Upotreba reči sipljiv u književnim delima


Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

« trza se Marko i vadi iz džepa požuteo stari časovnik. Dobro je, Taman koliko treba! — Ujaa! ... razleže se njegov sipljiv zamoren glas, i odjednom počeše zvona ustavljati. Svršeno je!

Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU

Jedan tuli svetlo, pali sveću, drugi traži da glumim da neću! Jedan sipljiv, a drugi me skoli: jesi l skoro bila na kontroli?

Ćosić, Dobrica - KORENI

Pored njene ruke ražabi se platnena kesa i umuče, ove večeri poslednji, sipljiv cik dukata. Još jednom, davno, bacio je on kesu s dukatima pred nju.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti