Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Dođe i Ikonija, i poša reče popu da iziđe, a sama osta s Ikonijom. Već počinje da sviće prvi dan duhova. Sio pop na klupicu u avliju, turio sijedu glavu u ruke, pa se ne miče. Onda mu ujedanput sinu nešto kroz glavu.
Matavulj, Simo - USKOK
U dvorištu Stevovu, Markiša, sin, mu, takođe deraše ovna. Gorde, žena mu, bavljaše se nečim kraj njega, a Stevo sio na stolovaču pred vratima. Sve troje gotovo u jedan glas povikaše: — Naš Janko! Dođe! Dobro došao.
Milićević, Vuk - Bespuće
I kad je zatvorio prozor i lagano se okrenuo, sio i nalaktio se o sto, dok je komadić svijeće izgarao u velikim i nemirnim plamenovima, on lutaše očima po niskoj sobi
I kad je sio u saonice, kako je rezala zima, kako je šibao vjetar, suh i hladan, po prostoru koji se smrzao. Nebo je bilo zaleđeno
On je primakao jednu stolicu i sio pored ćuteći. I tuga materina prelazila je i na njega. On se zastidio sebe kad se ljutio na zimu; na samoživost jednog
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Pošto kralj obu čizme ode za Grbom. Grbo je tada bio već preš'o iz đavolske države u krštenu, pa sio i čeka kralja, jer ga se ne boji u krštenoj zemlji.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
“ reče Joka. Mlađe hitro metnuše trpezu i stolice oko nje. Janko bješe već sio do svoga prijatelja, rukujući se ponovo s njim. Sluga se diže. Serdar sjede do Janka. „Malodec! Malodec!
Posjedaše. Ali čim serdar sjede, ote mu se oko, te ugleda mrtve, pa kao da bješe na žeravu sio, skoči, otrča i otkri oba mrtvaca i viknu groznim glasom: „Janko!“ Četnike trnci podiđoše kako je Pejo uzviknuo.
Oprostite!“ On se povrati na mjesto, gdje bješe najprije sio. Arambaše sjedoše u kraj njega, a ostali malo podalje, očekujući svi da on započme.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Komar stanuo volu ča rog. — Pripovijeda se kako je komarac sio volu na rog, pak mu zaprijetio: „Valaj ti se s roga ne dižem, priđe nego me moliš!
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Škoranca je vrlo često izostajao, zbog bolesti. Najzad bi sio Bakonja, kao što rekosmo, u treću klupu, iza trojice svojih drugova: Mačka, Bujasa i Lisa, koje ispitivaše jedan od
korakom, otišao do kraja hodnika pa se vratio do drugog kraja, tako gore i dolje četiri puta, pa bi se vratio u sobu, sio na najnižu stolicu, a noge digao na krevet.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
U vrh, na meku šiljtu, otac sio, Pružio čibuk, i dim se koluta; Njegova mis'o na daleko luta, I pogled bludi sanjiv, blag, i mio.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Pošto kralj obu čizme, poteče za Grbom. Grbo je tada bio već prešô iz đavolske države u krštenu, pa sio i čeka kralja, jer ga se ne boji u krštenoj zemlji.
Ona me je dobro gledala i ponizna prema meni bila. Kad bih ja sio za sofru da jedem, ona nije šćela, a kad bih je ja zovnuo da sjedne za sofru, rekla bi mi: „Ja nijesam dostojna s
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Jedva su ga digli sa starog kućišta. Baš sam se tukô kad ga digoše. — 'Ajde, stari, prtljaj! — vele mu đendari. On sio na kućni prag, podnimio se na obje ruke, pa šuti i gleda u zemlju. — Neću!
Kad se preselio, rijetko je izlazio među ljude. Uvijek je bio nešto zamišljen i tužan. Često su ga zaticali ljudi, a on sio više ognjišta, pa plače.
Ćipiko, Ivo - Pauci
uz litru vina i komadić pršuta, da slađe napije, i ponudi njime nekog varošanina što je do njega naročito radi toga sio.
Znam da mi neće biti dobra, ali nisi ni ti na zakon sio... Pa neka jedu advokati, rodila je godina! Jesen prođe u parbljenju među braćom i Vojkanom.
— Odsječe mi glavu! A da bi zašto? — veli krčmaru, dok je sio za sto. — Dao komšiji Jovanu dvadeset talijera, u nevolji da mu pomožem, a on meni u zalog oranicu; ja uživao oranicu,
Došao je s besjedom u ustima, no pretrže je kad ugleda Ivu. — Ča ti je reka? — upita ga pokojnikova žena, dok je sio. — Ča?! Znate... da se ne može. — Pa nastavi: — Da je ovo četvrto godište, da niste nišće ulili...
— Jesi li ga uhvatio u šumi, u vašem odlomku? — pitaše zamjenik državnoga odvjetnika lugara Krnju kad je Ivo sio za svoj sto. — Šjor, daleko od njihove granice preko dvadeset metara, — odgovori lugar odlučno.
Šantić, Aleksa - PESME
Uvrh, na meku šiljtu, otac sio, Pružio čibuk, i dim se koluta; Njegova misô nadaleko luta, I pogled bludi sanjiv, blag i mio.
1902. BEG RAŠID-BEG Na čardaku starom beg Rašid-beg sio, Puši. Polju gleda: gdje ono sve brže Pust zelenko jedan odmiče i hrže, — I u srcu bega buknu plamen mio...
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
miruje Rade: kad je tavna noćca nastanula, ide dvoru age Bećir-age, pa postaja malo kod pendžera; istom aga za večeru sio, pa s kadunom svojom besjedio: „Moja kado, moja vjerna ljubo, evo ima devet godin’ dana, kâ j’ otišô Rade u hajduke, da