Upotreba reči sedlo u književnim delima


Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME

Bio bi zidar, da mu ne smeta mistrija! Bio bi jahač nad jahačima, da mu ne smetaju sedlo, uzde, mamuze i uzengije! Da mu ne smeta jevanđelje, bio bi pop!

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

E to je besan konj, a besnija je još sila na njemu. Eto ti pokora, puče kolan, sedlo se samo sroza niza čilaša i na sedlu jezdač. A to beše nam Mrkša Ispijalo!

A to beše nam Mrkša Ispijalo! Eno ga de mu se sedlo ustavilo na trnju, a on ti povrh trnja. — O, vi'te, molim vas! — još se čudi Pupavac.

Đogat nemiran, a Vuja ne može nikako da preturi nogu do stremena. Pritrča poša i pomože mu, te se jedva posadi u sedlo. — Otvori nam vratnice, pošo! — reče pop i okrete vranca napred, smejući se uzjahivanju Vujinom.

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Jedanput: jedne čizme, jednu ćurdiju; drugi put: konjsko sedlo; posle, opet: tuce srebrnih kašika; a jednom: puno bure lakerde i — svakojakih drugih komendija.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Uhvatila je, kaže, narav u konja. Iznenada, gospoža Kumrija bi skupila suknje, i usedala u sedlo, naglo, kao da se iz žene pretvara u oficira, husara, a konj bi se propeo, pa bi zatim preletao preko prepona, kao da

da se oseća kao Oracije, a škola jahanja grofa Para nije daleko, tako da bi, svaki dan, mogao da oseti, pod sobom, sedlo i konja. Isakovič nije znao ko je Oracije, ali nije hteo da pita.

to trpi, i gledao je, začuđen, kako Višnjevski useda, podižući sam sebi nogu, u uzengiju, vrlo visoko, a zatim skače u sedlo, kao da useda zmaja. Isakovič je dugo gledao za svojim gostom, kad bi Višnjevski otišao.

Pri zalasku Sunca, u toj kući u Tokaju, dok je Ana šila, a Đurđe opravljao neko sedlo, Pavle je, sedeći na kućnom pragu, pričao o Beču.

Šta kod Trifuna ima novo? Kad to upita, Pavle primeti, kako je Ana pognula glavu, a Đurđe utro nos u svoje sedlo, i svrdlo, kidajući, zubima, kožu.

Put se bio otopio i pretvorio u kaljugu. Isakovič onda odjaha u Poljsku, kao da je mrtvac, privezan za sedlo. A tako se i klatio. Znamo da je stigao u Jaroslau, pred veče, petnaestog novembra pomenute godine. Bio je ponedeonik.

Ako uzme preponu, da ga Živan, pred ženom, poljubi u vrh čizama. Zatim mu okrete leđa. Poče da skida sedlo sa kobile i da joj nešto mumla. Kao da je životinja, za njega, nešto, što drugima nije bila.

Isakovič se, kao dete na igračku, kikotao. Milovao je svoju kobilu, brisao je, nameštao joj, ponova, sedlo, i govorio joj nešto i gukao, nežnije, nego što je gospoži Evdokiji tepao.

Međutim, kobila se spusti sasvim lako, mašući divlje glavom, kao da je htela da pokida uzdu, da zbaci sa sebe i sedlo i čoveka u sedlu. Pavle ču samo da sve utonu, u vici i pljesku.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Na severozapadu je zagrađena od Arbanije planinama Jablanicom i Mokrom, između kojih je nisko sedlo ĐafaSane. Tuda su najviše prodrli Arbanasi, ali ih je zaustavilo jezero.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Dok su ga sluge sa jedne strane dizale u sedlo, na konja, koji se vrteo preplašen šarenilom, dotle su dve sluge sa druge strane pritezale kolane, da ne otkine

Zatim upade u sobu u kojoj je toga dana bilo mnogo ustajane prašine i u kojoj je Isakovič pregledao jedno sedlo prinčevo, kupljeno od Turaka.

Matavulj, Simo - USKOK

— Jest, rukotvorina i jestiva. Janko se oprosti i vrati se. Zateče kneza pred kućom gdje popravlja sedlo. Dragić posmatraše što djed radi. Knez graknu: — A kamo te već, grdove moj!? Došao si sinoć, a ja te sad vidim!

Radičević, Branko - PESME

Pograbiše konjice lagane, Pritegoše sedlane kolane I još one ibrišim-tkanice, Pa u sedlo, te drž' za vođice. Stade njisak ata i paripa, Svak odmila upropice đipa, Nogom bije, a ušima striže, Modar plamen

„Ta kud će se, Bože, to denuti? Da l' ću junak danas poginuti?“... Ovo reče, pa na polje brže, Lati zeku, u sedlo se vrže: „Gore, braćo, eto beli zora, Ta na noge, juriš na zlotvora!

Turčinu na jade se dalo: Udario vojvoda Mileta Baš po glavi Turčina prokleta, Razdvoji ga na tom sedlu bojnom, I sedlo mu na konjicu gojnom, I konjica na polju krvavu — Četir trupa padoše u travu.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Nekad ga zapadne i državni konj, pa oficirsko sedlo, nova cirada, ašov, bolnički krevet, očuvana kibla, a nije zgoreg smotati i neki karabin s fišeklijama, zlu ne trebalo.

Zar orahe namijenjene ranjenicima ovako krčmiti, vidi ti razbojnika! Uspuhao se čiča, sedlo ga ne drži. Obzire se na pratioce i pita: — Čuj ti, Čedo, ma je l moguće da bi ovi Krajišnici digli orahe namijenjene

Simović, Ljubomir - HASANAGINICA

Prazno sedlo. MUSA: Znam da je kadija otišo u Novi, tako se barem pričalo, pa će svatove sačekati pred Trebinjem. SULjO: Sad,

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Pa mi da čelca i još punu torbu prosa od izora. Onda ja uprtim torbu s prosom na leđa, a sedlo s pijevca prebacim na čelca, te uzjašim, a pijevca povedem u povodu da se odmara.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Rekao je da ne stavljaju sedlo, već tri savijena ćebeta da prebace preko leđa. Na tako opremljenoga konja uzjahao je, i sa svojim seizom, u prvi suton,

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Dok se Gojko obuče i spremi, Stojan dovede osedlana konja. Gojko uskoči na sedlo, pa se obrte Stojanu. — Ako ne dođem do svanuća, nađi koju ženu... onako postariju, mirnu... nek se nađe.

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

voda koja se pila radi osveženja šestoper - buzdovan sa šest pera šimšir - zimzeleni ukrasni šib ili drvo šimšir - sedlo sedlo od šimšira

koja se pila radi osveženja šestoper - buzdovan sa šest pera šimšir - zimzeleni ukrasni šib ili drvo šimšir - sedlo sedlo od šimšira

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

samo ono, brate, što meću nekog đavola ostrag... šta im je ono, istina? — Sedlo. — Od sve šale, ono mi se ne dopada, veli č'a Marko. — More ćuti, grade se bez nužde nakarade.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Ali iznenadnom snagom odjednom skoči, usede u sedlo i nožem alata ostrag po sapima šinu. Šiknu krv. Alat, blješteći se u mraku, propinjući se i razrivajući kaldrmu, odjuri

gurnu onu uzengiju na Tomčinu nogu, koju ovaj beše samo podigao, pa onda brzo pređe na drugu stranu, obisnu se o sedlo, te Tomča sigurno i lako uzjaha.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Priliči mu kô krmači biser o vratu. Prionuo (na posao) ko čičak za jaje. Pristoji mu kao magarcu (zlatno) sedlo. Proveo se kao bos po trnju. Pun pameti kao pijavica kostiju. Puca mu srce kao kobili za suvačom.

— Rasa ne čini kaluđera, ni mantija vladiku. — Srebrno sedlo ne čini dobra konja. — Konj se kroz dlaku ne hvali, nego kroz brzinu. — U oporoj ljusci slatka jezgra.

Ja donesoh bojno sedlo, Da ubije vranca konja. Ne hte sedlo vranca biti, Ne hte vranac vodu piti, Ne hte voda vatru tulit’, Ne hte vatra

Ja donesoh bojno sedlo, Da ubije vranca konja. Ne hte sedlo vranca biti, Ne hte vranac vodu piti, Ne hte voda vatru tulit’, Ne hte vatra koplje goret’, Ne hte koplje vuka

Ja donesoh malog miša, Da prestruže bojno sedlo. Ne hte miš sedlo strugat’, Ne hte sedlo vranca biti, Ne hte vranac vodu piti, Ne hte voda vatru tulit’, Ne hte

Ja donesoh malog miša, Da prestruže bojno sedlo. Ne hte miš sedlo strugat’, Ne hte sedlo vranca biti, Ne hte vranac vodu piti, Ne hte voda vatru tulit’, Ne hte vatra koplje goret’,

Ja donesoh malog miša, Da prestruže bojno sedlo. Ne hte miš sedlo strugat’, Ne hte sedlo vranca biti, Ne hte vranac vodu piti, Ne hte voda vatru tulit’, Ne hte vatra koplje goret’, Ne hte koplje vuka

Ja donesoh malu macu, Da izede malog miša. Ne hte maca miša jesti, Ne hte miš sedlo strugat’, Ne hte sedlo vranca biti, Ne hte vranac vodu piti, Ne hte voda vatru tulit’, Ne hte vatra koplje goret’,

Ja donesoh malu macu, Da izede malog miša. Ne hte maca miša jesti, Ne hte miš sedlo strugat’, Ne hte sedlo vranca biti, Ne hte vranac vodu piti, Ne hte voda vatru tulit’, Ne hte vatra koplje goret’, Ne hte koplje vuka

Ja otidoh u lužinu, Te odsekoh supružinu; Udrih macu po lubinu: Poče maca miša jesti, Poče miš sedlo strugat’, Poče sedlo vranca biti, Poče vranac vodu piti, Poče voda vatru tulit’, Poče vatra koplje goret’, Poče

otidoh u lužinu, Te odsekoh supružinu; Udrih macu po lubinu: Poče maca miša jesti, Poče miš sedlo strugat’, Poče sedlo vranca biti, Poče vranac vodu piti, Poče voda vatru tulit’, Poče vatra koplje goret’, Poče koplje vuka bosti, Poče

“ — Neću! — Pričekaj se, jedan konju, Ja ću na te sedlo donet’, Neka tebe sedlo tare. I donese jedno sedlo: „Tari, sedlo, ovog konja!“ — Neću!

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

ako je tvoj, eto ti ga. Pa mi da i čelca, i još punu torbu proje od izora. Onda ja uprtim torbu s projom na leđa, a sedlo s pijevca prebacim na čelca, te čelca uzjašem, a pijevca povedem u povodu, da se odmara.

ako je tvoj, eto ti ga.”” Pa mi da čelca, i još punu torbu prosa od izora. Onda ja uprtim torbu s prosom na leđa, a sedlo s pijevca prebacim pa čelca, te čelca uzjašem, a pijevca povedem u povodu, da se odmara.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Sejiz unese bisage, a Bakonja sedlo. — Ne znam šta ću! — reče Kušmelj češkajući se po glavi. — Hoćeš li da zakoljem jednu kokošicu? — Bog s tobom!

Ćosić, Dobrica - KORENI

Pribojava se da se ne sretne s Vukašinom, pa Mijata stalno požuruje. Kad mu ovaj pomože da se popne u sedlo i namesti opanak u uzengiju, Aćim reče: — Spremi sanke i konje da odvezeš Vukašina u Palanku. Sve lepo da spremiš i...

u manastir! — Srećno, srećno! — radosno uzvikuje Mijat i pomaže Aćimu da se popne u sedlo. Kao u snu, Đorđe gleda za ocem što odlazi na beloj kobili. — Vidiš, baksuze, šta moja ćerka rađa!

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Pa mi da čelca i još punu torbu prosa od izora. Onda ja uprtim torbu s prosom na leđa, a sedlo s pijevca prebacim na čelca, te čelca uzjašem, a pijevca povedem u povodu da se odmara.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

se uplašio kad su Francuzi osuli vatru dok je jahao obalom Rajne, i tada se „poče, na najopasnijem mestu, izmicati sedlo poda mnom, i već sam pomislio da ću pastima zemlju“ Pri tome, naravno, Piščevića nije pogodio metak, ali zato jeste

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Kad je on kao mlad pop prvi put projezdio kroz nuriju na sedlu, svi arnautski prvaci i spahije su mu poručile da sedlo ostavi u popadijinu vajatu a na kljuse metne samar, kao što i priliči vlaškom popu...

Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA

To baš tako liči kao kad bi krmača vikala: „Molim vas, metnite mi sedlo, meni to lepo stoji. Ja mogu biti kamila.“ — A ti, Femo, svaki dan da proučiš onu poslovicu: „Nema ti gore nego kad se

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Tada baš raspali neka bugarska haubica. Ali mi se sjurismo u sedlo između vrha i Sive Stene. Upravo, mi tu Sivu Stenu nismo ni videli tada. Magla je još uvek bila gusta kao testo.

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

E, baš ja ništa ne znam! Sjaši, sjaši, livše će ti biti na travi. I ti imaš pravo. Skini uzgred i sedlo, pa se malo nasloni i odmori, u tom će ti i Partenija pripremiti gospocku večeru.

O, da i' vidiš, Asan-beže, pa da ti se oči dvije nagledaju, dao bi pola Krajine! On skide sedlo, šjede, pa se malo nasloni i oda'nu, a ja potego' ostragušom među pleći: — E, baš ja, Asan-beže, ništa pod Bogom

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Možda je neka od njih zaočila moju grbu, to joj je došlo kao zgodno sedlo, pa će veseli Dimitrije, ni kriv ni dužan, zbog ludosti ovoga balavca šnirati uzduž i popreko dolinama, livadama sa

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Kad neko star onemoća, ili umre, dovesti na njegovo mesto Grka gotova čoveka, da odmah uskoči u sedlo. A možemo imati dece, pa opet da ne budemo ni živi, ni Grci. Jesi videla Zamfirova sina? postao ortak Matiću.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Nije nego!... Još i na rudu da se zaklinjemo... Onda bi konjanici trebalo da se zaklinju na sedlo, inženjerci u ponton, a komordžije u samar... Drugo je zastava.

Tako, preturajući ih, prevedosmo naše konje. Noge su im bile ranjave. Usled prevrtanja puklo je sedlo na konju poručnika Protića. Protić se podbočio rukama i posmatra tužno. — Ne sekiraj se.

Noge su mu drhtale. Samo što ne padne. — Ne vredi!... — prošaputa seiz. I ne pitajući me, otkači kolan i skide sedlo. — Zavedi ga sa strane puta, da ga ne zgaze — rekoh prigušeno. Dođe mi da mu obavijem ruke oko vrata. Išao sam peške.

Malo konja uspelo je da pobegne kroz onu jarugu i odnese u svoju komandu samo sedlo, dok su im jahači ležali mrtvi i ranjeni, razbacani na sve strane pored druma.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Kada dođe do dobrijeh konja, on provodi svojega kulaša, pa kulašu svome progovara: „Čekaj mene u sedlo, kulašu!“ A on prođe s one druge strane, zaigra se preko polja ravna, i preskoči tri konja viteza i na njima tri plamena

mnom uz kršno primorje; dovati me po svilenu pasu, pobratime, sapom od topuza, šćera mene za uši Šarinu, jedva mu se u sedlo povratih i utekoh uz kršno primorje. Ima otad sedam godinica, već ovuda nijesam prošao“.

banu, ima đoga konja od megdana, što ga danas u Srbina nema, u Srbina, niti u Turčina, uzmahuje i glavom i snagom, te u sedlo baca gospodara.

Pak se Marko bolan učinio bez bolesti, od mudrosti teške, po dobru se Šarcu položio, na sedlo se srcem naslonio, tako ide preko Carigrada.

Pa povika Porča od Avale: „Sluge moje, izved'te mi đoga!“ Dokle Porča sedlo opremio, dotle sluge izvedoše đoga: dovati se đogu na ramena, pravo ode niz pole Vračara dokle dođe tihoj vodi

Kad se Dmitar viđe na nevolji, skide sedlo s vranca velikoga, pak zavrže na buzdovan perni, brže dođe gradu Biogradu. Kako dođe, on ljubu doziva: „Anđelija, moja

budimski svoga ženi sina, brata Mitra zove u svatove, Mitar ište konja n oružje, a i naše tursko odijelo, i on ište sedlo okovano: hoću l' dati, moja dušo draga?“ Ljuba njemu tiho odgovara: „Podaj, dušo, Jakšiću Bogdane!

Podaj bratu konja i oružje, i podaj mu tursko odijelo, još k otomu sedlo okovano; ja ću dati tvoju abajliju, što sam tebi kod babajka vezla, pak ti nisam za nju kazivala, jer je nisam bila

budimski svoga ženi sina, pak Bogdana zove u svatove, Bogdan ište konja i oružje, a i naše tursko odijelo, i on ište sedlo okovano; hoću l’ dati, moja dušo draga?“ Al’ besjedi Milica gospođa: „Kam’ mu konji? poklali ih vuci! Kam’ oružje?

poteže sablju Džafer-bega, pak dočeka Husejina slugu, udari ga po desnom ramenu, razdvoji ga na sedlu bojnome, bojno sedlo na konju doratu, a dorata na zemljici crnoj, i još zemlje malo zavatio!

“ Pa poteže drenovu batinu, al’ se saže Todor po doratu, — nadvoje mu sedlo razlomio. Kad udari drenovačom Tale, tu se smjesta zametnula kavga.

brate, bez biljege, a na vrancu čultan do koljena: čisti skerlet zlatom izvezeni, zlatne kite biju po kopitim’; bojno sedlo od šimšir-drveta, šimšir-sedlo srebrom okovano, na oblučju kamen sija dragi, o oblučju gospodsko oružje: s jedne

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti