Upotreba reči silueta u književnim delima


Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Izgleda čupav i odrpan k’o bojtarova kapa. Laku noć!« Dok malo posle i to ne umukne zajedno sa nestankom onih silueta ispred kuće.

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

U ilovači, na crvenom šljunku, videla se nepomična, bleda silueta njegovog Hristića. VI. One noći kad je Jurišić bez ičijeg znanja, u nekom pustahiskom nastupu, napustio vojnike i

Onda, u crnom okviru kola, iza zamagljenog stakla, iščeze njegova bela silueta. I dok su kola munjevito klizala po smrzlom snegu, sve se još čarobno blistalo na zracima mesečine. H.

Sremac, Stevan - PROZA

A Jova Vatrica nije bio samo čovek šaldžija. Što je on umeo da ošuri pečenicu — mani se! MAKSIM JEDNA TROGLAVA SILUETA IZ NAŠIH DANA GLAVA PRVA Maksim u selu i u mehani. Bio je lep majski dan.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Od raskrsnice skretosmo desno... Vidi se silueta neke građevine, sigurno škole, a malo zatim zastadosmo. Čuju se glasovi: „Pešadija napred!

Sada je pred nama selo i vidimo kako se prema svetlom zvezdanom nebu ocrtava tamna silueta crkvenog tornja. Opet su vojnici kopali, i, u osvitku zore, sve je bilo pripravio.

Pandurović, Sima - PESME

I tada se javi huk ogromnih mâsa, Silueta oštra bledog Robespjera, I buntovni protest tribunskoga glâsa, I pâd starih dogmi, prestola i vêra.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Na frontu je bila tišina, koju prekidaju povremeno pucnji naših i bugarskih stražara. Pred nama je silueta nekog velikog drveta, čije je stablo granata presekla preko pola...

PREKO TALASA KRVI Iznad naše zemunice, prema zvezdanom nebu, videla se silueta stražara osmatrača. Iz zemunice je dopirao jednoliki glas telefoniste.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

palanka da se interesuje za prvu fazu događaja, jer je polako, neki kažu baš iz duhovnog suda, podigla se druga faza, silueta Milušićeva.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

“ Evo smo... porta... Silueta crkve... Neki ljudi... — Ura, ura, ura! — Zaustavi! Konj se prope. Bičevi zafijukaše. Top prolete...

Čuje se lupa i zveket lanaca. Lađa poče da se njiše. Neko reče da ćemo sada poći. Vidimo kako pored nas promiče crna silueta velikog ratnog broda... — Sad... šta nam Bog dâ! — začuh gde neko govori.

Oko devet časova počeše izvlačiti sidra i naskoro se začu šum vode. Izgleda nam da se i one druge lađe kreću. Tamna silueta obale istopi se u mračnoj noći. Negde u daljini zasvetleše farovi automobila, ali odmah ih nestade.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti