Matavulj, Simo - USKOK
— Sve je otišlo đavoljijem tragom otkad nas ne pokriva bandijera svetoga Marka, a osobito otkad vas sankiloti otrovaše svojijem duhom!
Vaistinu, valjasta Srblja, kao najboljeg Crnogorca! Evo ovi je s nama i sa svojijem barjakom uzimao Budvu, Novi, Cavtat, bio se na Kamenom, rvao se s carevima, pa sad mu se, zanago, čini, kao i meni da
Jer, ti znaš, za svakijem svojijem rane su pored srca, a za đecom posred srca! I to bješe milosni pomen đeci, ali, tvrda ti vjera, posad ako i nećeš čuti
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Onaj najmlađi jednako mišljaše za svojijem sestrama, i šćaše da ide da ih traži, ali mu je opet bilo i žao ostaviti svoju ženu, a i car mu to ne daše učiniti, i
U isti čas eto ti čuda! Doleti car zmajski sa svojijem zmajevima, car sokolovski sa sokolovima i car orlujski s orlovima, pa se s Baš-Čelikom strašno pobiju i mnogo se krvi
nanese sreća ispred jednoga velikoga dvora i džardina nekakoga prebogatoga čoeka, koji baš sjeđaše pokraj rijeke pred svojijem domom odmora radi. Kad ugleda sandučić, on brže zapovjedi slugama, te ga uhvate i donesu mu ga.
Potom ode svaki za svojijem poslom. Kad uveče dođoše kući, Grbo zapita kralja: — Gde ćemo spavati: On mu odgovori: Eto u mene ima tri šćeri, pa
Tako i učiniše. Odmah zatim polegaše. Dok eto ti kralja, pa odmah onijem svojijem šćerima, zakla ih i iziće. Potom Grbo ustade pa jami kraljeve čizme, obuče ih na noge, pa jami jednog brata na jedno
Kad to vide, Kravarić Marko reći će svojijem drugovima: — Braćo, hajte me spustite u ovu jamu, a ja idem tražiti starca, i tražiću ga dokle ga ne nađem, pa ma
Sad se naš Marko umiješa meću tičiće, i oni ga pokriju svojijem krilima tako da se nije moglo poznati da je on tu. Tek što su ga tičići sakrili, ali evo ti i njihove matere, tice
Kad je orletica vidjela svoje tičiće žive, zaradova se toliko da je svojijem čudnovatim glasom zakrečala tako da su sve gore odjekivale, a naš Marko uvukao dušu u se, pa ni mrdnuti od golemoga
ko žalostan, ne smije više u onom polju ostati, jer ako ko dođe viđeće da je ubio čojeka, pa se brže baci na konja i ode svojijem putem. Sve je to gledô onaj starac na drvetu, pa kad junak pobježe a on se poboja da ko ne naiđe onuda.
— Ja imam sedamdeset i sedam vještina — reći će lisica. Elem, kako mu drago, pođu svojijem putem i naiđu na jednu strvinu, đe su bila i gvožđa lovačka zapeta.
Žena svaka pred svojijem mužem kazivala, da mu oca poslužuje, ali u stvari nije bilo tako. Siroma starac da bi dokazao sinovima, da mu je nužda
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Praćen glasovima zvonâ, duhovnicima u odorama, dvadesetinom glavara i svojijem perjanicima, starac Vladika izađe iz crkve.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
i to će proći“. Putnik se nađe u čudu pa okrene svojijem putem. Kad se putnik poslije dugoga vremena vrati natrag, i došavši opet u ono selo dozna od seljaka da je car, čuvši
Kažu da sve ide sa svojijem pokrovom preko ramena. On se može provući i kroz najmanju rupicu; zato ne pomaže od njega vrata zatvarati kao ni on
Kad terzija to vidi, on svojijem nožicama, koje su mu se u ruci desile, dlaku presiječe, i kako se ona prestane micati, gost se odmah ućuti — i tako je
Idući po ulicama, gdješto bi se ustavljali, te su vila i čoroje igrali, a turica je jednako klocala svojijem zubima. BABA—KORIZMA U Risnu, na čisti ponedjeljnik obuče se kakav momak u ženske haljine i načini se kao đedova baba,
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Đevojka ga stane biskati, a Međedović ustavši polagano, raspali svojijem buzdovanom Brka u glavu; a Brko prstom na ono mjesto govoreći đevojci: „Eto ovđe me nešto ujede”; a Međedović opet
Đevojka stane na biljegu i svi prosioci narede se na konjma a ona između njih | bez konja nego na svojijem nogama, pa im onda reče: „Ja sam onamo postavila zlatnu jabuku, koji najpriđe do nje dođe i uzme je, ja ću biti njegova,
Tada on svoju zlatnoruku šćer odvede doma, a ženu priveže konjma za repove i naredi svojijem slugama te je tako odvuku do onoga mjesta đe su mu šćeri ruke osjekli i onđe je konji raskinu, te pasju dušu ispusti.
Kad sjutradan svane, krene se putnik dalje svojijem putem da prosi u kralja đevojku. Idući kroz planinu nađe čobana od one kuće đe je bio na konaku, i nazvavši mu Božju
Onaj najmlađi jednako mišljaše za svojijem sestrama, i šćaše da ide da ih traži, ali mu je opet bilo i žao ostaviti svoju ženu, a i car mu to ne daše učiniti, i
U isti čas eto ti čuda! Doleti car zmajski sa svojijem zmajevima, car sokolovski sa sokolovima i car orlujski s orlovima, pa se s Baš-Čelikom strašno | pobiju i mnogo se
joj on sve kako je i što je, a vila mu odgovori: „Ona ti je zatravljena i zamađijana, ma ja prije nego se dogovorim sa svojijem bratimom zmajem, ni | šta ti ne umijem reći.“ Onda ti vila nekuda poleće i dovede zmaja.
ga sreća ispred jednoga velikoga dvora i džardina nekakoga prebogatoga čoeka, koji baš sjeđaše pokraj rijeke pred svojijem domom odmora radi. Kad ugleda sandučić, on brže zapovjedi slugama, te ga uhvate i donesu mu ga.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
K'o pusta grana, kad jesenja krila Trgnu joj lisje i pokose ledom, Bez vas bi majka domovina bila; A majka plače za svojijem čedom.
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
preužasno bješe - stoput više Zemlje od Urana; sav nebosklon što mogah viđeti mir mirovah bješe napunio sa svojijem svijetlijem šarom. Iz njega se luče besamrtne na sve strane r'jekama sipahu.
i pjenije besmrtnih likovah počelo se bješe utišavat; već bijeli nebesni polkovi sve mostove bjehu napunili sa svojijem divnijem masama; svak se svome povraćaše stanu, neki pješkom, a neki na krila: nepregledne njihove stanove
Sve nek krače svojijem vremenom, koga vjenčah na besamrtije trenuć su mu v'jekah milioni. Koraci su moji božestveni, no ja mogu to nazvat
Treće jutro pozorišta strašna kad zaigra u polja nebesna, Adam s likom svojijem odstupi iz nesrećna boja pogubnoga sa dubokim duše pokajanjem.
Već su vjesi, sveti oblik pravde, zlom svojijem grdno prepunili, nagnuli ih k svojoj pogibiji. Dan četvrti sjutra će granuti na njih strašnim gnjevom nakazanja i
Stiks je carstvo zločestiva cara sa svojijem kipećim volnama i smolnijem smradnijem plamenom, s ledovima, s užasnim mrazima devetstručnim okružio vjencem: polu
U čas slovom mogućijem tvorca zemlja dobi hitro tečenije. Adam pređe nebesnu granicu sa svojijem žalosnijem likom; staviše ih pred vrata vječnosti. Evo Adam u plot obučeni sa podrugom u polja edemska.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Onaj najmlađi jednako mišljaše za svojijem sestrama, i šćaše da ide da ih traži, ali mu je opet bilo i žao ostaviti svoju ženu, a i car mu to ne daše učiniti, i
U isti čas eto ti čuda! Doleti car zmajski sa svojijem zmajevima, car sokolovski sa sokolovima i car orlujski sa orlovima, pa se s BašČelikom strašno pobiju i mnogo se krvi
Momak ga uze u ruku, zajaše ga i ode od cara. Kraj drveta podiže curu na konja, pa bjež̓ s njome svojijem putem. Teta lija ostala kao cura u carskome dvoru. E ne zna car šta da radi s njom!
Kad to vide Kravarić Marko, reći će svojijem drugovima: — Braćo, hajte me spustite u ovu jamu, a ja idem tražiti starca, i tražiću ga dokle ga ne nađem, pa ma
Sad se naš Marko umiješa među tičiće, i oni ga pokriju svojijem krilima tako da se nije moglo poznati da je on tu. Tek što su ga tičići sakrili, ali evo ti i njihove matere, tice
Potom ode svaki za svojijem poslom. Kad uveče dođoše kući, Grbo zapita kralja: — Gdje ćemo spavati? On mu odgovori: — Eto u mene ima tri šćeri,
Tako i učiniše. Odmah zatijem polegaše. Dok eto ti kralja, pa odmah onim svojijem šćerima, zakla ih i iziđe. Potom Grbo ustade pa jami kraljeve čizme, obuče ih na noge, pa jami jednog brata na jedno
OKLEN INGLESKOJ KRALjICI TOLIKE PARE Jedan car sjedio jednom sa svojijem sadrazanom na divanu, pa mu reče: — Ima li iko bolji i bogatiji od mene, kad ja svakom ko rekne kad prođe ispred
— Ja imam sedamdeset i sedam vještina, — reći će lisica. Elem, kako mu drago, pođu svojijem putem, i naiđu na jednu strvinu, đe su bila i gvožđa lovačka zapeta.
Kad sjutradan svane, krene se putnik dalje svojijem putem da prosi u kralja đevojku. Idući kroz planinu, nađe čobana od one kuće đe je bio na konaku, i nazvavši mu božju
I to će proći. Putnik se nađe u čudu, pa okrene svojijem putem. Kad se putnik poslije dugog vremena vrati natrag, i došavši opet u ono selo, dozna od seljaka da je car, čuvši
Jakšić, Đura - JELISAVETA
PRVI SERDAR: Živimo jošte mi! DRUGI SERDAR: Još su nam oštri mačevi! KAP. ĐURAŠKO: Reč vi je plam, braćo! Pa me svojijem ognjem sažiže, U duši strašan vihar podiže, Želje se lome po srcu mome, Traže megdana i traže krvi, Onde da budem —
Hoće l’ i mrzost umret nesrećna, Što nam po krvi dece rođene, Plamenom živim samovoljkujuć, Besom svojijem umlje pitomo U bezum stvara bratske mrzosti...
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Daj mi te riječi i obdari me, Gospode moj, tijem darom svojijem velikijem i milošću svojom neizmjernom, jer će mi srce svenuti, jer će mi se duša od prevelike tuge i žalosti
Šantić, Aleksa - PESME
Kô pusta grana kad jesenja krila Trgnu joj lisje i pokose ledom, Bez vas bi majka domovina bila; A majka plače za svojijem čedom.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
uzima kondir vina rujna, te napija krasnu slavu božju, sretna puta i krsta časnoga, u svom dvoru, za stolom svojijem; vojvodi je to i pre i posle.
Ode Marko na carevu vojsku sa svojijem slugom Golubanom. Kad su bili na trećem konaku, sjede Marko večer' večerati, Goluban mu rujno vino služi: uze čašu
Ode Marko u goru zelenu podaleko od vojske careve, pa razape bijela šatora, pod njim sjede liti mrko vino sa svojijem pobrom Alil-agom.
i nesreća; đe nesreća, tu i sreće ima; a sva dobra sreća iznijela igumana Svetogorca Vasa od bijele crkve Vilindara sa svojijem đakom Isaijom; kad iguman opazio Marka, na đalpma desnom rukom maše: „Lakše, sinko, da ga ne probudiš!
Kad je Đorđe Srbijom zavladô, i Srbiju krstom prekrstio, i svojijem krilom zakrilio od Vidina pak do vode Drine, od Kosova te do Biograda, ’vako Đorđe Drini govorio: „Drino vodo,