Ćipiko, Ivo - Pauci
Vonj žestokih trava i zadah mora, uz jednolično cviljenje popaca, budili bi u njemu najslađu poeziju i čežnju. Svjećarice ližu po morskoj pučini. On ih prati pogledom i podaje se najsmjelijoj fantaziji...
pomrka — vedro je; zvijezle sjaju nad pučinom koja se nadaleko nazire, i po kojoj su se rasule pri drugom kraju arke—svjećarice... Pažljivo osluškuje, i dok nešto šušne, obazire se i gleda pravce otkud bi imala djevojka doći. Ali nje nema!