Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Poslije onijeh serdarevijeh riječi niko ne progovori. On isti gledaše zamišljeno u oganj, držeći odignutu napunjenu lulu, koju zaboravi prižditi.
Veliko poštovanje koje su u narodu uživali, ugledalo se u ponašanju serdarevijeh brastvenika, prema „mediku“. On je dostojanstveno sjedio i razgovarao se s njima.
Stara kućo, đe si mi!“ odgovori Pejo, skinuvši kapu i ljubeći se u lice sa gostom. Bješe to čovjek serdarevijeh godina, pomanji od njega, ali jedar, zdrav i lak kao momče. „Blago meni danas, evo meni moga brata; đe si mi željo moja!