i
nego atom nokta nekog bića još višeg reda; a ovo, sa svoje strane, dolazi u isti takav odnos prema jednom još višem svijetu. I tako bez kraja i konca. Od tih zamišljanja hvatale su omaglice i ponestajao dah. Nejako tijelo svo je drhtalo.
Jedna jedinka. Nije umrlo sâmō načelo postojanja! Ali, ako umremo mi — e, tad je već stvar sasvim drugačija! Jer, na svijetu (uključivši tu, dakako, i svemir), ima svega izobilja, pa i beskonačno mnogo.
Eto, za mene je u djetinjstvu u tom dvorištu ležalo nedjeljno popodne; odatle se ono širilo po cijelom svijetu. Egidio je došao, prije mnogo godina, još sasvim mlad, kao trombonista u jednoj prekomorskoj opernoj stagioni, u
moćno same temelje našeg bića, i nije li to često po nas presudnije i posljedičnije od onoga što nam se događa u „svijetu vanjskih objektivnih fakata”? Do te mjere, da ponekad uzdrma i naš fizis, ugrozi i samu našu egzistenciju.
baza po mjestu, zaviruje u ribarnicu, razgovara o koječemu s dućandžinicom na pragu, zadirkuje Vinku da joj je momak u svijetu našao drugu curu; nosi u ruci svoje srdelice za ručak, samo što ne pjevuši ulicom!
umjetnosti s najviše tačke današnjeg razvitka čovjekovog opet silazi nizbrdo, tražeći svoje objekte i materije svuda po svijetu, po najudaljenijim zakucima Zemljine kugle, i spuštajući se na sve primitivnije stepene, sve do čovjeka koji jedva zna
Često sam puta kasnije, kad bih se u svijetu sastao s kim iz mog kraja, osjetio živu želju da upitam što se na koncu dogodilo s mojim stablom-grdosijom, ali sam se
Nikad se više nismo sreli. A volim se zabavljati zamišljajući kako ćemo se, kad-tad, opet negdje u svijetu sastati, letimice i zakratko.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
306 POP I PAROHIJANI 307 KUDROV I KUSOV 309 CRNOGORSKI POP 310 DVA POPA U CIJELOM SVIJETU 311 POMIRUCKA I — POMRIJE SVIJET 312 TESTAMENAT 313 UTOPIO SE POP ŠTO NIJE RUKU DAO 314 PRAVOGA, BOŽE!
Kad to starac vidi, digne se pa otide po svijetu. Idući tako, namjeri se na jednoga gospodina (a to je bio vrag). Ovaj ga pita šta traži, a starac mu reče da bi služio
— Kuda ćeš ti? — upita otac. — Kako kuda? Idem sa pobratimom glavom po svijetu, kada ga ti ne htjede darivati onako kako je zaslužio.
prevaren, ama je zatvrdo držao da ga žena nije prevarila, pa se brže-bolje preobuče u siromaške haljine i ode glavom po svijetu. Kud god je hodio, dođe u Stambol, ama kako će sad da se sastane sa sultanijom?
otidu braća oko dvora i dalje, pa traže traga da l̓ se što gođ znati može kud je ona sila otišla, ali ništa na ovom svijetu nije se moglo doznati kao da nije ni dolazila.
Carević uzme pero te pođe. Putujući opet po svijetu, dođe u drugu veliku varoš i idući kroz varoš, poviče opet jedna đevojka sa čardaka: — E ti, careviću, odjaši konja pa
Onda carević uzme perce, pa pođe tražiti BašČelika. Putujući tako zadugo po svijetu, dođe u treću varoš. Kako uđe u varoš, al̓ eto ti đevojke pa poviče sa čardaka: — Odjaši konja pa hodi u avliju.
Carević uzme perce i pođe tražiti Baš-Čelika. Putujući po svijetu od grada do grada tako sve dalje i dalje, najposlije nađe svoju ženu u jednoj pećini.
— Istinita, tvrda, prava vjera, pobratime, — reče teta lija, i zakle mu se svim na svijetu da ga neće prevariti. Nato skoči najmlađi sin sa konja, povodi nože, zakolje konja, a lija, onako gladna, priskoči i
Još i na to ću te mjesto odvesti i, tako mi svega na svijetu, ako se i tuj prevariš, radi što god znaš, a ja ću otići bestraga, da me nigdar više svojim očima vidjeti nećeš.
— Da, zaspao, — veli lija — već je pola godine kako si na onome svijetu, nesrećniče. Jesam li ti rekla da ne iješ na putu do kuće mesa, jer će te ubiti, a ti me opet nisi poslušao?
da si ti čoek siromah i da nas ne možeš hraniti, nego ja ću uzeti jednoga konja, jednoga psa, i jednu sablju, pa odoh po svijetu: mlad sam, zelen sam, pa đe mi glava, tu mi hrana.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Zar na svijetu ima išta jačega i vrijednijega mimo njih? A braća okupljaju živinu i naredni su da dalje krenu. Oni tek što su granicu
A braća, kad im nije na oku, grđe predaju: u nepoznatom su svijetu; idu po noći po onim mračnim i tijesnim ulicama: može da ih negdje iz busije napadne i u trenu oka smlati ili ubije.
Ali on i u tuđem svijetu pušta maha svome mladićkome životu i bezbrizi, pa, upoznavši se ubrzo s nekim od iseljenika, podalje od nje, veselo im
Tuđa žena na italijanskome jeziku priča joj svoju nesreću. Umrlo joj dijete u putu, a ona ide dalje, da u tuđemu svijetu potraži svoga čovjeka.
Što ti je? Ne bješe se udavati... Znala si što te čeka! — Udaju se i druge! — reče ona kao za se. —Tako je u svijetu... Ma pusti me još malo ovako! Marko se zbije do nje na trupić i ne pušta joj ruku iz svoje, već je jače stiska.
To je dobar čovjek; poznavali smo se iz djetinjstva — blagosloveni oni dani! Poslije je pošao po svijetu, nešto stekao i nastanio se u selu. Ali, gonjen željom za školjem, napravio je i ovdje kućicu...
, , —A kuda su vam djeca? —Raštrkaše se jedno za druim po svijetu... Ko zna gdje su sada! Antica časom umuče, no zatim odmah nastavi: — Nije mi žao što odoše: neka živu svojim
zalogaja, a večeravši tek osoljeno divlje zelje i noći besane, ugrožene mišlju da joj sin oskudijeva u nepoznatom, tuđem svijetu.
Neka ga, moj je! — i kune se da je nevina svime što je na ovome i na onome svijetu. —Tvoj čovjek nema uzroka reći neistinu, — opazi sudac. — Biće mu se pričinilo, uvrtio u glavu...
—savetuje ih Pavle. — Da, zajedno, — nastavi. — Najbolje je tako, pošteno, pa se ne boj!... Svijet kao svijet! Ko će svijetu usta zapušiti?... A znaš, Ilija, — okrete se k njemu, — nije bilo boga mi onoliko koliko drugi divane.
” I zaboraviće me, kao da me nigda ni vidjeli nijesu. — A što ćeš, brate, — teši ga Lazo, — tako ti je u svijetu... Svako se tura naprijed kako ko može...
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Kam' blaženstvo u vazduhu? Be li svijet a pod zemljom? Sebi živi na svijetu, Svetu radi, ne nadaj se: Nema hvale po zaslugi Nit' života posle ovog!
Jakšić, Đura - JELISAVETA
RADOŠ: Aj, đeco, ostario sam, vrlo sam ostario, pa i ne vidim; — a i šta će onome koji je sto godina po svijetu izdajstvo, prijevaru, mrzost i laž gledao — šta će mu vid? Bolje da oslijepi...
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Samo ostade zloglava Kalasura koja od malenih nogu trči po selima od kuće do kuće i uvijek svijetu govori da nešto traži.
— govorio je sam sebi i brzo ga je svlačio. Nešto svoga blaga što je bilo u svijetu, na maslu i na izvoru prignao je kući, da zametne i rasplodi, ali mu se nije dalo.
Konj mu je kao ala! Kad ga uzjaše, zavrišti i zakopa nogama. Razmitio ga je, i voli ga više nego išta drugo na svijetu. Još ima jednog psa. To mu je, kako kažu težaci, sva sermija i rodbina. Eno mu se već vidi kuća kroz voćnjak!
— Jesam. A što je tebi za tim? Što sam prepatio, ne kazujem svijetu! — izdera se osorno, odboči na laktove, spusti obrve, pa se udubi svom snagom u nekakve crne misli i ukočeno se
A kad se Srb u meni napiri i nadme, nema tog carskog kantara na 'vom svijetu koji bi me mogô izmjeriti!!! Sudac (u sebi): Ovo je čudnovat stvor.
'Odajući po svijetu i narodu, na svašto sam pazio i ovo sam uverčio: Pođeš li dolje kroz Lijevče, ispod Banje Luke, svakom je gotovo drugom
Ćipiko, Ivo - Pauci
Djed, baba i sestra pođoše. Sestra i na ulici još drži novac u ruci. Išli su čaršijom donekle zajedno, pa starci u svijetu izgubiše Petrovu sestru s očiju i ne pozdravivši se s njome.
Stric joj Petar veli: — Čisto da sam znao što sad znam, biva što svijet govori, — ali svijetu nije svaku ni vjerovati, — ne bih bio odnio im poruku Radivojevu.. . ne bih, pa eto... —A što to svijet veli?
Gdjekad, kad je zgoda, zagrije se i zamijeni je sa ženom; ono dođe nekako... pa je toga časa slađa od ičega na svijetu; gdjekad pak, čisto obe žene su mu u volji, te mu je teško lučiti jednu od druge.
A već je jedan sin Petrov nastradao u svijetu, na radnji: dinamit odnese mu oko. Kako se momče stidilo, pomisli Rade — kad ono kući dođe.
— Pusti! — ljuti se doktor. — Ne razumijem vas, uvijek o tome govorite, k'o da na svijetu nema ništa pametnijega. — Za nas i nema, — odgovori sudbeni pristav. — Bolje pijmo! — javi se k'o iza sna Ivo.
I ovako najmanje trpim, kao da se tuga rasiplje po svijetu, u neograničenome prostoru... Pa, zamislivši se časom, nastavi: — A što me na mahove mori, to je što se u životu
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
MATI JOVAN SUNDEČIĆ Djetinjstva nježnog u prvom cvijetu, Kad ne znah da li živim na svijetu; Pa kad mi najpre ko kroz tminu Poznanja iskra u duhu sinu: Čim li riječ stekoh zaupih zvati, Najprvo Mati, – najprvo
Šantić, Aleksa - PESME
Kunem vam se, ludi, svijem na svijetu, Što je bistre rose na gorskom cvijetu, Niko ne bi mogo naći kapcu jednu Tako milu, sjajnu, i čistu i čednu!
Ovdje vam svako bratski ruku steže — U tuđem svijetu za vas pelen cvjeta; Za ove krše sve vas, sve vas veže: Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta. Ostajte ovdje! ...
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Takva su i ova: Moja ruko, zelena jabuko! Snaho jelo, nenošeno zlato! O ti bane, oči obadvije, s kojim majka ide po svijetu, po svijetu i po žarku suncu!
Snaho jelo, nenošeno zlato! O ti bane, oči obadvije, s kojim majka ide po svijetu, po svijetu i po žarku suncu! Kad zabraniš u polju livadu, jal' je kosi, ja drugome daji, da ne biju slane ni šnjegovi po livadi
A tako mi moje vjere tvrde, dokle mene to veselje prođe, obojicu hoću objesiti o vratima grada Vučitrna, po svijetu da me ne sramote!“ Stade care kupiti svatove; skupi svata dvanaest hiljada, pak podiže niz Kosovo ravno.
Nuto kurve mlade Vidosave! Kad izdade ovakog junaka, koga danas u svijetu nema, to li mene sjutra izdat neće!“ Pa poviknu svoje vjerne sluge, uvatiše kuju Vidosavu, svezaše je konjma za
halaliti što će moje t’jelo ukopati; drugi ćemer nek se crkve krase; treći ćemer kljastu i slijepu: nek siljepi po svijetu hode, nek pjevaju i spominju Marka“.
Latini se hoće začuditi a onome srpskom odijelu: u Latina svašta na svijetu, oni mogu srebro pokovati, pokovati i srebro i zlato, sajaliju čohu porezati; ne mogu se doviti Latini gospodskome na
Na poklon ti kolasta azdija koje danas u svijetu nije: u našega ni jednoga kralja, ni će biti u cara turskoga; nosi, zete, te mi se ponosi!
Al’ kakva je Kosa Smiljanića! Što je zemlje na četiri strane, da je ljevše u svijetu nema, i narasla cura za udaju: sad je Kosi dvanaest godina, nagojila lice za ljubljenje; al’ zaludu, sladak pobratime!
“ Majka Anđi onda progovara: „Bre, ne preši, moja šćeri draga! dok vidimo ko je i otkud je, što li iđe tako po svijetu“.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— Ehej, narode čitavoga globusa, pogledajte moj šešir! Od približno dvije i po milijarde ljudi na ovome svijetu baš niko nije primijetio znamenitog šešira.
— A ja i Žuja čekaćemo hiljadu stotina i pedeset godina! — glasno se prodera Nikolica kao da je kazao najveći broj na svijetu. — A ja ću se na drvetu i oženiti, pa kad li te moja djeca pojure štapovima kroz Gaj! — zaprijeti Stric.
To će biti najljepša koliba na svijetu. — Istu, istu! — zagrajaše dječaci. Čak se i Jovanče složi: — Nema bolje od Žujine. Na posao, momci!
Ta zato poljar i postoji na ovome svijetu da pripazi da mu dječaci ne puštaju stoku u tuđe usjeve, da ne kradu voća, da ne love riba, da ne preskaču živica...
Sad se poljar još više zgranu: — Striče! Zovete me stricom, ništa se ne bojite, šta je ovo danas? Otkad poljari po svijetu hodaju, ovo se nije desilo. — Učiteljica Lana rekla nam je neki dan da si ti dobar čovjek i pravo veliko dijete.
— Lunjo! Djevojčica podiže oči nimalo iznenađena. Činilo se da joj je svejedno ma šta se događalo na svijetu. — Lunjo, šta je to s tobom? — zabrinuto upita dječak i saučesnički je pomilova po kosi.
Sjedila je pored Jovančeta, tiha, srećna i zanesena, kao da su sami na svijetu. — Gle kako je danas krasna ova naša obavještajka! — prošaputa Đoko Potrk, uvijek osjetljiv na svaku ljepotu.