Upotreba reči simo u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Srce je masna zemlja, pa što se u nju poseje, duboko hvata korena; simo vešto u dubinu zaronjen ašov i najmanju joj žilicu kida.

„Nećemo se dugo brijati, majstor-Simo, ne! Baš sam se ovih dana gledao u ogledalu“, reče, siromah „al’ kao da nema prilike da ću te mnogo mučiti“.

A kad mi tri puta kuću zapale, kad mi pet kuršuma kroz telo prodere... je l’ i to božja volja?... Majstor-Simo, jesu l’ i tebe Madžari porobili?...“ „Jesu, brate Obrade“, reče majstor Sima. „Čitav su narod porobili, prokletnici!..

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

— Jest, dva nazimeta! A ima valjda nedelju dana kako mi mal zatiru, a tebi ni u uvo! — dere se Raka. — Čuješ, Simo! Daj ti njemu četiri vreće pa nek legne ta kavga — reći će Stevan. — Četiri vreće! — dreknu Raka i pljesnu rukama.

— Evo u život, ako su moja nazimad i dva struka oborila. To mu je sve stara potra. — Ama vidimo mi to, Simo, brate, ali šta ćeš mu kad je taki!... Molim te, daj mu dve vreće, pa neka ga nosi đavo!

— udari u viku gazda Raka. — Ako ti nije pravo, a ti apeliraj! — podviknu mu Stevan, pa se okrete Simi: — Eto tako, Simo! Daćeš mu dve vreće kukuruza; a sad idi te goni onu nazimad kući i gledaj da ne odu opet u štetu. I svi se raziđoše.

— E hoćemo li kući? Sad će i mrak. Hajde i ti, Simo, ako ćeš naniže. I sva tri pođoše niz osoje. Sima se odvoji te ode svojoj kući, a Spasoje i Đura, uputiše se svojim

ama šta ja znam ko ti je to naturio. — Ama oni, Simo, brate, bogami!... Eto, lepo hoće da me obrukaju. Kumim te bogom, skini mi!...

Doznati vlast, pa da ja budem kriv... — Daću ti deset dukata, Simo brate, kurtališi me ove napasti! Ako boga znaš — eto ti u gunjcu šest dukata, uzmi... Nemam sve kod sebe, bogami!

Ako se razglasi, ne smem ti izići na beo dan... Uvrati se pred ručak na moju kuću da ti dam pare... Simo, tako ti svega na svetu, nemoj da se čuje!...

Utom bahnu Sima na vrata: — Dobro jutro vam! Svi mu prihvatiše. — Da nije i tebe što jurilo noćas, Simo? — upita ga jedan. — Nije, vala, ništa. — A što li su se goveda onoliko krivila po livadama?

« I svi se gosti grehotom nasmejaše. — Keca, pope u — ševar! — viknu učitelj Simo i opet se osu: »Ha, ha, ha!« a Cigani se već izvrću od smeha i zgađaju jedan drugog dairetima u glavu.

— Eto ti i Simice. Vas dva moći ćete zar? Simica ionako kopa kašto rake, nije mu prvina. 'Oćeš, Simo, a? — Ta moglo bi se, oče Stevo, nego znaš — poče i Simica da izvija — nekako, što veli Marjan...

Sava i Nikola još više prilegoše da ih kako ne opaze. — Simo more, kuda ćeš ti noćas u ovo doba? — viče poluglasno Julka Simičina s kućnjeg praga za njim. — Spavaj ti samo — spavaj!

— Dobro jutro, gospodine! — pozdravi kapetana, pa stade gologlav i snužden. — Bog pomogao, Simo!... A koje dobro? Što si se okunjio, bolan? — Zlo, gospodine! — utanji Simica. — Kako zlo — naopako!

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Simo! — reče on brzo. – Čujem! I Sima skoči kao oprljen. — Brzo, ali što brže možeš, zovni mi popa! Vide Sima da je to ne

Bejahu tu debeli orahovi hladovi, te ne može dopreti sunčeva zraka da osuši. — Simo, — reče kmet Jova odzbiljno — vidi-de ovde. I pokaza štapom na ono vlažno mesto. Sima se saže i poče čeprkati.

— jeknu siromah. — A gde ti je taj nesrećnik? — pita kmet mrko. On pruži ruku na gumno, koje ne beše daleko. — Simo, zovni ga! Sima ode. Ljudi stojahu nemi, oborenih glava. Beše im teško gledati čoveka gde se pred njima kao crv vije...

On ne odgovori ništa. — Je li? — pita kmet. On je ćutao. — Odgovaraj, more! On je opet ćutao... — Simo! — zapovedi kmet. — Veži ga!... Stanku pisnuše oba uva... Oko mu se zapali plamenom...

Aleksa je bio u avliji. Kako ga smotri, on viknu. Ali se Sima učinio gluv. — Simo!... Kneže!... Sima sagao glavu, pa odmiče. Aleksa viknu još jače. Sima se bajagi zakašlja.

Aleksa viknu još jače. Sima se bajagi zakašlja. Ali ga Aleksa ne hte pustiti tako nalijo. Op je neprestance vikao: — Simo!... Simo!... Sima najzad stade. — Ta, majkoviću, odreh gušu vičući te!... — A... nešto ne čuješ!... Ostarelo se!

Sima se bajagi zakašlja. Ali ga Aleksa ne hte pustiti tako nalijo. Op je neprestance vikao: — Simo!... Simo!... Sima najzad stade. — Ta, majkoviću, odreh gušu vičući te!... — A... nešto ne čuješ!... Ostarelo se!

ovaj... htedoh do Ljubinka... — Dobro, dobro! — reče Aleksa. — Vidim ja da sve beži od moga doma!... Idi, Simo, idi!... Sima ne umede čak ni sakriti radosti što se otrese tako lako Alekse, nego prosto pobeže.

I Katić, i Nogić, i Zeka videše nešto ledeno u tome pogledu. — Ali... — poče Katić. — Nemoj, gazda Simo, o tome pričati!... — preseče ga on. — Priče će pričati šta sam ja od njih poradio!...

On je pitao to za ovog to za onog. Katić je odgovarao kratko. — A, vere ti, Simo, šta se ono zucka kao da su Turci poubijali neke ljude tamo, oko Beograda? — Istina je. — Pa koga to?

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

- Je li mrtav? - čuo sam nečiji glas. - Je li već mrtav, ljudi? - Ne, Simo! Ne uzbuđuj se, Simo. Znaš da imaš srce koje ne voli uzbuđenja. Ovaj je hteo da izvrši samoubistvo, ali nije mrtav.

- Je li mrtav? - čuo sam nečiji glas. - Je li već mrtav, ljudi? - Ne, Simo! Ne uzbuđuj se, Simo. Znaš da imaš srce koje ne voli uzbuđenja. Ovaj je hteo da izvrši samoubistvo, ali nije mrtav.

Ovaj je hteo da izvrši samoubistvo, ali nije mrtav. Zar nisi čuo da Galci kao i mačke imaju devet života, Simo? - vikala je žena u crvenoj bluzi.

Matavulj, Simo - USKOK

KNjIŽEVNOSTI Antologija SRPSKE KNjIŽEVNOSTI Simo Matavulj USKOK „Antologija srpske književnosti“ je projekat digitalizacije klasičnih dela

Originalno izdanje dela nalazi se na Veb sajtu www.ask.rs. 2009. Antologija SRPSKE KNjIŽEVNOSTI Simo Matavulj USKOK Sadržaj I 3 II 10 III 18 IV 28 V 47 VI 67 VII 85 VIII 95 IX 106 X 120 USKOK Svojoj ženi

Popović, Jovan Sterija - ŽENIDBA I UDADBA

Šta mislite, pedeset, to jest, i pet, zar je mala šala? „Ja bi onu. Ja bi onoga. Gledajte, brat Simo.“ Zašto ne? Par aljina, to jest, ili drugo što, pak brat Sima to tako vešto svrši da se svi začude.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

GLIŠIĆ 281 LAZA K. LAZAREVIĆ 285 JANKO M. VESELINOVIĆ 289 SIMO MATAVULj 293 SVETOLIK P. RANKOVIĆ 297 STEVAN SREMAC 299 RADOJE DOMANOVIĆ 303 SVETOZAR ĆOROVIĆ 305 VOJISLAV J.

Njegoš, koji je sam bio pesnik visoke misli i jakog nadahnuća, pevao mu je: Đe se silni polet mjeri, među prve ti si, Simo: Trudno te je i zazreti, kamoli te proći mimo!

Glišićem, u isto doba kada i Laza K. Lazarević, odmah za njim došli su novi pisci kao Janko Veselinović i Simo Matavulj, — i pored takvih pisaca on se nije mogao održaTi kao umetnički pripovedač. MILORAD P. ŠAPČANIN ŽIVOT.

Kaćanski, Simo Matavulj, Stevan Sremac. Do sedamdesetih godina, sa malim izuzetkom, glavni srpski pisci bili su rodom iz Ugarske;

slabo radilo, odmah posle smrti Đure Jakšića i Stjepana Mitrova Ljubiše, a pre no što su se javili Janko Veselinović i Simo Matavulj.

gledanoga sa jedne strane, njegov rad ima trajnu vrednost koliko svojom poetskom toplotom toliko i lepom slikovitošću. SIMO MATAVULj Romantički period srpske književnosti imao je jednog dobrog pripovedača iz Dalmacije, Stjepana Mitrova

Stevan Sremac, 1907. Pavle Marković Adamov i Milorad Mitrović, 1908. Milovan Đ. Glišić, Simo Matavulj i Radoje Domanović, 1910. Laza Kostić.

Ali Uskoković je u tome dobrom delu uspeo u onom u čemu su sasvim promašili pisci kao Janko Veselinović i Simo Matavulj, u slikanju suvremenog prestoničkog života.

Radičević, Branko - PESME

Grobnica je kućica opaka, Zato mrtvim budi zemlja laka. Ao Simo, ču li, dragi Simo, Zar sa suzam' da se oprostimo?

Grobnica je kućica opaka, Zato mrtvim budi zemlja laka. Ao Simo, ču li, dragi Simo, Zar sa suzam' da se oprostimo?

Divna truda, oh velike slasti! I spomen će njiov slatko pasti, Kako sada tako i svakada, Simo, brate, zbogom ostaj sada!

To bija nekad, bija tad, Ti, brate Simo, zbogom sad. K Radišiću: Ti, drugi brate, amo odi, Kadikad istina se zgodi Da gledamo se namršteno, No vedro nebo

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Namirišu ga bene na sto konaka. Ima najmenika koji su i u pjesme ušli. Takav je, davno još, bio neki Simo Starčević koji se naimao kod starijih ljudi, oženjenih mladim ženama, svojom neprilikom, pa o njemu nikla popijevka:

Već se i zaboravilo kad je Simo odjašio na onaj svijet, ali pjesma ostade, pa istom u zgodnoj prilici živne i dobrodođe kao i u Simina vremena.

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

124. Karavan ide preko Romanije, Za karavanom Simo Sarajlija, A za njime Stojko kiridžija: “Oj Boga ti, Simo Sarajlija, Je l’ slobodno malo zapjevati?

124. Karavan ide preko Romanije, Za karavanom Simo Sarajlija, A za njime Stojko kiridžija: “Oj Boga ti, Simo Sarajlija, Je l’ slobodno malo zapjevati?“ “Oj Boga ti, Stojko kiridžija, Jest slobodno koliko ti drago!

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

KNjIŽEVNOSTI Antologija SRPSKE KNjIŽEVNOSTI Simo Matavulj USKOK JANKO „Antologija srpske književnosti“ je projekat digitalizacije klasičnih dela

Originalno izdanje dela nalazi se na Veb sajtu www.ask.rs. 2009. Antologija SRPSKE KNjIŽEVNOSTI Simo Matavulj USKOK JANKO Sadržaj I 2 II 14 III 28 IV 44 V 56 VI 72 VII 91 VIII 106 IX 126 X 140 USKOK

Bogme, veli, branili su se Turci junački, ali ne pomaže junaštvo đe napada Milić Grujičić i uzanj Blagojević Simo i uzanj Goranović Mijajlo, đe napadaju, veli, te tri arambaše sa dvadeset druga.

Arambaše se pogledaše, a četnici u arambaše. „Ela ti, Simo, ti si najstariji!“ reče Milić Blagojeviću. Ovaj se stade nećkati, da je on nevješt tome, da neće; ali kad navališe,

„Hoćemo li pare najprije?“ „A da kako!“ odgovoriše drugovi mu u glas. Simo prostrije svoju struku a zasuka rukav, pa uzimljući po punu šaku dukata, ispustaše ih, brojeći glasno.

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

No, moj ljubezni protopop Novaković, pop Marko Bedov, Trifun Sinobad, Simo Stevanović iz grada (krome drugih mnogih koji bi me radosno dočekali) nikada ne bi mi dali na mojem kvartiru zalogaj

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

KNjIŽEVNOSTI Antologija SRPSKE KNjIŽEVNOSTI Simo Matavulj BAKONjA FRA-BRNE „Antologija srpske književnosti“ je projekat digitalizacije klasičnih

Originalno izdanje dela nalazi se na Veb sajtu www.ask.rs. 2009. Antologija SRPSKE KNjIŽEVNOSTI Simo Matavulj BAKONjA FRA-BRNE Sadržaj І SVETA LOZA 2 II KUŠMELj I KUŠMELjIĆI 5 III IZBOR 9 IV UVOD U NOVI ŽIVOT 22 V

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Apotekar nađe osmicu pik i podeli... Posle jednoga časa prođe ulicom Simo kovač i, došavši spram igrača, nekako se neobično nakašlja — polako, tiho, da nikome ne obrati pažnju, pa onda ode dalje

— Ima li? — zapita ga lagano. — Milutin ide sutra u Žabare da kapariše rakiju — odgovori Simo. — Kad? — Zorom. — Je li sigurno? — Tako veli. — Dobro je — odgovori Vujo, pa se diže i ode pravo u selo.

— Ko je to? — zapita lagano, videvši kroz mrak čoveka, koji stajaše pod prozorom. — Ja sam... Simo. — Šta je, Simo ? — Pantovac jedva živ pobeže... Juče, čim se saznalo da je Mita poginuo, oni se iz sreza ustumaraše.

— Ko je to? — zapita lagano, videvši kroz mrak čoveka, koji stajaše pod prozorom. — Ja sam... Simo. — Šta je, Simo ? — Pantovac jedva živ pobeže... Juče, čim se saznalo da je Mita poginuo, oni se iz sreza ustumaraše.

— Hajde sad, požuri! — reče mu Vujo i pođe da zatvori prozor. — A ima li što para? — zapita Simo. — Ima nešto... biće, biće ! — odgovori Vujo, pa, zatvarajući prozor, dodade: — Požuri, da stigneš pre svanuća.

Simo, ti sad okreni desno na Kopljare, pa idi pravo kući, a ja ću gledati da se prokradem do Venčaca. — Meni je kazao Vujo d

Ne smem te ja ostaviti. — Što ćeš mi ti? — Pouzdanije je kad smo dvojica... treba se čuvati... — odgovori Simo i obori glavu, gledajući da se ne susretne sa Đuričinim pogledom. »Ovaj gotovo ne krije šta hoće — pomisli Đurica.

— odgovori Đurica ravnodušno. Moramo da se odmorimo u zabranu. — Baš dobro! — viknu Simo i radost mu zasija u oku. — Umorni smo kao đavoli, pa da se malo prilegne.

Đurica stade da razgleda po zabranu, tražeći zaklonitije mesto, a videlo se da to isto traži i Simo. Posle stotinu koraka, naiđoše u jedan sklop, zastrven pavitinom.

Posle stotinu koraka, naiđoše u jedan sklop, zastrven pavitinom. Đurica razgleda mesto i učini mu se da Simo vadi revolver iza pasa.

Otpasavši mu tkanice, veza mu njime ruke, pa ga onda, kao kakvu kladu, izvrte na leđa. Simo se u početku napada otimao i branio, ali posle, kad stade Đurica da ga vezuje, ućuta i ne mrdnu više.

Zatim izvadi jednu iglu n nadnese je nad plamen. Simo sve to posmatraše raširenih očiju. — Je li ti kazao Vujo da me ubiješ sad, ili posle, pošto mu predam novce?

Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA

da se sad pretvorim u muvu pa da uletim u Dvor da svojim ušima čujem kako kralj kaže Simi: „Pozvao sam vas, gospodine Simo, da vam ponudim jedan portfelj u kabinetu!” A onaj moj šmokljan – mesto da kaže: „Hvala, Vaše Veličanstvo!

odmah, dabome, odmah... (Uzme slušalicu.) Molim 407... da, 407... VASA: Šta ćeš? ŽIVKA: Tražim Simu!... Jesi ti, Simo? Ovde Živka.

(Uzme slušalicu.) Molim 407... da, 407... VASA: Šta ćeš? ŽIVKA: Tražim Simu!... Jesi ti, Simo? Ovde Živka. Slušaj, Simo, što ću ti reći: ako si vlast i ako si ministar, a ti odmah učini kako ti kažem, a ako si mandarin...

Pa oni njemu u ministarskoj sednici: „Šta je ovo, gospodine Simo, u novinama?” a on njima: „Ništa izvolite pročitati ovo!” pa ispovrti tvoje pismo.

VASA: I ja mislim da bi divno bilo. Jer, vidiš, ovako, bez toga, mogu oni njemu reći: „Brate Simo, ti si ceo kabinet obrukao, pa da spaseš ugled kabinetu, daj ti, brate Simo, ostavku!

bez toga, mogu oni njemu reći: „Brate Simo, ti si ceo kabinet obrukao, pa da spaseš ugled kabinetu, daj ti, brate Simo, ostavku!” ČEDA (još ushićeniji): Ala bi to divno bilo! VASA: Koje? ČEDA: Pa to! VASA: Da Sima da ostavku?

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

— A ti si imao posla s kesom pre no što te je i bilo na ovom svetu. — Istina, bre, Simo, koliko si batina izvukao po vašarima za sečenje keca? — Dve manje nego ti, Trbo. — 'Ajde, bre!

Logorom ovlada žubor, uzvici i dovikivanja. — O, Simo! — U... u... u... — E da što? — Evo jedne panjine, ama ne mogu da je izvalim.

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

stoleća. Najviše raznolikosti u temama, postupcima i stilu pokazali su Simo Matavulj (1852-1908) i Stevan Sremac (1855-1906), jer su i jedan i drugi bolje od većine ostalih prevladali zavičajni

Ćipiko, Ivo - Pauci

Ete, i danas je doša na radnju da siromahu iz grla odnese nadnicu. A šteta!... Lako ti je onako steć'! Čalabrkni malo simo, malo tamo, i eto, na. — Gledajte mu gubicu! Baš je prikladan! Kako mu se samo nos pribio! A znate — neće ga žena!...

Ovih dana pohodilo nas je jedno talijansko društvo... Jedna ženska... ne loša za naša mjesta... —Ola, Piero, dođi simo! — povika debeli trgovac. — Opet me zovu, a znadu da ne mogu u ničem popustiti.

— I osam dana, taman sam sada sračunavao. — A nisi nemoćao?... — Tri dana, da ste zdravo! — Ča bališ!... U sve, simo i tamo, osam; a to ti odbijem, kako je i pravo... — Pa dobro! — potvrdi i sluga. On sračuna i predade mu novac.

— Proći će lipo, — veli stari Ante. Vi ćete ka i prvi put reći da niste ništa vidili. Sin će vrcati simo—tamo. Neću ja drukčije. Pomirili smo se, pa bi sramota bila da prikršimo rič. Mir je bog ostavio!

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

Za jednim dugim stolom sedeli su okupljeni: Milovan Glišić, Milutin Ilić, Simo Matavulj, Dragomir Brzak, Vladimir Jovanović, Nikola Đorić, Dragutin Ilić, Paja Adamov, Ivo Vojnović, Kosta

– završava Bora. – I ja bih htio riječ! – reći će na to Simo Matavulj dižući dva prsta desne ruke uvis. – Čujmo gospara Simu! – odazva se nekolicina.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti