Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
59 IVO SENKOVIĆ I AGA OD RIBNIKA Knjigu piše aga od Ribnika, pa je šalje Senkoviću Đurđu: „O junače, Senkoviću Đurđu, ja sam čuo i ljudi mi kažu da si dobar junak od mejdana, a i mene ne kudi
59 IVO SENKOVIĆ I AGA OD RIBNIKA Knjigu piše aga od Ribnika, pa je šalje Senkoviću Đurđu: „O junače, Senkoviću Đurđu, ja sam čuo i ljudi mi kažu da si dobar junak od mejdana, a i mene ne kudi družina: ako s’, Đurđu, junak od
Gleda knjigu Senkoviću Đurđe, gleda knjigu, a suze proliva; al’ ga pita Senkoviću Ivo: „Roditelju, što suze prolivaš? dosad su ti knjige
Gleda knjigu Senkoviću Đurđe, gleda knjigu, a suze proliva; al’ ga pita Senkoviću Ivo: „Roditelju, što suze prolivaš? dosad su ti knjige dolazile i kroz tvoje ruke prolazile, ali nisi suza prolivao“.
dosad su ti knjige dolazile i kroz tvoje ruke prolazile, ali nisi suza prolivao“. Al’ besedi Đurađ Senkoviću: „Drago čedo, Senkoviću Ivo, jesu dosad knjige dolazile, al’ ovaka nigda došla nije; ako li je kad i došla ’vaka, a
Al’ besedi Đurađ Senkoviću: „Drago čedo, Senkoviću Ivo, jesu dosad knjige dolazile, al’ ovaka nigda došla nije; ako li je kad i došla ’vaka, a baba je onda mlađi bio, pa
A presti se nisam naučio, Turkom presti ne mogu košulja“. Al besedi Senkoviću Iva: „Roditelju, Senkoviću Đurđu, ako s’, babo, ostario vrlo, te ne možeš na mejdan izići, od boga si mene
A presti se nisam naučio, Turkom presti ne mogu košulja“. Al besedi Senkoviću Iva: „Roditelju, Senkoviću Đurđu, ako s’, babo, ostario vrlo, te ne možeš na mejdan izići, od boga si mene isprosio, bog je mene tebi
Al’ mu Đurađ poče besediti: „Drago čedo, Senkoviću Ivo, možeš, sine, na mejdan izići, otići ćeš, al’ mi doći nećeš: jer si, sine, jako nerazuman, još ti nema ni šesnaest
Ko l’ će babu lebom doraniti? Ko l’ po smrti stara saraniti?“ Al’ govori Senkoviću Ivo: „Što b’ se, babo, ruva poplašio? Ja s’ ne bojim ni živa kurjaka, a kamoli mrtvi kožetina!
Kad pogleda aga od Ribnika, al’ ugleda Senkovića Ivu: „Ne bojte se, moja braćo draga! Ono nije Đurađ Senkoviću, već je ono Senkoviću Iva; u zô čas ga baba opravio, ludo ti će danas poginuti!
Ono nije Đurađ Senkoviću, već je ono Senkoviću Iva; u zô čas ga baba opravio, ludo ti će danas poginuti! Al’ ga, braćo, pogubiti neću, jer je Iva dete nerazumno, već