Upotreba reči svojta u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Kmetu Radovanu dođoše, opet, gosti iz Rekovca, svojta neka. Oni, opet, pripovedaju o kapetanu levačkome: kako je to divan čovek; kako pojede po polovinu jagnjeta za ručak;

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

— Nama ne bješe suđeno mir da mirujemo nego da se seljakamo i prebijamo od drveta do kamena!... Svi smo mi jedna svojta, svi smo Selakovići!... Kome je od vas djed temenom u ovu zemlju udario?... Ded̓, recite!... Nikome!...

Matavulj, Simo - USKOK

Tako stignu u svoje mjesto, gdje mladoženja čeka u crkvi. Iz crkve idu kući, pred kojom čekaju brastvenici i svojta i svekrva sa muškim djetetom u naručju; pred vratima je prostrta pustina, preko koje mlada unese dijete u kuću...

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

Zla mrznome činit ne možemo; a ko nam je mio ali svojta, trag po tragu njegov iskopamo. SVI IZ GLASA Vidite li kako ne zna ništa!

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

Da si umro pre desetak leta, Samo b’ svojta tvoja suze lila; Da s’ živeo još desetak leta, Crna bi ti zemlja lakša bila.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Ona je poreklom iz dobre građanske loze, ali kad je došao red da se ona rodi, sva je njena svojta poispropadala, i materialno, i zdravstveno, izgleda i moralno.

Mi smo dva imena u jednoj istoj budućnosti. Savremenici, ako su srodni duhom, to je najveći rod, najbliža svojta. — Ta ti je reč odlična, Branko. Roditelji su druga generacija. Mi s njima živimo uglavnom samo detinjstvo i mladost.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti